Ako vam se čini da se na domaćoj sceni ne događa bog zna što, ‘Zvučni zid‘ bi vas mogao razuvjeriti. Treba ih čuvati kao kap vode na dlanu

Pišući u svibnju 2021. godine o pomalo defetistički nazvanoj kompilaciji "Zagreb Calling: Generacija bez refrena" (Menart) zaključio sam "da bi bilo uputno u neko skorije doba objaviti nastavak jer ima još izvođača koji zaslužuju ovakvo zbirno predstavljanje. Iza "Zagreb Callinga" je kao "izbornik" i producent stajao Vedran Peternel koji je zagrebačkom baru/klubu Vinyl "imao priliku upoznati izuzetno kvalitetne glazbenike i bendove" te potom u zbog epidemije korone praznom KSET-u snimiti po jednu pjesmu sljedećih izvođača: Eine, Nemanja, Dimitrije Dimitrijević, Truth ≠ Tribe, Ivan Grobenski, The Gentleman, Porto Morto, Sfumato, Žen i Klinike Denisa Kataneca. Nisu svi bili iz Zagreba, ali su se po zagrebačkim klubovima promovirali, a potom i profilirali autorskom kvalitetom. "Zvučni zid", ponovo pod izborničkom i producentskom palicom Vedrana Peternela, nekoć i pouzdanog suradnika Darka Rundeka, ide korak dalje od koncepta "Zagreb Calling", ali po sličnom modelu.

Snimanje se nisu obavila samo u KSET-u nego u desetak hrvatskih klubova smještenih u Puli, Šibeniku, Koprivnici i Zagrebu - Rojc, Kotač, Azimut, Funk, Pločnik, Dva osam, Močvara, KSET, Vintage Industrial Bar, kazalište "Gavella" - čime se ukazuje koliko je bitna mreža (glazbenih) klubova u čijem su fokusu koncertni nastupi onih izvođača koji ne pripadaju estradi te koliko je važno da se ta mreža održi. Rezultat je dvostruki LP album na kojem svoje manje ili više poznate pjesme u novim izvedbama - live u klubovima, ali bez publike - prezentiraju Hram, Skotni vrag, Nemeček, Nina Romić, Barbara Munjas, Rolo, Mimika Orchestra, Povraccio di Colteo, Sara Renar, Crio, Roj osa, Seine, Šiza, Denis Katanec i Živa voda.

Sara Renar

Marko Todorov/Cropix

Žanrovski bi se pobrojane, uvjetno rečeno, moglo podijeliti u četiri "sektora". Prvi je kantautorski u kojem briljiraju Nina Romić, Sara Renar i Barbara Munjas koje bismo trebali čuvati kao kap vode na dlanu i snažnije promovirati na radio valovima jer to pjesmama i glasovima apsolutno zaslužuju. One su uz Denisa Kataneca, koji skladbu "Jedra" iz kazališta "Gavella" prilaže bez svoje Klinike, već dobro poznati jednom dijelu publike, no ipak im nedostaje da postanu zvijezde kakve kvalitetom i osobnošću zaslužuju biti. Povezuje ih kantautorstvo, ali to je sve jer Nina naginje folku, Denis indie ekspresijama, Sara ambijentali, a Barbara alter-popu. I svi su sjajni.

Drugi "blok" čine alternativni bendovi Šiza, Skotni vrag, Nemeček, Seine i Rølø. I ponovo je u njihovom slučaju "bendovska" formacija gotovo jedino što ih spaja jer premda su svi "alternativci" i među njima postoje razlike. Šiza iz Koprivnice je noise-rock duo koji kao da spaja udaljene točke Discipline kičme i NoMeansNo, a virovitički Skotni vrag zvuči i poput refleksije na Buldožer iz 70-ih. Seine nudi narkoleptički hibrid trip-hopa i post-punka prožetog slomljenoću pojedinca iz bilježnice Ivana Ščapeca, a pobratimski Nemeček spoj estetike Swansa i Wovenhanda ili bučni gothic-rock na nešto drugačiji način. Rølø, pak, kroči na tragu Gang Of Foura i prilično je uvjerljiv u tome jer ne kopira uzore nego istražuje nove mogućnosti post-punka.

Nina Romić

Ranko Suvar/Cropix/Cropix

Barbara Munjas

Neja Markicevic/Cropix

Treći blok čine eksperimentatori Crio, Roj osa, Povraccio di Colteo i Živa voda. S izuzetkom Žive vode za moj su ukus, dok vrludaju avangardnim zakucima i improvizatorskom glazbom ili eksperimentiraju u nadi da će nabasati na zlatnu žilu inspiracije i egzekucije, najmanje interesantni na "Zvučnom zidu". U taj bi se blok mogla uvrstiti i Mimika Orchestra premda ista formalno spada u jazz, ali način na koji Mak Murtić promišlja ne samo jazz nego etno i srodne glazbene stilove potvrđuje ono što znamo. Snažna Imaginacija, visoka razina estetike i vještina izvedbe odlike su Mimike zbog čega taj "orkestar" i jest cijenjen. Šteta što im nije pridružen i Chui ili netko drugi s također pulsirajuće domaće jazz scene, ali ne može sve stati.

"Zvučni zid" otvara Hram, jedini koji ovdje predstavlja hip hop, ali ne trap nego tvrdokorni "old school" rap što je dobrodošao otklon od onoga što se u posljednje vrijeme nudi na toj sceni, barem za moj pojam. U Hrvatskoj djeluje još niz manje poznatih, a kvalitetnih bendova, formacija i kantautora koji nisu obuhvaćeni "Zvučnim zidom", no i ovako je jasno da postoji živahna "nevidljiva" ili manje vidljiva scena koju predstavlja ova kompilacija. Ako vam se katkad, manje ili više opravdano, čini da se na domaćoj (nezavisnoj) sceni ne događa bog zna što, "Zvučni zid" bi vas mogao razuvjeriti jer po načelu "jedan izvođač, jedna skladba" nudi "jedan mogući presjek" recentnih strujanja ili "hrpicu" šarolikih kantautora i sastava koji još traže kako da razbiju zidove između sebe i šire publike.

RAZNI IZVOĐAČI

Zvučni zid

Menart

žanr: alter-rock/folk/jazz/rap/impro

ocjena: 4