Glumac Tarik Filipović ovog tjedna naizmjence nosi kapu francuskog žandara i maskirnu kapu s hrvatskom šahovnicom vojnog stratega, obavještajca analitičara i umirovljenog admirala.
Za vikend je premijera njegove monodrame “Ćiro”, a u istom se tjednu pridružio filmskoj ekipi “Generala” na snimanju u Livnu gdje je 1992., uz Antu Gotovinu (u tumačenju Gorana Višnjića) Davor Domazet Lošo (u tumačenju Tarika Filipovića) jedan od glavnih zapovjednika Livanjske bojišnice, pa bojnoga područja sjeverne i srednje Dalmacije, te južne Bosne i Hercegovine.
No kako je Zenica, odakle je rodom glumac i voditelj kojeg smo zatekli u studiju HRT-a nakon snimanja još jedne “Potjere”, ipak bliža Ćirinu Travniku, nekih 30 kilometara cestom preko Viteza, a Miroslav Ćiro Blažević je i višegodišnji mu poznanik, pa i prijatelj, počeli smo prvo razgovor o legendarnom treneru. Kojeg je pokojna majka, među ostalim, poučila sljedećem: “Bog prašta samo ovu laž: kad Haso kaže da je Ibro đubre, idi Ibri i reci mu da je Haso rekao da je divan čovjek”.
Filozofija starih
- Mi koji smo rođeni u Bosni da duše imamo, imamo. Imamo je na izvoz… A Ćiro ovdje prenosi filozofiju starijih ljudi Bosne, o tome kako biti čovjek. Po zavičajnoj bliskosti razumijem je. Toliko da mi je, ne jednom, rekao da mi je poput strica - opisuje bliskost s čovjekom koji je iz travničke sirotinje postao skijaš, nogometaš, ekonomski emigrant, trener koji je dvadeset i devet puta promijenio klupu, bio izbornik pet reprezentacija i osvajač prvenstava triju država.
Glumčevo poznanstvo s Ćirom datira od 1998. godine, kada je nogometna reprezentacija francuske bronce posjetila Satiričko kazalište Kerempuh. A poslije čuvenog Svjetskog prvenstva Tarik Filipović bio je angažiran na televiziji da tijekom svjetskih i europskih prvenstava imitira “bijeli šal” u “Ćirologij”, ‘Ćirokladuši’, kako su se popularne kratkominutne emisije zvale.
- ‘Ćirologije’ su predstavljale razinu imitacije i dobrog kratkog, humorističnog sadržaja. No moje su ambicije bile veće. Budući da su mi Ćirina osobnost i život bili inspirativni, godinama mi se motalo po glavi kako bih mu trebao posvetiti predstavu. S glavom, repom, dramaturgijom, da se svidi i onima koji vole blic zezancije, ali i ozbiljnoj kazališnoj publici. Iz razloga što se samom Ćiri ta ideja dugo nije nimalo sviđala, tek sam se nedavno odvažio na projekt. Uvjerio sam ga, naime, da se mnogi mogu pohvaliti biografskom knjigom ili filmom, ali da se rijetki mogu ponositi s predstavom o sebi.
Strateg Lošo
- Tekst predstave pisao sam posljednjih pola godine zajedno s mojim prijateljem Antonijem Gabelićem, a za potrebe teksta intervjuirali smo i Ćiru kako bismo doznali još sočnih stvari, pored onih koje je ispričao lani u vašem intervjuu Studiju. Tekst je u finalu spoj realnih činjenica iz njegova života i naše mašte koja je bujna. Predstava je koncipirana tako da Ćiro, nezadovoljan načinom na koji su novinari odradili intervjue s njim, dolazi u park snimiti intervju sam sa sobom, s namjerom da napravi intervju svih intervjua s trenerom svih trenera. I tu on ispriča ljudima svoj život na preskoke, otpočetka do kraja - najavljuje Tarik Filipović.
Na trenutak, pred fotoaparatom, odglumio je Ćirine, karakteristične, lijepe riječi za ženski rod.
- Eh, kako njemu bomboni ispadaju iz usta…. Da sam starija ženskica, i sam bih se zaljubio u njega - misli Tarik.
Međutim, kada govori o eventualnim zavodničkim potencijalima kapetana fregate Jugoslavenske armije, načelnika Odjela obavještajne analitike, Ureda za strateška istraživanja i Obavještajne uprave Glavnog stožera Oružanih snaga RH - kojem je specijalnost, kažu vojno upućeni, bila organiziranje obavještajnog prodora u neprijateljski tabor - više ga, u strategiji prema damama, opisuje kao nešto “tišeg” igrača.
Jablan u uniformi
- Kad sam se ratnih 90-ih na TV ekranima susreo s licem Davora Domazeta Loše, odavao mi je vanjštinom dojam jednog gospona Fulira koji se zatekao u ratnoj priči. Nekako, bio je preskockan za okolnosti u kojima se nalazio. Jablan, visok, brčići, mornarička uniforma… Poslije sam tek saznao za njegov velik obol obavještajnoj sferi.
Ne čudim se što ga danas pozivaju toliko u razne emisije, ima svoje teorije o raznim stvarima, elokventan je, potkovan. Upoznao sam ga nakratko, na cesti mu doviknuvši ‘gdje si, dvojniče’, on se nasmijao, no nisam još imao priliku s njime sjesti na kavu i pobliže ga promotriti, što se nadam ću skoro učiniti - govori o umirovljenom admiralu koji je u mirnodopskom razdoblju politički i javno aktivan, autor je nekoliko knjiga ratne tematike za koje i nagrađivan, te je šef Vijeća za domovinsku sigurnost.
- Čitajući scenarij za film i seriju ‘General’, nekako sam osjećao da će Antun Vrdoljak baš meni ponuditi tu ulogu. Čovjek je verbalno britak, samo što je u licu zategnutiji od mene. Eto, Goran Višnjić i ja ovih dana kada se čujemo oslovljavamo se s ‘o, generale’, ‘o, admirale’. Paše nam, uživjeli smo se u priču - smije se glumac koji će na snimanju “Generala” provesti od petnaestak do dvadesetak dana.
A lik kao lik, ništa izvanredno nema reći o glumačkoj pripremi za ulogu Domazeta Loše.
- Kao svaki glumac, hrvam se sa svojim likom na neki svoj odabrani način kako bih došao do rješenja koje bih sam volio gledati. Pa onda si utvaram, što bi rekao Ćiro, da bi to voljela gledati i publika.
Ovo će biti treća suradnja s Antunom Vrdoljakom, koji ga nakon “Duge mračne noći” i oficira Ozne, opet vidi u obavještajnom miljeu.
O Vrdoljaku
- Sam je glumac, voli glumce, zna pristupiti glumcu, zna izvući najbolje iz glumca, a da ti to ne osjetiš. Predlagali smo mu da se sam pojavi kao glumac u ‘Generalu’, ali ništa, neće. Ali imamo sjajnu momčad, vrhunskog trenera i samo još treba pobijediti - govori o filmskom timu u kojem su, osim već spomenutih, Goran Navojec, Nataša Janjić, Boris Svrtan, Rene Bitorajac i mnogi drugi. Hoće li film “General” u konačnici donijeti nove spoznaje o Domovinskom ratu i vojnom putu generala Ante Gotovine?
- Mislim da ne. Kako generalov put u filmu pratimo od djetinjstva, više će se mogućih nepoznanica razotkriti iz njegova privatnog života i odnosa s različitim ženama.
Postoji li, međutim, kakva tajanstvena žena u filmskom životu Davora Domazeta Loše?
- Mislite li da jedan takav lik nema nikakvu žensku? Pazite, to je kontraobavještajac… Ne zna se! Red je da se - ne zna. Ali pogledajte samo malo pažljivije taj brk… o Lošo, Lošo…. - veseli se silno ulozi brkatog Sinjanina onaj koji je zbog generala Rose, u tumačenju Borisa Svrtana, i premijere u kazalištu Gavella, morao svoju praizvedbu “Ćire” pomaknuti na dan kasnije, 11. ožujka, kada će proslaviti i 20 godina u Kerempuhu i svoj 44. rođendan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....