Napokon se pojavila internetska najava za film “Black Widow”. Marvelov univerzum postao je zbilja zapetljan jer nakon što se naslovna junakinja, pravim imenom Natasha Romanoff, žrtvovala u “Osvetnicima: Završnici”, filmu koji je svrgnuo “Avatara” s prvog mjesta najvećih hitova svih vremena, dobila je svoj vlastiti projekt čija se radnja odigrava nešto ranije, odmah nakon završetka blockbustera “Kapetan Amerika: Građanski rat”. To je svojevrsno zadovoljenje pravde jer su Marvel i Disney beskrajno odugovlačili s “Black Widow”.
U međuvremenu se glavna glumica Scarlett Johansson probila na treće mjesto holivudskih zvijezda čiji su filmovi ostvarili rekordne prihode, “Wonder Woman” s Gal Gadot i “Kapetanica Marvel” s Brie Larson pokazali su da publika odlično prihvaća superjunakinje, pa je Johansson sada napokon dobila zasluženi honorar od 20 milijuna dolara: tek za informaciju, kad je prvi put glumila Black Widow u “Iron Manu 2”, platili su je “skromnih” 400 tisuća dolara. Internetska najava izgleda vrlo efektno, jasno nam je da će to biti čisti ženski film jer u dvije minute najviše su prostora - dakako, uz Scarlett Johansson - dobile Florence Pugh i Rachel Weisz, a i redateljica je žena, Cate Shortland. Kakva razlika u odnosu na desetljeće prije kad su redateljice i samostalne ženske zvijezde bile kap u moru u odnosu na dominantno muški filmski svijet.
Karakterna uloga
Pogrešno je, međutim, smatrati da se glumica probila isključivo ulogama superjunakinja u Marvelovim filmovima (da ne zaboravimo “Lucy” Luca Bessona, najprofitabilniji hit sa ženskim likom koji nije zasnovan na “brendu”), svojedobno su je puno više privlačile karakterne uloge (probila se kao tinejdžerica u “Šaptaču konjima” Roberta Redforda), poput onih u “Izgubljenima u prijevodu” Sofije Coppole i “Djevojci s bisernom naušnicom” Petera Webbera, a neko je vrijeme bila i muza Woodyja Allena te igrala u njegovim jako gledanim ostvarenjima “Završni udarac” i “Vicky Cristina Barcelona”: “ženski pokret” jako je loše primio njezino odbijanje da osudi redatelja jer su joj indicije po kojima su ga sumnjičili za pedofiliju bile problematične.
Impresivan prilog “ozbiljnom” dijelu svoje karijere dala je ovog petka kada je na Netflixu počelo prikazivanje filma “Bračna priča”, jednog od najbolje ocijenjenih holivudskih ostvarenja ove jeseni, koje vrlo ozbiljno kotira kao jedan od favorita za Oscara: ironično je da je streaming gigant čiji šefovi već nekoliko godina maštaju o glavnom Oscaru (najbliže su mu bili lani s filmom Alfonsa Cuaróna “Roma”, koji je dobio čak tri pozlaćena kipića, ali za najbolji strani film, režiju i kameru), sada aspiriraju na najviše priznanje čak s dva filma: skupim “Ircem” Martina Scorsesea (175 milijuna dolara) i puno skromnije napravljenom “Bračnom pričom” (18 milijuna). Potonji je režirao Noah Baumbach, jedan od prvaka američkog nezavisnog filma (nominiran je za Oscara za scenarij obiteljske humorne drame “Lignja i kit” 2005.), koji otprije dvije godine surađuje s Netflixom.
Dramski štof
Budući da su “Meyerowitzove priče” s Adamom Sandlerom i Dustinom Hoffmanom primljene u Cannes i izazvale poprilično zanimanje, “Bračna priča” glatko je prošla Netflixovu kontrolu, pogotovo zato što su glavne uloge pristali igrati Scarlett Johansson i Adam Driver (za desetak dana gledat ćemo ga u završnom poglavlju “Ratova zvijezda”), glumci koji povremeno dočaravaju superjunake, a ovaj put su se opredijelili za puno ozbiljniji dramski štof.
Film počinje u bračnom savjetovalištu gdje su se našli Charlie (Driver) i njegova supruga Nicole (Johansson) na poziv terapeuta koji ih pokušava pomiriti. Zamolio ih je da opišu dobre strane drugog partnera, ali ona to nije u stanju pročitati naglas pa je razvod, čini se, neizbježan. Zašto su se odlučili rastati? To je prilično suptilan problem, nema tu bračnog nasilja (tek nešto malo nevjerstava), a najviše ih sputava što oboje vole svog sinčića Henryja (Azhy Robertson) i ne žele niti čuti da izgube skrb nad njim. Dvije su razine “Bračne priče”. Jedna se bavi time zašto je među njima uopće došlo do raskida. Ispada da je ona žrtvovala svoju karijeru zbog njega, upoznali su se u Los Angelesu i preselili u New York.
Tamo se ona afirmirala u predstavama koje je on režirao, no upravo kad se njihova “Elektra” seli iz manjeg kazališta na Broadway, ona je dobila ponudu da igra glavnu ulogu u TV pilotu za predstojeću seriju. Je li Nicole žrtva, a Charlie onaj koji je eksploatira? Ne mora biti. Kad slušamo obiteljsku odvjetnicu Noru (izvrsna Laura Dern), žene kao da su dosad živjele u mračnom srednjem vijeku, a sada je prilika da pokidaju lance tradicije i ponižavanja.
U tom novom društvenom entuzijazmu Nicole povlači poteze koje prije možda ne bi, iako je očito da Charlie više pazi na svoju karijeru (krajnje nekomercijalnu, ali ona ga zadovoljava). Ukratko, njih dvoje par su novoga doba u kojem se više ne prave ustupci, nego se nastoji da suprug ni s čim ne ugrožava suprugu, popuštanja nema. Druga razina je izrazito socijalna i tiče se načina na koji se raskidaju bračne veze. Njih dvoje razumno su se dogovorili da se rastanu bez odvjetnika, ionako u međuvremenu nisu stekli nikakvu imovinu (osim što je on dobio potporu Zaklade MacArthur za svoje predstave, a ona glavnu ulogu u spomenutom TV pilotu) i jedini kamen spoticanja je skrb nad Henryjem.
Ipak, kad Nicole ode majci u Los Angeles, kako bi se pripremila za ulogu u predstojećem televizijskom projektu, i nehotice prihvati Norin prijedlog da odvjetnici nadgledaju njihov razvod. Odjednom se otvara Pandorina kutija jer čak i najsimpatičniji odvjetnik traži svoj dio u toj proceduri, tako da odmah shvatite da je to zavrzlama smišljena samo za pravne mahere dok se vi naposljetku zadužite kreditima i izgubite i ono malo što ste posjedovali.
Suptilna interpretacija
Taj je dio zastrašujući, ali povremeno i duhovit jer sud određuje pratnju koja će nadgledati kako se otac i majka odnose prema sinu. Imati stranca u kući i glumiti srdačnost nije baš jednostavno, pogotovo ne Charlieju koji se prisilno preselio u Los Angeles kako ne bi izgubio Henryja. Dvoje glavnih glumaca suvereno drže dramski ton filma i teško je procijeniti tko je bolji. Adam Driver ima nekoliko efektnijih scena, no Scarlett Johansson s malo izražajnih sredstava postiže jako puno.
Oboje će po svoj prilici dobiti nominacije za Oscara, njemu će u kategoriji glavne muške uloge biti nešto lakše jer tu nema izrazitih favorita (Joaquin Phoenix je superioran u “Jokeru”, ali taj film ima ozbiljnih protivnika), no za pobjedu u kategoriji glavne ženske uloge već se predbilježila Renée Zellweger u biografskom filmu “Judy”. Nema veze što je Johansson ostvarila puno suptilniju interpretaciju, već se uobičajilo da glumci u ulogama stvarnih ličnosti (a Judy Garland ozbiljan je mamac) imaju prednost i trebat će presedan pa da se to pokaže tlapnjom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....