"Roditelji nas pitaju je li film namijenjen djeci. Mi im kažemo: ‘Nije napravljen za djecu, no djeca ga mogu gledati ukoliko roditelji o filmu s djecom popričaju.‘ Ovo nije film prilagođen djeci, nego film nakon kojeg će djeca postavljati pitanja", rekao je za Page Six oskarovac Guillermo del Toro o svom animiranom filmu "Pinokio".
Meksički redatelj, čije je filmove "Oblik vode" i "Panov labirint" prepoznala i američka Akademija filmskih umjetnosti i znanosti (Academy of Motion Picture Arts and Sciences), oduvijek je želio realizirati vlastitu verziju poznate talijanske priče Carla Collodija iz devetnaestog stoljeća. Iako se nalazi među antologijskim djelima dječje književnosti, priča o drvenom lutku koji čezne za time da postane pravi dječak, nije nimalo bezazlena niti bezbrižna kao što bi se moglo pomisliti, što je slučaj i kod raznih drugih dječjih klasika.
Za Pinokija, koji redovito upada u nevolje, njegov tvorac Collodi je u originalnom materijalu predvidio tragičan kraj. Autor serijala "Pinokijeve avanture: Priča o lutku" svoje je djelo zamislio kao upozorenje o opasnosti lošeg ponašanja pa je junak trebao tragično skončati. Naime, trebao je biti obješen. Ipak, razočarenje obožavatelja navelo je izdavače da inzistiraju na vraćanju lutka u život.
Da mala djeca nisu ciljana publika novog "Pinokija" potvrđuje i dvostruki oskarovac, austrijski glumac Christoph Waltz koji je glas posudio negativcu, grofu Volpeu. "Film nije za malu djecu. Definitivno nije", poručio je Waltz za Yahoo UK.
Film se može shvatiti na različite načine, a mnogo za razmišljati dat će čak i odraslima, smatra.
S obzirom na ozbiljni ton originalne pripovijesti te već prepoznatljivo mračni opus Guillerma del Tora, činjenica da novi film o Pinokiju sadrži sumornije note od Disneyjevog klasika iz 1940. nije neočekivana. Del Torovo ostvarenje, tvrdi redatelj, nije niti mračno poput izvorne priče niti zašećereno poput Disneyjeve adaptacije.
"Najvažnije mi je da tematski može stajati uz bok "Panovom labirintu" ili "Vražjoj kralježnici", tako sam to zamislio", objasnio je te dodao da im je trebalo podosta vremena da naprave film jer su željeli biti tematski relevantni.
Među temama koje film, inače smješten u fašističku Italiju tridesetih godina prošlog stoljeća, istražuje redatelj je istaknuo poslušnost, integritet i vjernost sebi.
"Poslušnost je za mene ono kada nam je rečeno da, bilo u religijskom, bilo u društvenom kontekstu, slijedimo nešto što ne razumijemo, nešto što je velika greška", razložio je Del Toro te nadodao: "Kada sam bio praktički vjernik (katolik), a ne posrnuli kao sada, promišljao sam o tome što čini ljudsku dušu. Čini je sloboda izbora. Moći izabrati znači biti čovjek".
Lik oživljenog drvenog lutka kojem nos raste kada laže postao je jedan od komadića mozaika naše pop kulture te kolektivne svijesti te je kao takav doživio brojna uprizorenja i postao motiv raznih priča.
Najrecentniji filmski primjer, osim Del Torova, remake je Disneyjevog crtića redatelja Roberta Zemeckisa, dok je jedan od najdirljivijih svakako znanstveno-fantastični film "Umjetna inteligencija" Stevena Spielberga iz 2001. godine.
Potresni futuristički film, koji daje brutalni prikaz ljubavi djeteta prema majci, prati putovanje čovjekolikog dječaka- robota Davida koji na temelju priče o Pinokiju odluči pronaći Plavu Vilu kako bi ga pretvorila u pravoga dječaka te mu time vratila izgubljenu majčinu ljubav za kojom ne prestaje tragati niti nakon dvije tisuće godina i izumiranja ljudske vrste. Paralela između Del Torova "Pinokija" i Spielbergova filma može se povući i u sljedećem: Gepetto iz drveta koje je posadio u čast poginulog sina izrezbari "novoga sina", dok Davidova majka Monica svog, zbog teške bolesti uspavanog, sina Martina, privremeno zamijeni robotom s ljudskim emocijama.