ZAGREB - Početkom godine britanski Guardian pokušao je napraviti događaj iz četrdesete obljetnice filma “Demoni”, koji je cenzura u vrijeme premijere tako masakrirala da će integralna verzija biti prikazana tek u ožujku sljedeće godine. Guardianov novinar upriličio je razgovor s Kenom Russellom i njegovom četvrtom suprugom, proveli su jedno poslijepodne u Brightonu, no od nostalgičnih uspomena nije bilo ništa: redatelj je bez žaljenja priznao da se ama baš ničega ne sjeća oko snimanja tog filma i da mu se manje-više fućka za većinu njegova opusa.
Od kontroverznog umjetnika koji je zadnji put počastio javnost 2007. svojim nastupom u Celebrity Big Brotheru i napustio “kuću” nakon samo četiri dana možda se drugo nije moglo ni očekivati.
Pompozni modernizam
Da ste stasali kao filmofil krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina, Ken Russell bi za vas bio poput idola kojeg se obožava ili pak pokušava sravniti sa zemljom.
Nakon niza sjajnih (ponekad i igranih) dokumentaraca o umjetnosti za BBC (posebno je bio ponosan na onaj o Richardu Straussu, naslovljen”Ples od sedam velova”), probio se na svjetsku scenu nekonvencionalnom ekranizacijom “Zaljubljenih žena” D. H. Lawrencea: za glavnu ulogu htio je Michaela Cainea, ali kada se taj nije htio hrvati gol s Alanom Batesom, angažirao je Olivera Reeda.
Redateljev je stil - blago rečeno - bio toliko osebujan da je začeo novi odvojak pompoznog modernizma, a film je dobio četiri nominacije za Oscara, od kojih je Glenda Jackson jedina potvrdila onu za najbolju žensku ulogu.
Notorna govorkanja
Russell je obožavao provocirati: u “Ljubiteljima glazbe” držao se notornih govorkanja da je Čajkovski bio homoseksualac, a njegova supruga nimfomanka i, naravno, izazvao skandal.
Drsko je spajao elitnu kulturu s kičem, pa je njegov “Mahler” krcat nevjerojatnim scenama s ikonografijom Trećeg Reicha, a u “Lisztomaniji” je ulogu glasovitog pijanista povjerio rockeru Rogeru Daltreyju , baveći se više seksualnim nego kreativnim pustolovinama svoga junaka.
“Demoni”, ekranizacija non-fiction predloška Aldousa Huxleyja o pobuni svećenika protiv Katoličke crkve u 17. stoljeću, naizgled su prevršili mjeru, pa je intervenirala cenzura. U televizijskoj raspravi redatelj je gađao kritičara Alexandera Walkera smotanim primjerkom Evening Standarda, a poslije je izjavio da mu je žao što u rukama nije imao željeznu šipku.
Ekscesi na cijeni
Paradoksalno, nakon velikog komercijalnog uspjeha filmske prilagodbe rock opere “Tommy” za njega se sve manje čuje (izuzetak je SF hit “Izmijenjena stanja” s debitantom Williamom Hurtom). Završile su sedamdesete, jedno od najburnijih razdoblja u povijesti kinematografije, u kojem su ekscesi bili na osobitoj cijeni, a u osamdesetima - osim svojim najstrpljivijim poklonicima - Russell nije imao što ponuditi. Umro je u snu u nedjelju, u 85. godini života.