TV SERIJA 'Živi mrtvaci': Jezivi prizori nasilja začin su izvrsne priče

Mala Sophia nestala je u šumi bježeći pred zombijima, pa je šerif Rick Grimes i tragač Daryl Dixon pokušavaju naći. Naletjeli su na živog mrtvaca, Daryl ga je odmah sravnio sa zemljom strijelom u čelo, no moraju ustanoviti je li djevojčici odgrizao komadić tijela i pretvorio je u sebi sličnu kreaturu. Silom mu otvore usta, ali u njima ne nalaze ništa. Daryl, inače vješt lovac, zna što treba učiniti. Dok Rick gadljivo gleda u stranu, on mu nožem raspara trbuh i počinje kopati po utrobi, sve dok ne izvadi želudac. Izgnječi ga u rukama i zadovoljno odahne: ne, pokojnik je zadnji put pojeo nekog djetlića.

U čemu je tajna?

Ovakav zbilja degutantan prizor teško da biste mogli vidjeti u serijama napravljenima za velike televizijske mreže, međutim “Živi mrtvaci” su produkcija kabelske mreže AMC (American Movie Classics) koja je svojedobno prikazivala samo stare holivudske filmove, da bi se posljednjih godina prebacila na originalne proizvode - i to s velikim uspjehom. “Momci s Madisona” već četvrtu sezonu osvajaju nagradu Emmy kao najbolja dramska serija, “Breaking Bad” sa sjajnim, višestruko nagrađivanim Bryanom Cranstonom među poklonicima slovi za najradikalniji proizvod američke televizije, a odlično je primljena i američka prerada kultne danske kriminalističke serije “Ubijanje”.

Zombiji su samo začin

“Živi mrtvaci”, koje je Američki filmski institut proglasio najboljim televizijskim ostvarenjem godine - ipak su za AMC nešto posebno. Posljednju epizodu prve sezone prošle je jeseni gledalo šest milijuna kabelskih pretplatnika, što je mnogo bolje od rezultata koje postižu “Momci s Madisona” i “Breaking Bad”. Druga sezona odmah je proširena na 13 epizoda, a prvu - koja je premijerno prikazana prošle subote (i odmah u ponedjeljak reprizirana na našem Fox Crimeu) - vidjelo je čak 7 milijuna i 300 tisuća pretplatnika. Time je srušen desetogodišnjih rekord američkih kabelskih televizija.

U čemu je tajna “Živih mrtvaca”? U plašenju gledatelja krvlju i leševima? Ne baš, jer bi nakon zasićenja tom vrstom atrakcija serija brzo izgubila publiku. Prije je štos u umijeću pripovijedanja.

Frank Darabont (pamtimo ga po filmovima “Izbavljenje u Shawshanku”, “Zelena milja” i “Magla”) prvi se dosjetio da bi se istoimeni strip Roberta Kirklanda mogao pretvoriti u televizijsku seriju koja bi gledatelje zaintrigirala likovima i opasnim situacijama, dok bi zombiji bili samo začin. U pitanju je zapravo priča o preživljavanju skupine koju su spojile okolnosti, nipošto čisti horor. Dok gledate prvu epizodu druge sezone, koja je postigla tako fenomenalan “rating”, to je i više nego očito. Glavninu dramskog prostora zauzimaju odnosi likova i njihove dvojbe.

Problemi s Darabontom

Svaki od protagonista ima svoje razloge zašto se drži u grupi, što ih razlikuje od zombija koji su poput krda. Reklo bi se čak da je to epska psihološka drama u kojoj se živi mrtvaci pojavljuju samo da bi pojačali napetost. Upravo stoga lako je razumjeti da seriju prate i gledatelji koji u kinu zaziru od takve vrste filmova. Neki će od njih vjerojatno i zažmiriti dok Daryl zombiju para tijelo, no neće promijeniti kanal jer ih itekako zanima što će se dogoditi.

Uoči premijere druge sezone mediji su se raspisali o kadrovskim promjenama u ekipi serije. AMC je, naime, dao otkaz Franku Darabontu i na mjesto “showrunnera” postavio njegovu “desnu ruku” Glena Mazzaru, koji je stekao reputaciju radom na kriminalističkoj seriji “Na rubu zakona”. Nijedna strana nije se htjela očitovati o razlozima raskida, međutim pretpostavlja se da je Darabont bio pretežak suradnik AMC-u: ponašao se kao da “Živi mrtvaci” nisu serija nego film za kino, a ipak je ostao u okviru budžeta i dogovorenih rokova.

Kada je povećao broj epizoda, AMC im je istodobno smanjio budžet, pravdajući se da je to praksa svih kabelskih televizija, što baš nije točno: ugledni HBO nikad nije dopustio da njegove hit serije trpe zbog oskudnog financiranja.

Darabont očito nije dobro reagirao na vijest da će se štedjeti na njegovoj seriji i dogodio se razlaz. Holivudsko javno mnijenje stalo je na njegovu stranu, komentirajući kako AMC nije u stanju istodobno paziti na profit i na razinu svojih proizvoda.

Ono što drugi ne smiju

Hoće li “Živi mrtvaci” Darabontovim odlaskom izgubiti na kvaliteti? Glen Mazzara, iskusni televizijski profesionalac, kune se da to neće biti slučaj, no nešto ćemo više znati kad počne druga polovica druge sezone, za koju je on bio kreativno odgovoran. Ipak, i uz eventualne padove, koji su uobičajena stvar kada su televizijske serije u pitanju, nesumnjivo je da su “Živi mrtvaci” bitno promijenili odnos snaga proizvoda nacionalnih televizijskih mreža i kabelskih. Iako prvi postižu veću gledanost zato što se za njihove programe ne mora plaćati pretplata i zbog toga lakše privlače oglašivače, kabelska je ponuda bitno promijenila sliku američke televizije, a sudeći po međunarodnom odazivu, Europa i drugi kontinenti itekako su prijemčivi za njihove proizvode: jake mreže poput HBO-a imaju vlastite kanale diljem svijeta, FoxLife i FoxCrime imaju ugovore za AMC-ove serije, a kanali s nacionalnim frekvencijama ih otkupljuju jer su provokativnije od onih koje nude televizijski “majori”.

Prije ponoći

Ne može se reći da serije velikih američkih televizija nisu bez oštrice, no HBO je izgradio svoju reputaciju na tome da producira serije koje se prvi ne bi usudili: tako su nastali “Obitelj Soprano”, “Oz”, “Seks i grad”, “Dva metra ispod zemlje” i “Okus krvi”. Ta se kabelska mreža priklonila strategiji da je ne zanimaju policijske serije poput “Newyorških plavaca” ili “Mjesta zločina”, radije će se upustiti u rizik kakav je povijesna kriminalistička serija “Carstvo poroka” s antizvijezdom Steveom Buscemijem kao glavnim glumcem.

Kabelske mreže imaju još jednu prednost u odnosu na velike televizije: mogu emitirati svoje serije u koje god vrijeme im se prohtije. U nas su “Živi mrtvaci” prikazani u 22.30 sati, a HRT se ne usuđuje dati “Žicu” u tom terminu. Ako se nacionalna televizija jednom ipak usudi otkupiti “Žive mrtvace”, ne očekujte da će bilo koju od epizoda prikazati prije ponoći.