Dominacija žena autorica, te potpuni trijumf Netflixa- tako bi se mogle okarakterizirati nagrade 78. venecijanskog festivala koje su svečano dodijeljene u subotu. Tri od četiri najvažnije nagrade ponijele su redateljice. Također, tri od četiri najistaknutija nagrađena filma akvizicija su Netflixa.
Glavnu festivalsku nagradu- Zlatnog lava- osvojio je film Događaj (L' Evénenment) malo poznate francuske redateljice Audrey Diwan, 41-godišnjakinje kojoj je to tek drugi režijski rad. „L' Evénenment“ se zbiva u Francuskoj 60-ih godina i prati ženu skromnog, provincijskog podrijetla koja nastoji obaviti pobačaj u trenutku dok je on u Francuskoj još bio ilegalan.
Film je nastao prema istoimenom autobiografskom romanu književnice Annie Ernaux koji je izvorno objavljen 2000. Ernaux (1940) je inače književnica poznata po nizu dokumentarnih, autobiografskih romana u kojima pretresa vlastiti život, odrastanje, brak i obitelj. U Hrvatskoj je joj je prevedeno više knjiga. Roman „Događaj“ na hrvatskom je objavio i preveo Multimedijalni institut, koji je ove godine objavio i još jedan roman Ernaux- „Jedna žena“. Film je u Veneciji otprve dobro primljen, kritike su mu bile pohvalne, pa Lav za francusku autoricu nije iznenađenje.
Drugu festivalsku nagradu – veliku nagradu žirija- dobio je film „E stata la mano dio dio“ (Bila je to božja ruka) osebujnog talijanskog režisera Paola Sorrentina („Mladi papa“). Riječ je o autobiografskom filmu koji tematizira redateljevo odrastanje u Napulju 80-ih. Već se i iz naslova da naslutiti da nemalu ulogu u priči ima dolazak Maradone u Napulj, te famozna „božja ruka“ na Mundialu '86. Sorrentinov film još je prije festivala kupio Netflix, pa bi premijeru trebao imati na strimingu sredinom prosinca. Ni ova nagrada nije iznenađenje: kritičari su jako voljeli Sorrentinov film, a jedan dio ih je procijenio da je ovo i najbolji rad živopisnog Talijana do sada.
Kritičari nisu štedjeli pohvale ni za trećenagrađeni film, koji je također akvizicija Netflixa. Riječ je o filmu „The Power of the Dog“ (Moć psa), povratničkom filmu Novozelanđanke Jane Campion, prve žene koja je u povijesti pobijedila na canneskom festivalu (1992., s filmom „Piano“). Campion se posljednjih godina uglavnom bavila serijama (dvije sezone „Top of the Lake“), a posljednji kino-film imala je 2009. Ni „Power of the Dog“ neće vidjeti kino-distribuciju osim limitirane, a striming premijera predviđena je za početak prosinca. „Power of the Dog“ adaptacija je istoimenog vesterna romana Thomasa Savagea.
Film se bavi suodnosom dvojice braće rančera od kojih je jedan plah i dobrostiv, a drugi rabijatni, tvrdokorni mužjak. Glavne uloge u filmu glume Benedict Cumberbatch, Jesse Plemons i Kirsten Dunst. „Variety“ je ocijenio da je „Power of the Dog“ uz „Piano“ najbolji autoričin film. Filmski strukovni tisak procjenjuje da je „Power of the Dog“ prvi ozbiljni Netflixov pretendent na ovogodišnje Oscare.
I nagrada za scenarij otišla je anglosaksonskoj autorici za film kojeg je pazario strimer. Riječ je o filmu „The Lost Daughter“ (Izgubljena kći) kojeg kao redateljica potpisuje sjajna američka glumica Maggie Gyllenhaal („Kronike Times Squarea“). Gyllenhaal je prokušana glumica, no ovo joj je prvi redateljski samostalni rad. Gyllenhaal je u filmu ekranizirala istoimeni roman Elene Ferrante iz 2006.
Riječ je o romanu koji pripada njenom ranijem autorskom razdoblju, nastao je netom prije tetralogije „Genijalna prijateljica“, a na hrvatskom se njegov izlazak očekuje kroz nekoliko tjedana. Gyllenhaalovoj je dio kritike spočitavao što je ekranizacije Ferrante snimila u Grčkoj umjesto u Italiji, te na engleskom jeziku, no žiriju- očito- to nije smetalo.
Nagradu za najbolju glumicu dobila je Penelope Cruz za ulogu u filmu „Paralelne majke“ Pedra Almodóvara, koji je u mletačkoj konkurenciji- unatoč toj glumačkoj nagradi- ispao pomalo gubitnik. Mušku glumačku nagradu dobio je, pak, John Arcilla za filipinski film „On the Job: Missing“. Riječ je o drugom nastavku filipinskom policijskog procedurala. I ovaj će film premijeru imati na malom ekranu: na HBO Go.
Konačno, žiri je specijalnim priznanjem nagradio i talijanskog režisera Michelangela Frammantina za film „Rupa“ (Il Buco). Ambijentiran na Sardiniju, film paralelno prati život zabačenog sela, te speleologa koji istražuju obližnju špilju. Frammantino je redatelj eksperimentalnog, hibridno-dokumentarnog prosedea, a najslavniji je po filmu „Četiri lica“ koji je bio ezoterična festivalska kult atrakcija kad se pojavio 2010.
Posljednjih godina, Venecija se pretvara u najvažniji europski pretpremijerni festival za američke naslove, te buduće pretendente za Oscara. Također, Mostra je trenutno najvažniji europski pretpremijerni festival za Netflix i druge velike strimere. Taj razvoj događanja uvelike je pogurnuo Cannes koji je pod utjecajem jakog sindikata francuskih kino-prikazivača 2017. odlučio izbaciti filmove sa striming premijerama iz glavnog programa.
Netflix i Amazon su im se osvetili tako što su sve svoje naslove premjestili u Veneciju koja je za američke pred-oskarovske filmove ionako podesnija zbog rujanskog termina. Tako se već nekoliko godina događa da najzapaženiji oskarovski filmovi prvo prikazivanje imaju na Veneciji: „Nomadland“, „Joker“ i „Oblik vode“ su put do Oscara otpočeli pobjedom na Lidu.
Tako je i ove godine Venecija – osim nagrađenih- igrala još niz filmova za koje se očekuje da će obilježiti sezonu nagrada. Među njima su film o princezi Diani „Spencer“ Čileanca Pabla Larraina, „Posljednji dvoboj“ Ridleya Scotta, „Posljednja noć u Sohou“ Edgara Wrighta, te „Dine“ Dennisa Villeneuvea.
Mostra je k tomu imala i ponešto sreće u pandemiji, jer se zbiva potkraj ljeta kad epidemija tipično jenja. Ovo izdanje je održano uživo i u redovnom terminu, za razliku od Berlina koji se zbivao on-line, te Cannesa koji se selio put ljeta.