Frustriran hladnoćom koja je njega, Ritchieja Valensa, J. P.-a "The Big Boppera" Richardsona i grupu Dion and the Belmonts 1959. na turneji po srednjem zapadu Sjedinjenih Američkih Država pratila u stopu, Buddy Holly je odlučio unajmiti zrakoplov kako bi nakon nastupa u gradu Clear Lakeu u Iowi stigao do Moorheada u Minnesoti, mjesta idućeg koncerta.
Turneja "Winter Dance Party", koja je počela 23. siječnja 1959. u Milwaukeeju u Wisconsinu, a koju je organizirala promotorska agencija GAC, agencija čiji je klijent bio Holly, bila je organizirana katastrofalno loše.
GAC je predvidio da glazbenici u 24 dana odsviraju 24 koncerta u 24 različita grada. To i ne bi bio toliki problem da agencija nije krivo posložila redoslijed koncerata. Umjesto grupiranja nastupa tako da se putovanja svedu na minimum, glazbenici su ponekad između dva koncerta morali prevaliti i po više od 600 kilometara. Dugotrajna putovanja dodatno su otežali hladnoća srednjeg zapada i loš autobus kojim su glazbenici putovali.
Holly, njegov prateći bend koji je na toj turneji uključivao Waylona Jenningsa na basu, Tommyja Allsupa na gitari i Carla Burcha na bubnjevima, Valens, Richardson te Dion DiMucci i njegov bend The Belmonts nagurani su u prilagođeni školski autobus koji je jedva bio prikladan za školsku djecu, a kamoli za ovakvu zimsku turneju. Glazbenici su se na putu susretali s temperaturama između -7 i -36 °C, snijegom do struka i neadekvatnim sustavom za grijanje u autobusu. Glazbenici su tijekom prvih 11 dana turneje promijenili čak pet autobusa. Povrh svega toga, Holly i ekipa sami su morali istovarati i utovarati svoju opremu jer GAC nije angažirao prateće osoblje.
Richardsona i Valensa tijekom tih je 11 dana pokosila gripa, a Bunch je na svojim stopalima razvio ozbiljne ozebline te je završio u bolnici.
"Zimski plesnjak" 2. je veljače stigao u Clear Lake, mjesto održavanja 11. koncerta turneje. Nastup u tom gradu nije bio dio originalnog plana za turneju već se radilo o ad hoc odluci organizatora. Vidjevši da će nakon toga nastupa morati prevaliti 590 kilometara da bi došao do idućeg koncerta u Moorheadu i proći kroz čak dva grada u kojima je sa svojim kolegama već nastupio, Holly je odlučio da će on i njegov bend avionom otputovati do Moorheada.
"Nadam se da će ti se avion srušiti"
Međutim, u Beechcraft Bonanzu registracije N3794N u vlasništvu malog avioprijevoznika Dwyer Flying Service za čijim je kormilom bio 21-godišnji Roger Peterson nisu se ukrcali Holly i njegov bend.
Prema najšire prihvaćenoj verziji događaja, gripozni Richardson Jenningsa je zamolio da mu ustupi svoje mjesto, što je ovaj napravio. Kada je Holly to čuo, navodno je Jenningsu u šali rekao: 'Nadam se da će ti se autobus smrznuti". Jennings mu je na to odgovorio: "Nadam se da će ti se avion srušiti".
Valens, koji se nekoć bojao letenja, zamolio je Allsupa da se umjesto njega poveze zrakoplovom. Na licu mjesta je odlučeno da će se bacanjem novčića odlučiti tko će do Moorheada putovati avionom, a tko autobusom. Novčić je bacio radijski DJ Bob Hale, a Valens je pobijedio te zaradio mjesto na letu. "Ovo je prvi puta da sam u svom životu nešto osvojio", rekao je Valens nakon trijumfa.
Nakon što su u koncertnoj dvorani Surf Ballroom u Clear Lakeu odsvirali svoje, voditelj dvorane Carroll Anderson odvezao je Hollyja, Valensa i Richardsona do zračne luke u obližnjem Mason Cityju. Glazbenici su se ukrcali u zrakoplov i aerodrom napustili 3. veljače u 0:55 sati po lokalnom vremenu. U trenutku polijetanja padao je lagani snijeg, vidljivost je bila 10 kilometara i puhao je vjetar snage od 32 do 48 kilometara na sat.
Prvi znakovi problema s letom pojavili su se već pet minuta nakon polijetanja jer se Peterson nije odazvao na opetovane pozive kontrolnog tornja. Noć je prošla, a od Petersona i njegovih putnika nije bilo ni traga ni glasa.
Hubert Jerry Dwyer, vlasnik zrakoplova kojim su putovali Holly, Valens i Richardson, 3. se veljače oko 9:35 sati vinuo u visine ne bi li doznao što se dogodilo. Nekoliko minuta nakon polijetanja, Dwyer je na udaljenosti od 10 kilometara od zračne luke u Mason Cityju uočio olupinu Beechcraft Bonanze.
Dwyer je o padu zrakoplova obavijestio Ured šerifa Mason Cityja, a na lice mjesta poslan je zamjenik šerifa Bill McGill. Tijela Hollyja, Valensa, Richardsona i Petersona pronađena su u blizini zrakoplova. Anderson je pozvan da identificira tijela glazbenika jer ih je on dozvao u zračnu luku i vidio kako zrakoplov koji su iznajmili uzlijeće. Okružni mrtvozornik Ralph Smiley kasnije je utvrdio da su svi preminuli na licu mjesta.
Taj 3. veljače 1959. godine kasnije je prozvan "Danom kada je umrla glazba".
Nešto više od 10 godina poslije, loša organizacija kumovala je još jednoj epohalnoj smrti.
Pivo u vrijednosti od 500 dolara
Kombiniranim zaslugama rock grupa Jefferson Airplane, The Grateful Dead i The Rolling Stones, 6. prosinca 1969. godine na trkalištu Altamont na sjeveru Kalifornije u Sjedinjenim Državama upriličen je besplatni koncert na kojem su nastupili Santana, Jefferson Airplane, The Flying Burrito Brothers, CSNY (Crosby, Stills, Nash & Young) i The Rolling Stones.
Zamišljen kao odgovor zapadne obale SAD-a na festival Woodstock koji se od 15. do 18. kolovoza 1969. održao na farmi Max Yasgura u mjestu Bethel u New Yorku, Altamont je, prema zamislima Spencera Drydena i Jorme Kaukonena iz Jefferson Airplanea, trebao Stonesima pokazati kulturno-umjetničku vibru San Francisca.
The Rolling Stones su 1969. godine već bili na turneji po SAD-u, no tu je turneju pratio glas kao suviše skupu u smislu cijena ulaznica. Kako bi odgovorili na kritike novinara i javnosti, britanski su rockeri odlučili turneju okončati besplatnim koncertom u San Franciscu.
Mjesto održavanja koncerta kojim su Jefferson Airplane i The Grateful Dead Stonesima htjeli pokazati San Francisco, a Britanci pokazati da im je stalo do "malog čovjeka", mijenjalo se više puta, a u konačnici je odlučeno da će se održati na trkalištu Altamont u okrugu Alameda.
Bila je to prva od mnogih grešaka.
Prilikom inspekcije Altamonta utvrđeno je da trkalište zapravo nema potrebnu infrastrukturu da bude domaćin rock koncerta. Tu se prvenstveno mislilo na mjesto za prijenosne toalete i šatore za pružanje liječničke pomoći.
Drugo, geografija trkališta nije dopuštala da se izgradi adekvatna pozornica pa se improviziralo s onim što se imalo. Pozornica koja je na koncu napravljena bila je poprilično niska pa ju je trebalo dodatno zaštititi. Posao osiguravanja pozornice, a i cijelog koncerta, dobili su članovi Motociklističkog kluba Hells Angels, u najmanju ruku kontroverzne organizacije koju Ministarstvo pravosuđa SAD-a i Agencija Europske unije za suradnju u provođenju zakona smatraju kriminalnim pothvatom organiziranog tipa.
The Grateful Dead i Jefferson Airplane njihove su usluge osiguranja koristili više puta, a neki svjedoci tvrde da su ih za osiguravanje koncerta na trkalištu Altamont angažirali Stonesi te da su plaćeni pivom u protuvrijednosti od 500 američkih dolara. Menadžer turneje Stonesa Sam Cutler rekao je da je s Anđelima dogovoreno isključivo čuvanje agregata te da nije bilo govora o tome da će oni figurirati kao "policija".
Prvi se na pozornicu u Altamontu popeo Santana i njegov je nastup prošao bez većih problema. No, kako je dan tekao, tako je rastao animozitet između publike i motociklista iz Hells Angelsa. Nije pomoglo to što je većina Anđela već tada bila pripita, ali neki prisutni kažu da su se članovi publike i međusobno šaketali te svađali. Situacija se navodno smirila dok je svirao country sastav The Flying Burrito Brothers, no na novu se eskalaciju nije trebalo čekati dugo.
Dan kada je umro hipi pokret
Nakon što je Jefferson Airplane počeo sa svirkom, publika je slučajno srušila jedan motor koji je pripadao Anđelima. Frontmen Airplanea Marty Balin nagrađen je nokautom za pokušaj smirivanja situacije u publici. Kad su članovi The Grateful Deada čuli da je Balin dobio batina, odustali su od nastupa i pobjegli s trkališta. Kao da su slutili da će situacija postati gora prije nego što što će postati bolja.
Stonesi su na pozornicu izašli zadnji, taman kada je sunce zašlo. U tom je trenutku oko pozornice bilo gustih četiri do pet tisuća posjetitelja, mnogi od kojih su se na istu pokušali i popeti. Pjevača Stonesa Micka Jaggera, kojeg je nešto ranije po izlasku iz helikoptera koji ga je dopremio na trkalište jedan posjetitelj odalamio šakom u glavu, nemirnost publike vidno je uznemirila.
Iako je tijekom "Sympathy for the Devil", treće pjesme koju su Stonesi odsvirali na koncertu, izbila velika tučnjava koja je dovela do privremenog prekida koncerta, vrhunac nasilja u Altamontu došao je na početku "Under My Thumb", inače sedme odsvirane pjesme.
Meredith Hunter, 18-godišnji Afroamerikanac pokušao se popeti na pozornicu, no u tome ga je pomoću udarca šakom spriječio jedan od članova Hells Angelsa. Hunter je dao petama vjetru te se povukao nazad u publiku. Nakon minute skrivanja, Hunter pred pozornicu vratio naoružan pištoljem. Očevici kažu da je bio bijesan, iracionalan i toliko ušlagiran da je jedva hodao. Hunter je potom izvukao pištolj iz džepa svoje jakne, što je vidio član Hells Angelsa Alan Passaro, koji je odmah iz svog remena desnom rukom izvukao nož i nasrnio na mladića. Prvo mu je lijevom rukom parirao pištolj, a zatim desnom ubo i usmrtio. Izvještaji s događaja kažu da ga je ubo pet puta te da su ga Anđeli potom i iscipelarili. Autopsija je pokazala da je Hunter tada bio na metamfetaminima. Passaru se kasnije sudilo za ubojstvo, ali je oslobođen.
Stonesi su znali da je tijekom "Under My Thumb" došlo do nereda, ali ne i da je Passaro izbo Huntera. Bend je unatoč tome dovršio koncert, a Jagger je kasnije da se bend složio da bi bilo pametnije završiti koncert nego riskirati da se okupljanje pretvori u opće nerede.
Taj 6. prosinac 1969. danas se smatra danom kada su "umrli" mir i ljubav koje je propagirao Woodstock te hipi kultura u cjelini.
Boomeri protiv generacije X
HBO-ov dokumentarni film "Woodstock 99: Mir, ljubav i bijes", prvi iz 6-dijelne serije dokumentaraca "Muzička kutija", također priča priču o glazbenom događaju koji je se pamti zbog organizacijskih grešaka koje su dovele do nasilnih ispada te čija je propast označila smrt jedne epohe.
Trodnevni glazbeni festival Woodstock '99 organiziran je kako bi se obilježila 30. obljetnica originalnog Woodstocka, a došao je pet godina nakon što je 1994. uspješno proslavljena 25. godišnjica slavnog okupljanja u Bethelu u New Yorku.
Redatelj filma Garret Price festival nastoji prikazati kao sudar životnih filozofija, glazbenih žanrova i društvenih fenomena.
Tematizira se tako sudar pop izvođača poput Britney Spears i Backstreet Boysa s metal grupama Korn i Limp Bizkit, nesputano divljanje pijanih i iscrpljenih mladih bijelaca te sukob starijih generacija, onih rođenih između 1946. i 1964. godine, tzv. boomera, i onih rođenih između sredine 1960-ih i početka 1980-ih godina, tzv. generacije X.
Woodstock '99 danas je poznat kao događaj koji je donio smrt 1990-ih, a u novoj epizodi serijala "Polimac preporučuje" filmski i televizijski kritičar Jutarnjeg lista Nenad Polimac i novinar Jutarnjeg Damjan Raknić raspravljaju prikazu navodnih krivaca za smrt 90-ih, kojih, prema pokazanome u HBO-ovom dokumentarci, ima zaista mnogo.