Gwyneth Paltrow godinu je počela uspješnim poduzetničkim pothvatima. Rasprodala je sve primjerke svijeće koju je nazvala “Smells Like My Vagina” (u prijevodu: Miriše poput moje vagine). Ne zna se u koliko je primjeraka Gwyneth prodala svijeću koju je naplaćivala 75 dolara (506 kuna), no sigurno je to samo kap u moru zarade njezine wellness tvrtke Goop, za koju se prije nekih godinu dana procjenjivalo da je vrijedna oko 250 milijuna američkih dolara. Gwyneth, kako je objasnila, svijeću nije doista napravila po mirisu svoje vagine, nego ju je već gotovi proizvod podsjetio na taj miris, zbog čega mu je odlučila nadjenuti navedeno ime. Znala je, kaže, da će izazvati kontroverzu, no to ju nije omelo. Bio je to njezin način da svoju “subverzivnu šalu”, kako ju je definirala, iskoristi u komercijalne, ali prema njezinu sudu i plemenite svrhe - o ženskom se tijelu i užitku, smatra, ionako premalo govori, pa zašto ne svaki put kad je moguće na njih skrenuti pozornost.
A Gwyneth je već i do sada to itekako činila. Ova oskarovka posljednjih godina novinske stupce definitivno više puni svojim poduzetničkim potezima i filozofskim stajalištima nego što se govori o njezinim filmovima. Kako pokazuje i sama definicija njezina Goopa kao tvrtke čija je djelatnost skoncentrirana na wellness, njezini su proizvodi i sadržaj koji stvara vezani za težnju za boljitkom čovječanstva, s posebnim fokusom na žene. A njezin putokaz do tog boljitka često je prilično opskuran, ruban i ezoteričan. Prilično slikovito opisali su ga britanski novinari: dok obične žene probleme sa svojim vaginama većinom liječe Canestenom, Gwyneth Paltrow preporučuje jaje od žada, koje se nosi unutar vagine za pospješivanje seksualne energije i povezivanje s drugom čakrom. Sporno jaje, koje su ginekolozi proglasili ne samo beskorisnim nego potencijalno i štetnim, na Goopovu se webu prodaje za 66 dolara.
Potencijal za biznis
Gwyneth, vrlo je očito, bez obzira na kritike medicinara, itekako ima što reći na temu seksualnog oslobođenja žena, a interesiraju ju i ostale teme vezane za duhovnost i sreću (post)modernog čovjeka. Stoga ni ne čudi da je u 2020. godinu, osim sa svijećom Smells Like My Vagina, koja je očito pokorila tržište, ušla s još jednim novim projektom - serijalom “The Goop Lab”, koji se baš ovih dana počeo prikazivati na Netflixu. Vođena velikom znatiželjom, Gwyneth u šest epizoda istražuje šest tema, od kojih bi se većina mogla uklopiti u rubriku na rubu znanosti. Posvetila se najprije psilocibinskoj terapiji (ili, laički rečeno, terapiji psihodeličnim gljivama), zatim metodi Wima Hofa (po kojoj zamrzavanje na niskim temperaturama ima dobrobiti za duh i tijelo), ženskom orgazmu, definiranju biološke dobi i raznim tipovima detoksikacije tijela, a u konačnici liječenju energijom te ljudima koji tvrde da su mediji, odnosno da komuniciraju s umrlima. Već je i prije Gwyneth svojim Goopom očito pogodila koji proizvodi upakirani u filozofske celofane dobro prolaze na tržištu, a “The Goop Lab” je korak dalje, izlet u srž ideja koje je zanimaju, čiji je populizam potenciran distribucijom na sveprisutnom Netflixu.
U svijetu u kojem svi previše rade pa se poslije napornog dana pokušavaju vratiti u balans meditacijom koju vodi aplikacija i/ili mahnitim ubacivanjem chia sjemenki i lana u svoje obroke, ljudi, shvatila je Gwyneth, žude za alternativom. I njezin odgovor na to je upravo “The Goop Lab”, koji se koncepcijski lako može svrstati u new age filozofiju. U emisiji je Gwyneth zaokupljena samostalnim načinima za provođenje duhovnosti, koji su često inspirirani istočnjačkim religijama i njihovim tezama ili, pak, imaju uporište u ezoteričnim tvrdnjama koje nisu nužno povezane s religijom. “Ova serija je kreirana da zabavi i informira - a ne da pruži medicinske savjete”, piše na početku svake epizode “The Goop Laba”. No, ovakva vrsta ograđivanja nipošto nije spriječila salvu kritika na račun novog serijala, u kojem je i sama Gwyneth nešto naučila. Među ostalim, shvatila je da bi bilo prikladnije da je riječ “vagina” u nazivu svoje svijeće zamijenila terminom “vulva”. No, o tome, kao i o samome serijalu, nešto kasnije, jer je za njegovo i razumijevanje kritika najprije potrebno znati koju činjenicu o samom nastanku i bitku tvrtke Goop.
A priču o počecima Gwyneth uvijek započinje povratkom u svoje zlatne glumačke dane. Dok je snimala “Talentiranog gospodina Ripleyja” u Italiji, pitala bi lokalno osoblje gdje može probati najbolji sladoled. “Zaljubljeni Shakespeare” snimao se u Londonu, pa ju je zanimalo gdje se može nabaviti najbolja kava. U Parizu je htjela znati gdje je najbolje otići na brazilsku depilaciju, a u Berlinu gdje na masažu. Preporuke koje je tražila, znala je, bile su odraz njezine znatiželje, ali i potencijal za biznis. Goop (čije ime inače dolazi od njezinih inicijala GP s umetnutim dva “o” jer joj je prijatelj rekao da sve internetske uspješnice moraju imati dva okrugla slova) svoju je prvu inkarnaciju doživio 2008. godine kao newsletter koji je Gwyneth iz svoje kuhinje slala prijateljima. Sadržavao je njezin izbor stvari koje su vrijedne kupnje, kao i informacije o tome gdje ih kupiti. Bilo je tu i kuhinjskih recepata, pa je tako već urbana legenda da su prvi obroci koje je Gwyneth preporučila bili turski ragu te muffini s bananom i orašastim plodovima.
Jedan od susreta koji su ju potaknuli da krene u pravi biznis je bio onaj s Juliet de Baubigny, koja ju je navela da razmisli o tome kako bi ono što radi mogla i naplatiti te tako postati suvremenija verzija Marthe Stewart. Već kroz nekoliko godina, Goop je bio daleko više od newslettera s muffinima: proizvođač odjeće, kompanija s proizvodima za ljepotu, izdavačka kuća, kao i platforma za podcast, iz čega je jasno da je bilo samo pitanje vremena kada će svoju djelatnost prebaciti i na televiziju, odnosno neki streaming servis. Kako je kompanija rasla, mijenjao se i sadržaj na njoj. Preporuke za zdrave recepte i bezopasne detoksikacije tijela zamijenile su sve ozbiljnije tvrdnje, terapije i metode koje se preporučuju. Godine 2014. Gwyneth u svoju kompaniju uključuje rubne psihoterapeute, (nadri)liječnike i (kvazi)znanstvenike. Goop je svoje web platforme i podcaste pretvorio u mjesto za pitanja laika i odgovore stručnjaka. No, prilično velik dio znanstvene javnosti slaže se da ti stručnjaci i njihove metode ne zaslužuju toliki prostor te da je slušanje njihovih uputa potencijalno opasno.
Bilo je tu raznih kontroverzi i savjeta koji se vrlo očito kose sa zakonima znanosti. Jedan je iscjelitelj govorio o žabljem otrovu kao o korisnoj psihodeličnoj drogi, jedan liječnik izvalio je da su proteini lektini kobni za ljude s autoimunim bolestima, treći je preporučivao terapiju ubodima pčela. Tu je bila i iscjeliteljica koja je govorila o već spomenutom jajetu od žada koje su prije koristile konkubine. Razgovore o ovim i sličnim temama vrlo ažurno prati i Goopov webshop, koji (po paprenim cijenama) nudi i proizvode koji u ovom smjeru mogu pomoći poboljšanju kvalitete života. Tu su “Balls in the air”, kombinacija vitamina i drugih dodataka prehrani namijenjenih onima koji rade više od uobičajenog, “Moon juice brain dust”, prosvjetljujuća jestiva formula osmišljena da vam omogući poravnavanje s kozmičkim strujanjima, “Rose quartz bottle”, boca od stakla i nehrđajućeg čelika s obeliskom od rozenkvarca koja će obogatiti vašu vodu pozitivnom energijom, “Large standard singing bowl”, set za pjevanje koji će vam pomoći u svakodnevnoj meditaciji, koji uključuje bakrenu zdjelu izrađenu u Nepalu, a kao posebnu bizarnost svjetski su mediji dugo izdvajali “Psychic vampire repellant protection mist”, kombinaciju eteričnih ulja koja od vas tjera loše vibracije i čuva auru.
Oslobođenje kreativne energije
S obzirom na količinu nevjerojatnih predmeta koje prodaje i opskurnost ljudi kojima daje medijski prostor, niti ne čudi da su emisiju “The Goop Lab” već prije početka emitiranja “na nož” dočekali kritičari svih vrsta (kako znanstvenici tako i novinari koji se bave filmskom kritikom). Zamjerke su se, očekivano, nastavile i nakon što je show premijerno pušten na Netflixu. Ipak, nakon što sam pogledala četiri od šest epizoda serijala, čini mi se da su negativne reakcije na njega ipak pretjerane i u znatnoj mjeri potencirane činjenicom da si je Gwyneth svojim općenitim djelovanjem zaradila status osobe čija je vrijednosna vertikala prilično nepouzdana.
Prva epizoda posvećena je korištenju psihodeličnih droga u terapeutske svrhe. Sve su emisije koncipirane na sličan način: u njima gostuju stručnjaci koji objašnjavaju teoriju, što se isprepleće s iskustvima Goop osoblja, koje se upušta i u praktičnu provjeru teme o kojoj je riječ. U prvoj epizodi nekoliko članova osoblja odlazi na Jamajku po svoje psihodelično iskustvo. Neki od njega očekuju oslobođenje kreativne energije dok se drugi nadaju da će im to pomoći suočiti se s proživljenim traumama. Stručnjaci koji se bave psihodeličnim drogama u terapeutskom kontekstu objašnjavaju da njihova konzumacija, uz pravilno navođenje stručnjaka, može dovesti do toga da osoba na površinu izvede svoje duboke i često bolne emocije te se tako s njima konačno suoči. Najveća kritika ovoj epizodi je već sam odabir njezine teme jer, kažu, ne postoji dovoljno dokaza da psilocibin ili MDMA doista imaju terapeutski učinak. No, činjenica je da se njihov utjecaj intenzivno proučava te da je to tema koja intrigira mnoge. Valja naglasiti da “The Goop Lab” gledatelja ni u jednome trenu ne mobilizira ili potiče da sam proba neku drogu niti ima sugestivan ton.
Nepotrebna drama
Epizoda posvećena ženskom užitku i orgazmu ne uključuje nikakva jaja od žada i, dapače, vrlo je zanimljiva i informativna, polusatni uradak koji bi valjalo puštati djeci u školama. Gwyneth se susreće s iskusnom seksualnom terapeutkinjom Betty Dollson, koja je u karijeri radila s oko sedam tisuća žena. Razgovaraju o činjenici da je najveći problem u tome što žene svojim seksualnim iskustvima ne pristupaju aktivno, zbog čega ih je sram izraziti što zapravo žele. Goopova ženska ekipa, koja je ovaj put odlučila u praksi učiniti nešto za poboljšanje svojeg seksualnog života, dobila je zanimljiv i prilično jednostavan zadatak. Žene su, podijeljene u parove, jedna drugoj masirale ruku. Ona koju su masirali morala je govoriti osobi prekoputa, što joj točno u masaži odgovara, a što joj možda nije ugodno. Iduća vježba bila je nešto direktnija - žene su, potpuno gole, sjele u krug i razgovarale u svrhu postizanja neopterećenosti vlastitim tijelom. Bilo je tu zanimljivih razgovora o tome kako se seksualnost osobe ne treba zasnivati na komplimentima drugih ljudi, ali, na primjer, i o jeziku, terminologiji, pri čemu se većina žena složila da izraz “pussy” sam po sebi ne zvuči kao da obećava nekakav užitak.
Iduće dvije epizode koje sam pogledala su ona o ljudima koji se predstavljaju kao mediji koji komuniciraju s mrtvima i ona o ljudima koji vjeruju da izlaganje tijela hladnoći čini dobro organizmu i umu. Prva me ni najmanje nije fascinirala. Sve i da postoje ljudi koji su mediji, malo je pretjerano tvrditi da istu vještinu mogu razviti svi, i to u jednom popodnevu. Dvoje ljudi koji se nikada nisu upoznali sjede jedno prekoputa drugoga, pa jednome u glavu iznenada dođe vizija da je ovaj drugi imao djeda koji je, eto, najviše volio jesti piletinu. Neuvjerljivo. Epizoda o benefitima hladnoće na tijelo također izaziva podijeljene reakcije. Wim Hof, gost emisije po kojem je i nazvana cijela metoda koja uključuje izlaganje hladnoći u kombinaciji s tehnikama disanja, doista je zvao znanstvenike da testiraju snagu njegova organizma. Pokazalo se da ima iznimno jak imunitet, no kritičari tvrde da jedan dokaz ne može biti znanstvena činjenica. Bilo kako bilo, i ljudi koji su mediji i oni koji se izlažu hladnoći vrlo su zanimljiva pojava. Posvuda je onih koji tvrde da su u interakciji s drugim svjetovima, a, evo, čak i u Zagrebu možete platiti tisuću kuna da na dva dana odete u okolicu Karlovca, na Mrežnicu, i testirate metodu Wima Hofa.
Sve u svemu, za dramu oko “The Goop Laba” nije kriva Gwyneth Paltrow, nego oni koji su od njezine emisije očekivali teme iz znanstvenih magazina. Žena niti ne tvrdi da su teme kojima se bavi nužna i objektivna istina, nego samo daje do znanja da one postoje. Čini to, usudila bih se reći, gotovo novinarski, bez pretjeranih sugestija. Najiritantnija stvar u seriji je možda njezina Goop ekipa koja se služi iskrivljenim diskursom, u kojoj svi imaju pretenciozne titule kao što je “chief officer” i definitivno se prelako rasplaču. No, Gwyneth je, iako inače zagovara sumanute ideje, ovaj posao solidno odradila. A oni koji ju optužuju da u emisiji nije dovoljno kritična, zaboravljaju da je, neovisno o sadržaju, važnije da kritičnost ima konzument, odnosno gledatelj.