SVAKA DOBRA PRIČA JE LJUBAVNA PRIČA Kako je jedan ljubavni trokut nadahnuo dramsku predstavu

Film 'Svaka dobra priča je ljubavna priča' počinje nevjerojatno iskrenim ispovijedima prvaka slovenskog kazališta i filma, čija popularnost daleko nadilazi granice njihove domovine. Radko Polič (koga smo ne tako davno gledali u 'Noćnim brodovima' Igora Mirkovića uz Anu Karić) priznaje da se vrlo rano romantično zainteresirao za svoju kolegicu Milenu Zupančič, koja je u prvoj polovici 70-stasala u najveću zvijezdu tamošnjeg glumišta, no ona je tada bila u vezi s puno slabije poznatim Vinkom Hrasteljom.

“Što je našla u njemu zbilja mi nije jasno, niti je bio zgodan niti važan glumac”, priča Polič, međutim, kad se taj 1971. ubio, odlučio je aktivnije udvarati Mileni. Ona je uskoro pristala na brak, njoj je to bio prvi, njemu drugi, sve se činilo idealnim, dogovorili su i vjenčanje, kum im je bio kolega Boris Cavazza, međutim, u zakazano vrijeme ona se nije pojavila pred matičarom, naprosto je zaspala. Poslije se sve ispravilo, veza je naizgled dobro funkcionirala, u Puli 1976. oboje su dobili Zlatne arene za film Igora Pretnara 'Idealist', međutim, lijepu plavušu počeo je primjećivati i Dušan Jovanović, koji će ubrzo postati vodeći jugoslavenski dramatičar zahvaljujući komadima 'Oslobođenje Skopja' i 'Karamazovi'. Nije se nametao, Polič mu je bio prijatelj, zato je i nestao na godinu dana iz Ljubljane da o svemu dobro promisli, no kad se vratio, geslo mu je bilo: “Imao si dosta vremena s njom, sad je moj red”. Uslijedio je razvod, a Milena je i danas u braku s Jovanovićem.

Dočekala je mirovinu u Slovenskom narodnom gledališču, kao i njezin bivši suprug Polič, te njihov prijatelj Cavazza. Novi ravnatelj Igor Samobor (gledali smo ga u odličnom filmu 'Razredni neprijatelj') dao im je priliku da i dalje igraju te naručio od Jovanovića komad s njima u glavnim ulogama. Dramatičar se odlučio za nešto što je inspirirano životom ali je istodobno i fikcija, te napisao 'Borisa, Milenu i Radka' u kojem se dvojica muškaraca otimaju o istu ženu. Zagrebački redatelj Rajko Grlić naslutio je zanimljiv dramski štof za dokumentarac, odlično je poznavao sve protagoniste te produkcije, pa je zajedno s mladim redateljem Matejom Ivanišinom, bratom glumice Nine Ivanišin ('Slovenka', 'Neka ostane među nama') počeo snimati probe i ustrajao do kraja, sve dok se protagonisti nisu naklonili publici. Film je nastao u slovensko-hrvatskoj produkciji i danas mu je svjetska premijera na ZagrebDoxu u sklopu programa Majstori Doxa.

Na projekciji će vjerojatno biti krcato, posve zasluženo jer je u pitanju odlično ostvarenje koje počinje sa zbiljom (ispovijesti Milene, Poliča i Jovanovića) da bi se pokazalo kako dramatičar to preoblikuje u fikciju. Zato i Milena inzistira da na pozornici ima drukčiju frizuru nego u životu, a po njenom sudu tu ima više privatnog o Poliču i Cavazzi nego o njoj (“svi će navaliti u kazalište, jer će misliti da je to tabloid, no prevarit će se”). Iako je Polič gotovo mokar nakon predstave, pravi junak je zapravo Jovanović koji je iz intimnog štofa napravio umjetničko djelo, i zato film s njime opravdano i završava.