ZAGREB - Filmska struka već dugo gunđa da su Oscari za strani film postali irelevantni. Najveći dio Akademijinih glasača ne poznaje film izvan SAD-a, za tu kategoriju uglavnom glasuju stariji članovi, što za posljedicu ima to da nominacije za strani film dobivaju konvencionalni filmovi na tzv. velike teme.
I ovogodišnje “foreign language” nominacije dale su municije za takve prigovore. Među pet nominiranih nije se našao ni jedan pobjednik A festivala, među nominiranima samo su dva filma u Europi prošla zapaženo (grčki “Očnjak” i španjolski “Biutiful”), a francusko-alžirski “Odmetnici” Rachida Bouchareba skrenuli su pažnju ponajviše političkim kontroverzama: francuska je desnica redatelja napala da francuskim novcem snima film o zlodjelima Francuza nad Alžircima.
Sve o ovogodišnjoj dodijeli Oscara pročitajte u velikom specijalu Jutarnjeg lista
Nije anonimka
U toj neuvjerljivoj konkurenciji na kraju je pobijedio danski film “U boljem svijetu” (Haevnen) 51- godišnje redateljice Susanne Bier. Bier svakako nije anonimka - riječ je o redateljici koja je već bila nominirana za Oscara i dvaput za nagradu EFA - no riječ je i o autorici koja svojom poetikom i tematskim interesima definitivno više odgovara “američkom” nego “europskom” art-house ukusu.
Rođena 1960. u Kopenhagenu, Susanne Bier ušla je u svijet filma na vrhuncu mode danske Dogme, no njezin filmski put bio je drukčiji od družbe Von Trierovih sljedbenika. Proslavila se romantičnom komedijom “Jedan i jedini” (1999.), koja je postala najgledaniji danski film desetljeća. Zakratko će koketirati s Dogmom u filmu “Otvorena srca” (2002. - film je nominalno bio Dogma film broj 28), no pravu inozemnu afirmaciju stječe od 2004. trilogijom filmova u kojima kombinira dramu visokog koncepta i globalno-političku angažiranost.
Misli globalno
Riječ je o tri filma nastala u suradnji sa scenaristom Andersom Thomasom Jensenom - “Braća” (2004.), “Nakon svadbe” (2006.) i “U boljem svijetu” (2010.). Po tim filmovima jasno se vidi da Bier “misli globalno”: u prvom, junak je vojnik koji se vraća iz Afganistana s PTSP-om, u drugom humanitarac koji u Indiji vodi sirotište, a u trećem liječnik u sudanskom izbjegličkom kampu.
Bier tu globalnu angažiranost obično kombinira s efektnim obiteljskim zapletima: u “Nakon svadbe” glavni junak tako otkriva vlastito nezakonito dijete, a u “Boljem svijetu” danska se idilična suburbija razotkriva kao mjesto preljuba, samoće i dječjeg zlostavljanja. Bier je takvom formulom uspjela, filmovi su joj popularni i gledani, no kritika joj pokatkad spočitava kalkuliranost i pretjeranu komercijalnost.