Srpskim televizijama vladaju kriminalističke serije. I to prilično dobre

Branka je umirovljena službenica ministarstva srpske policije koja se povukla u svoju kuću na selu, uzgaja svinje, nema televizor, ne kupuje novine, a mobitel joj je isključen i spremljen u plastičnu vrećicu. Visoka je, vitka i očito nastoji biti u jako dobroj formi. Tu i tamo održava veze s bivšim kolegama i skriva kod sebe kriminalce koji bi se u Beogradu u trenu izvukli iz zatvora, no od nje se ne bježi samo tako. Upravo drži važnog zatočenika za kojim tragaju njegovi partneri, međutim, ona je spremna, minirala je ulaz u kuću, dobro je naoružana i u trenu se rješava nepoželjnih gostiju. Svih osim mlade Ruže koja je usprkos svom ljepuškastom izgledu nemilosrdni ubojica. Kad njih dvije ostanu same na poprištu, Branka je pita kako želi da se obračunaju, pištoljima ili noževima, no Ruža bira hladno oružje. Uslijedi scena kakva se rijetko viđa i u američkim akcijskim filmovima (azijski su najvjerojatniji uzor), dvije žene obigravaju se i povremeno zasijeku jedna drugu, prevrću se i izvode neočekivane poteze, sve dok pobjednica ne izvuče skriveni adut.

To je finale druge sezone srpske serije "Ubojice moga oca", koja je označila prevlast krimi sadržaja na tamošnjim malim ekranima. Prva sezona počela je s emitiranjem potkraj 2016. na najjačoj nacionalnoj televiziji RTS, da bi drugu sezonu prekupio vodeći kablovski provajder SBB, a emitirala ju je Prva TV. Gledanost je bila nešto manja, no producentima se taj manevar očito isplatio jer su "Ubojice moga oca" dogurale do četvrte sezone i postale najdugovječnija krimi serija posljednjih godina.

Opisana scena znakovita je iz dva razloga, u tom žanru nema cenzure, nasilje pa i seks se podrazumijevaju, a zbog velikog broja likova posla dobivaju i glumci koji svojedobno nisu ni razmišljali o angažmanu na televiziji. Tako Branku igra Tatjana Kecman, svega u nekoliko navrata zapažena na filmu i televiziji, no za ovakvu ulogu imala je sve potrebne predispozicije, to jest snalaženje u borilačkim vještinama. U ulozi Ruže impresivna je Isidora Simijonović, koja je još kao tinejdžerica zablistala u kontroverznom filmu Maje Miloš "Klip" (2012.). Tvorci prve sezone bili su Predrag Antonijević (poznat po filmovima "O pokojniku sve najljepše" i "Spasitelj") i Nataša Drakulić (kao tandem su potpisali film „Dara iz Jasenovca“, srpskog kandidata za Oscara i Zlatni globus, koji je američki web portal za showbusiness Variety upravo opisao kao antihrvatsku i antikatoličku propagandu), dok su kao redatelji figurirali Antonijević i Ivan Živković (film "Hadersfild", brojni televizijski angažmani). U kasnijim sezonama došlo je do promjene jedino u redateljskom timu, jer se Živkoviću umjesto Antonijevića priključio Miroslav Lekić (svojedobno zapažen po velikom hitu "Nož" po romanu Vuka Draškovića).

Delikatan slučaj

"Ubojice mog oca" su tzv. proceduralna krimi serija u kojoj se jedan slučaj istražuje kroz čitavu sezonu, a glavni junak je mladi policijski inspektor Aleksandar Jakovljević (Vuk Kostić, sin pokojnog glumca Mihajla Kostića): ne samo da je dobio krajnje delikatan slučaj ubojstva jedinice lokalnog tajkuna, nego ga muči i nikad razriješena likvidacija njegova oca, uglednog policajca. Prva sezona krivuda između ta dva dramska motiva i oslikava društveni milje u kojem ima svega, kako korupcije tako i kriminala, a problem je i u tome što junak ne zna kome da vjeruje, njegov šef Predrag Marjanović (Tihomir Stanić postao je nezaobilazno lice suvremene srpske TV i filmske produkcije) ponaša se prema njemu očinski, ali povremeno ispada dvoličan, dok direktorka policije Zagorka Obradović (odlična uloga Mirjane Karanović) koristi svoj položaj za osobnu promociju. Aleksandar je pritom upleten u vezu s dvije žene, javni tužilac Marija (Katarina Radivojević) tvrdi da je s njim zatrudnjela, dok se njemu više sviđa mlada forenzičarka Jelena (Nina Janković Dičić).

"Ubojice moga oca" proceduralna je krimi serija koja je dogurala do četvrte sezone

RTL Adria

Antonijević i Drakulićka zahvatili su jako širok sloj društva, u sporednim ulogama pojavljuju se Slavko Štimac, Nebojša Glogovac, Nataša Ninković, Uliks Fehmiu, Predrag Bjelac i mnogi drugi, no treba uzeti u obzir da prva sezona ima deset jednosatnih epizoda i da je radnja, iako uglavnom zasnovana na dijalozima, poprilično razgranata. Ta prva sezona uglavnom je dramski najzgusnutija, a pažnju se u narednim sezonama nastojalo privući uvođenjem novih likova i uslojavanjem zapleta. U prve tri sezone Aleksandar neće doznati tko mu je ubio oca, čak ni to je li mu Mile Jakovljević uistinu bio pravi otac (to se rješava tek u četvrtoj sezoni), ali sudeći po reputaciji koju serija uživa, poklonici su uglavnom zadovoljni ovakvim razvlačenjem radnje. Uzgred, u drugoj sezoni u nekoliko epizoda pojavljuje se Anica Dobra, glumi zamjensku forenzičarku i zavodi kolegu Slavka Štimca, doima se simpatično, ali su joj namjere krajnje nepoštene.

"Ubojice mog oca" uvele su običaj da kabelski "provajderi" spremno prihvaćaju ovakve projekte, no u narednom razdoblju SBB-a je u potpunosti zasjenio Telekom Srbija. To je i ključna razlika između Srbije i Hrvatske, dok tamo uz javnu televiziju RTS ima još poduzeća sklonih financiranju serija, u nas se sve svelo na HRT, naime, komercijalne televizije Nova TV i RTL proizvode isključivo sapunice. Naprotiv, srpske krimi serije prilično su zahtjevni projekti, a već sama činjenica da ih je zadnjih godina proizvedeno bar desetak svjedoči u korist produkcijske prakse iz susjedstva. Uzgred, "Ubojice moga oca" bi bez problema mogle biti emitirane na našim malim ekranima, ali tko da shvati programsku politiku HRT-a ili naših komercijalnih televizija?

Kao svojevrsna nadgradnja spomenute serije nastao je 2019. "Državni službenik", podržao ga je Telekom Srbija, a emitira se na Superstar TV-u i TV Pinku. Budući da u seriji ima puno špijunskih elemenata - srpska obavještajna služba balansira između CIA-e i ruskih špijunskih organizacija, a tvorci (opet Predrag Antonijević, ovaj put u suradnji s Dimitrijem Vojnovom, poznatim srpskim kritičarom i utjecajnim opinionmakerom, koji je napisao scenarije za obje dosad emitirane sezone) nisu izostavili ni delikatne odnose s Albancima, "Državni službenik" bi puno teže prošao cenzuru na našim televizijama, no u pogledu dramskog naboja i akcijske razigranosti pojedinih scena, to je serija na puno višoj razini od "Ubojica mog oca" s kojom dijeli nekoliko glumaca koji se pojavljuju u epizodama igrajući iste likove, stvarajući dojam da je to nekakav legitimni nastavak. Uostalom, obje dosad snimljene sezone možete pogledati uz naplatu u videoteci MAX TV-a.

U seriji "Državni službenik" glavnu ulogu tumači etablirani kazališni glumac Milan Marić

RTL Adria

Glavni lik je Lazar Stanojević (glumi ga afirmirani mladi kazališni glumac Milan Marić, zapažen i u serijama "Jutro će promijeniti sve" i "Besa") koji je perspektivni obavještajac i obično radi u timu s mladom Krle (Marta Bjelica), inače lezbijkom, a to se kroz radnju poprilično eksplicira, i Ljubom (Ljubomir Bulajić), koji je najčešće za volanom vozila što ih upotrebljavaju. Lazarov šef Stanoje Milojević (ugledni kazališni glumac Nebojša Dugalić igrat će Josipa Broza Tita u novom filmu Slobodana Šijana "Budi Bog s nama") strog je prema njemu, smeta mu što mladi agent pokazuje i previše samoinicijative u pojedinim akcijama, ali je svjestan da Lazar ima moćnu zaštitu, svoga tasta Iliju Pomorca (Žarko Laušević), pa mu štošta tolerira. Lazar ima svoje "pozicije", to su osobe, svojevrsni obavještajni punktovi u situacijama kad to zatreba, najčešće su to mlade zgodne žene poput Milice Vraneš (poznata glumica Sonja Kolačarić), zaposlene u američkom veleposlanstvu. Lazar je s njima povremeno u ljubavnoj vezi, čega je svjesna njegova supruga Ana (Vaja Dujović), ali se suzdržava da ga o tome ispituje.

Ajatolah iz Hrvatske

Seriju čvrsto drže nekolicina odličnih glumaca, od Marića i Dugalića do Lauševića i Aleksandra Berčeka (glumi Smiljana Vučetića osnivača fiktivne stranke Srpski otadžbinski savez), pojavljuje se i naš Goran Grgić, solidno glumi američkog agenta po nadimku Ajatolah, taj je podrijetlom iz Zagreba pa se to doima uvjerljivo, a na kraju jedne od epizoda u drugoj sezoni snimili su Olivera Mandića kako izvodi jednu pjesmu uživo, što on inače ne običava. U toj seriji nema opasnosti da se sve zasniva na dijalozima, kad zaprijeti brbljavost, započnu prilično atraktivne akcijske scene i česta izmjena lokacija. Izvjestan je prigovor suviše često korištenje prostorija Sava centra, tamo je smještena obavještajna agencija, koja bi trebala biti na nekom manje poznatom prostoru. Velika je vrlina što "Državni službenik" započinje kao razmjerno patriotska serija, međutim, postupno se pretvara u svoju suprotnost. To "Državnog službenika" izdiže u najintrigantniji srpski televizijski proizvod. Tek da znate, važnu ulogu u obje sezone ima Milena Radulović, koja je ovih dana podigla veliki medijski skandal zbog optužbe za silovanje svog bivšeg učitelja glume Mike Aleksića.

Velik odjek imala je serija "Grupa", koju je emitirao RTS krajem 2019., po svom uhodanom običaju da povremeno spoji po dvije epizode i tako još više veže gledatelje. Za to se ovaj put nije morao brinuti, zahvaljujući terminu u 20 sati široka publika bila je izložena valu prizora žestokog nasilja prema tinejdžerima. Već u prvoj epizodi jedan od mladih protagonista, sitni diler droge Luka (Pavle Mensur), nagovori znanicu da proba novi narkotik na koji nije navikla, i ne znajući što radi cura se baci s balkona na dolje parkirane automobile. Dodatni je problem što je njezin otac iznimno utjecajan i traži preciznu policijsku istragu, no momak nalazi zaštitu kod svog nadređenog dilera Borisa (Boris Jager u vrlo prijetećem nastupu). Od njega doživljava štošta, podvrgavaju ga mučenju navlačenjem plastičnih vrećica na glavu koje mu onemogućavaju disanje. Uskoro će jedan od tinejdžera biti zadavljen, ispostavlja se da je škola za njih samo mjesto gdje će se regrutirati za kriminalce, a da nigdje niste sigurni pokazuje i scena u kojoj Boris dolazi na obiteljski ručak klincu koji mu duguje novac i natjera njegovu majku da skokne do banke i vrati dug.

Raštimana radnja

Scene s mladim junacima ujedno su i najbolje, no "Grupa" zato ima drugih problema: na realizaciji jedanaest epizoda okupilo se previše scenarista i redatelja, tako da se i radnja doima raštimano, a pogotovo je neuvjerljiv dio zapleta u kojem trojka mladih biznismena pokušava pogurati na državnom vrhu legalizaciju lakih droga. Ipak, već sama činjenica da je ostvarila visoku gledanost osigurava seriji olakšavajuće poene. U nekoliko epizoda u kratkim scenama pojavljuje se Branka Katić, isprva nam se to čini kao nečiji propust, međutim, ona u završnici preuzima jednu od glavnih uloga i to obavlja suvereno.

U prošloj godini veliki je hit bila triler (ili krimi, kako hoćete) serija "Tajkun", ponajprije zahvaljujući tome što je Telekom Srbija dozvolio emitiranje kako na RTS-u tako i na svom kanalu Superstar TV. Za razliku od "Grupe", ovo je uredno napisana (scenarist je Đorđe Milosavljević, filmski i televizijski veteran) i režirana (Miroslav Terzić, hvaljen po filmu "Šavovi") serija, možda i previše uredno, čak i natpisi koji označavaju lokacije zauzimaju polovicu ekrana i ponavljaju se bez ikakve potrebe, no sudeći po tome da su njezine prve epizode prikazane na FEST-u, a kasnije i na Pulskom filmskom festivalu, očito su mnogi stekli dojam da je u pitanju elitni proizvod. Dragan Bjelogrlić hvaljen je zbog svoje suzdržanosti, no prije bi se to moglo nazvati glumačkom ukočenošću, naša Tihana Lazović solidna je u glavnoj ženskoj ulozi, a najviše pohvala zaslužuje Marko Baćović, inače karakterni glumac, koji se ovdje izborio za prvi plan. Uzgred, epizodu glumi i Janko Popović Volarić i njegovom nastupu nema prigovora. Još nešto, serija ima jednog od najneobičnijih serijskih ubojica kojeg smo vidjeli u srpskim serijama.

To je tek dio vala koji je posljednjih godina zapljusnuo Srbiju. Serija "Pet" (emitirana 2019.) bavi se ženama koje shvaćaju da je kriminal jedini način da održe svoje obitelji, inspirirana je serijom Linde La Plante "Udovice" i nastala je istodobno kao i film Stevea McQueena iz 2018., "Klan" (2020.) Slobodana Skerlića asocira na razdoblje organiziranog srpskog kriminala iz devedesetih iako zapravo progovara o našem vremenu, a "Kosti" (2019.), po predlošku glumca i scenarista Nikole Pejakovića, su zanimljiv prilog tom trendu, ali iz Republike Srpske. Tu je i "Besa" s kraja 2018., autor originalne ideje je bivša zvijezda grupe Idoli Srđan Šaper, a junak je vozač kombija koji u Crnoj Gori u prometnom udesu skrivi smrt kćeri moćnog albanskog narkobosa. Prva je sezona imala dobar odjek, snimljena je i druga, ali njezino emitiranje još nije počelo.