Debitantski dugometražni film mlade redateljice Sonje Tarokić "Zbornica" od ovog je tjedna u kinima. U dvosatnom filmu gledamo kako mlada pedagogica (Marina Redžepović) pokušava ukrotiti osebujnog profesora povijesti (uloga karijere Stojana Matavulja) i nailazi na gomilu prepreka - agresivne roditelje, konformističke kolege, proračunatu ravnateljicu... A u filmu sve izgleda krajnje autentično. Kako je redateljici uspjelo tako točno uloviti ritam jedne osnovne škole?
"Scenarij filma rezultat je brojnih razgovora s prosvjetarima i čitanja tisuća 'skrivenih' forumaških ispovijedi. Sve te priče opterećene su klaustrofobijom i nepomičnošću sustava, bez obzira na individualne napore pojedinaca. Zato se tako dobro u zbornici ogledava i čitavo društvo, svi se u tome možemo prepoznati", objašnjava redateljica čiji je film premijerno prikazan na festivalu u Karlovym Varyma, gdje je osvojio posebnu nagradu žirija, a hrvatsku premijeru imao je na netom završenom ZFF-u. U "Zbornici" je kao u osinjaku, u kadru se stalno nešto događa. "Film je prepun dinamičnih grupnih scena poput školskih izleta, priredbi, sajmova, roditeljskih sastanaka i velikih odmora. Htjeli smo kreirati onaj osjećaj kaosa kad se začuje zvono na hodniku. Cijela glumačka ekipa bila je jako uživljena, radili smo kao tim, trebali smo stvoriti dojam da tih tridesetak ljudi, zapravo, zajedno provodi život", kaže Sonja Tarokić, koja je u svome filmu kao soundtrack upotrijebila hrvatsku izvornu narodnu glazbu.
"Pjesme ansambla Lado inspirirale su me već u samom pisanju, one nose čitav jedan sloj filma. Kroz njih se osjeti teret društvenog naslijeđa, sve što osjećamo u filmu već je proživljeno kroz prošle generacije, to su naša kolektivna iskustva. Crveni kolorit s elementima naive, folklorna glazba i dinamična mizanscena zajedno kreiraju jedno ludo kotrljajuće kolo koje svake godine pleše isti ples", kaže Sonja Tarokić. A mi dajemo - srčanu preporuku za odlazak u kino na "Zbornicu".