SLOVENSKA REDATELJICA 'U Zagrebu su se smijali kada sam htjela upisati režiju pa sam otišla u Prag'

U neimenovanom gradu neimenovane države čija je valuta 1 neuro, sudbina neočekivano spoji dva beskućnika u pučkoj kuhinji, nazvanoj SOS kantina.

Jedan je klošar, a drugi glumac. Klošar je nekada imao lijepu djevojku, a glumac uspješnu karijeru...

Reklamiran kao “prvi slovenski film sa slovenskim titlovima”, film “Reality” redateljice Dafne Jemeršić početkom travnja stiže u naša kina, a premijeru će imati 31. ožujka u kinu Europa.

Često u Zagrebu

Zagrebačka studentica, praška diplomantica i slovenska redateljica - tako bismo ukratko mogli opisati ovu Zagrepčanku koja već više od deset godina živi u Ljubljani. Srednje generacije njenog se imena možda sjećaju iz kazališnih predstava s kraja 80-ih i početka 90-ih godina, kada se kao glumica kretala u istim umjetničkim krugovima kao i tada vrlo popularni bendovi Partibrejkers, Električni orgazam i EKV, čiji je pokojni frontmen Milan Mladenović bio njen dobar prijatelj. Filmski potkovanijoj publici Dafne Jemeršić vjerojatno je poznatija kao montažerka, koja potpisuje neke od najpoznatijih novijih slovenskih filmova kao što su “Kruh in mleko” Jana Cvitkoviča i “Porno film” Damjana Kozolea, a jedan od njenih posljednjih montažerskih uradaka je i “Visoka modna napetost” Filipa Šovagovića.

Iako živi u Ljubljani, Dafne je često u Zagrebu, pa je tako i ovaj put došla na testnu projekciju svog redateljskog debija u kinu Europa. U visokostiliziranom filmu koji ima elemenata i komedije i satire i treša, najupečatljivije je da svi govore iskrivljenim engleskim jezikom. Zašto je to tako?

- Film se bavi svim ljudima na planeti, a taj “broken” internacionalni engleski danas je naš esperanto - smatra redateljica i dodaje:

- U filmu nema institucija, logotipa ili zgrada koje bi se mogle prepoznati, riječ je o umjetno stvorenom gradu koji je namjerno takav kako bi mogao predstavljati univerzalnu situaciju na planeti. Problemi u New Yorku, Los Angelesu ili Ljubljani identični su i naglašenom stilizacijom to sam htjela dodatno podcrtati. Poanta filma je da nitko više nema svoj identitet, nego svi postaju ono što je “in” u nekom društvu - objašnjava.

Glumi i Katarina Čas

“Reality” se dugo “kuhao” u redateljičinoj glavi, a započela ga je dok je još bila studentica montaže na glasovitoj praškoj filmskoj akademiji, FAMU. Za glumačke uloge “vrbovala” je i neke svoje tadašnje praške kolege, pa tako jednog od dvojice glavnih likova tumači Simon Tanšek, danas poznati direktor fotografije u Sloveniji. U filmu se pojavljuje i nekolicina hrvatskih glumaca (Filip Šovagović, Goran Navojec, Ranko Zidarić...), manju ulogu ima i Tomi Meglič, pjevač Siddharte za koju je Dafne režirala dokumentarni film “Maraton”, a klošarevu djevojku igra Katarina Čas, slovenska glumica koja se proslavila u “Vuku s Wall Streeta”.

- Jako dugo sam skupljala novac za film i kako bih nešto skupila trčala sam kod brata koji je snimatelj pa smo svaka tri mjeseca snimali po jedan kadar, dok mi jednog dana nije predložio da pošaljem scenarij na natječaj slovenskog Filmskog sklada. Tada sam napokon dobila neka sredstva, pa smo si mogli priuštiti sedam dana snimanja u komadu - opisuje Dafne, čiji je brat Ven Jemeršić svojedobno snimao i “Mondo Bobo” Gorana Rušinovića, a danas također živi u Ljubljani i uspješan je redatelj videospotova.

Selidba u Maribor

Dafne je rođena u Zagrebu, no kada je išla u peti razred cijela obitelj se zbog očevog programerskog posla preselila u Maribor. Tamo je išla u istu osnovnu školu kao i Tomaž Pandur, s kojim je pripremala predstave u školskoj kazališnoj grupi RA. Vratila se u Zagreb na školovanje, završila Klasičnu gimnaziju i upisala filozofiju, no brzo ju je zamijenila glumačkom Akademijom. Po završetku Akademije glumila je u kazalištu, a kao svoje dvije najdraže predstave izdvaja “Svadbu” u HNK u režiji Joška Juvančića, te “Hrvatski slavuj” u režiji Rade Šerbedžije u Gavelli. Već tada je znala da se želi baviti filmom, no u Zagrebu su joj se, kaže, smijali kada je rekla da kao glumica želi studirati režiju, i tek kada je primljena na FAMU počeli su je shvaćati ozbiljno. Ipak, u Pragu nije studirala režiju, već montažu, a već nakon tri mjeseca davala je ispite na češkom.

- Htjela sam studirati režiju, ali tamo je drugi sistem, pet godina imaš istog profesora, a meni se više sviđao sistem kao na ADU, gdje profesore mijenjaš svaki semestar. Najsličniji program tome bio je studij montaže - objašnjava redateljica, koja voli francuski, talijanski i češki novi val (“od Fellinija, Truffauta pa sve do Chytilove”), a od klasika Hitchcocka, Kubricka, Lyncha i Terryja Gilliama.