Ovo ti je knjiga koja obuhvaća sve o Animafestu u prvih 30 godina, točnije, do 2002. godine - dobivam od sugovornice podeblju knjigu u ruke i već letimičnim listanjem uočavam neka od najvećih lica svjetske animacijske scene, prepoznatljive likove poput Wallacea i Gromita, kreativne plakate koji su Zagrepčanima najavljivali festival tijekom godina, ilustracije "domaćina" profesora Baltazara i još mnogo fotoaparatom zabilježenih lica i uspomena koje oplemenjuju ovaj događaj i čine ga onim što je danas.
- Zamisli samo kolika će knjiga, monografija, ali i fešta biti u povodu 50. godišnjice - najavila je usput, ali i ekskluzivno, Margit Antauer, predsjednica Vijeća festivala te dugogodišnja organizacijska direktorica, ukratko, osoba koja je svojim trudom i radom, ali i ljubavlju prema Zagrebu i animiranom filmu pomogla Animafestu postići razinu na kojoj je danas.
Okrećući stranice prepune dojmova s festivala iz nekih prošlih vremena, razrađene do detalja, poput popisa volontera i fotografija s prijateljskih ručkova nagrađivanih animatora, bilo je jasno da me očekuje živopisan razgovor s gospođom Antauer i još zanimljivih priča i dojmova koje ne mogu dočarati stranice knjige.
- Sasvim slučajno došla sam na Animafest, još 1972., na jednu projekciju. Dvije godine kasnije, nakon završetka fakulteta, tijekom pripravničkog staža u Koncertnoj direkciji Zagreb, nekada sigurno jednoj od najvažnijih gradskih i republičkih ustanova u kulturi, uključila sam se profesionalno u pripremu Animafesta koju je uz osnivača festivala, Zagreb film, provodila KDZ. Taj, drugi po redu festival održan u našem gradu, okupio je sve i svakoga tko je u nešto značio u animaciji onoga doba, održan je u prostorima novosagrađene Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog - a ja sam uz još neke volontere i kolege iz tadašnjeg Generalturista dobila zadatak brinuti o gostima i raditi na festivalskoj recepciji - opisala je Margit Antauer početke svog djelovanja i dodala da je uvijek bila prisutna u organizaciji festivala tijekom sedamdesetih, osamdesetih i skupljala iskustva, da bi 1992. postala organizacijska direktorica, funkcija koju je obnašala sve do 2006. godine. Iako više službeno nije bila dio organizacijskog tima, istaknula je da je uvijek bila spremna "uskočiti i pomoći" kao Katica za sve, a od 2015. pripala joj je čast biti predsjednica Festivalskog vijeća.
- Šezdesetih je Zagreb Film postigao najveću popularnost zahvaljujući Vukotićevom Oscaru za 'Surogat' te Grgićevim i Dragićevim nominacijama za tu prestižnu nagradu. Tada su postojala dva važna festivala, francuski Annecy i rumunjska Mamaia, a svjetska udruga animatora ASIFA s jedne i Grad Zagreb s druge strane pristali su da se novi festival kratkog animiranog filma ustoliči u Zagrebu, gradu glasovite Zagrebačke škole animacije koja je očarala Europu i svijet 60-ih godina prošloga stoljeća. Prvo izdanje festivala ostalo mi je u pamćenju po tome što se održavao u tadašnjem Domu jugoslavenske narodne armije. Vidjeti izraze lica svih 'velikih faca' američke animacije kako prolaze kraj stražarnice i vojnika s petokrakom na čelu i puškom na ramenu, prekrasno je sjećanje, pogotovo ako uzmemo u obzir da se tadašnji režim njima činio kao svijet iza one poznate željezne zavjese koju, međutim, ipak nisu niti vidjeli niti doživjeli. Ta je zgrada zadovoljavala sve potrebe našeg filmskog festivala osim što smo se baš kao i danas, 49 godina kasnije, u Studentskom centru kupali u znoju jer klimatizacija je u ono vrijeme, za razliku od današnje, bila samo misaona imenica - rekla je Margit Antauer.
Tijekom godina festival se selio s jednog zagrebačkog kinoplatna na drugo, a kao jedno od najzanimljivijih izdanja istaknula je 1988. godinu, kad je Animafest održan u samom centru grada, odnosno u kinima Balkan (željno očekivano obnovljeno kino Europa) i Zagreb. Mnogi Zagrepčani veličaju osamdesete kao desetljeće koje je kulturološki revitaliziralo grad pa je tako i Animafest 1988. godine pripremio projekcije na otvorenom, na samom Cvjetnom trgu, gdje je Chuck Jones, velikan i veliki maestro, autor brojnih animiranih likova s kojima su odrastale generacije, uključujući Patka Darka, Kojota i Pticu Trkačicu, primio Nagradu za životno djelo, a sam Zekoslav Mrkva sletio je padobranom na posebno sagrađenu pozornicu s koje je pljeskao i veliki Jim Henson, otac žapca Kermita i Miss Piggy.
- To je bio jedinstveni, elitni događaj, ali pristupačan i zanimljiv svima, a to samo potvrđuje činjenicu da je animirani film medij namijenjen svima, a ne samo djeci, kao što to neki još misle - rekla je Margit Antauer, dodajući da su autorski animirani filmovi koji se prikazuju na festivalu, pa čak i oni u posebnim programima namijenjenima upravo djeci različitog uzrasta, u potpunosti drugačiji od industrijske "lančane" produkcije koju nam najčešće nude razne TV postaje. Iako se ova druga festivalska edicija koju smo dočekali s maskama na licu ne može mjeriti s godinama kad su Zagreb "okupirale" kolone bjelosvjetskih animatora, od studenata do najvećih majstora ovjenčanih mnoštvom nagrada za remek-djela u svim mogućim tehnikama animacije koju mi onako usput volimo nazvati crtani film, došlo nam je 150 autora i gostiju iz inozemstva, što je dakako dokaz snage i zanimanja i vrijednosti koju Animafest uvijek ponovno potvrđuje bez obzira na sve potrese u pravom i prenesenom smislu.
U procesu kreiranja i organiziranja festivala, pogotovo ove vrste, treba uzeti u obzir i kontekst vremena.
- Animafest je prije mnogo godina kao prvi u svijetu donio vrlo liberalnu odluku da inozemni stručnjaci selektiraju festivalske filmove pa su oni obično u veljači dolazili u Zagreb i ovdje desetak dana provodili gledajući pristigle filmove, no danas više nitko nema vremena za to pa smo 2010. godine odlučili da festivalski program odabiru domaće snage. Ove sam godine imala čast uz Daniela Šuljića, umjetničkog direktora Animafesta, i Thomasa Johnsona, autora kratkometražnih animiranih filmova, Britanca sa stalnom adresom u Zagrebu, izabirati filmove za veliko natjecanje. Filmove smo najprije gledali kod kuće, putem festivalske online baze, u koju autori i producenti iz svijeta učitaju svoje uratke. Ove godine pristiglo je oko 1800 filmova ukupno za sva natjecanja, od kojih sam morala pregledati njih oko 800, da bi samo 44, po mišljenju komisije najbolja, bila prikazana u festivalskom programu - objasnila je M. Antauer i prisjetila se prošlih vremena.
U prva tri festivalska desetljeća, 16 mm i 35 mm kopije filmova dolazile su poštom u metalnim spremnicima. Svaki kolut pregledavala je carinska služba, vodila se posebna evidencija na dolasku i na povratu filmova, pazilo se da ne postoji razlika u težini kutije. Za projekcije u pojedinom kinu pažljivo su se po programima slagale vreće s dobro obilježenim kolutima filmova, nosile se i prenosile, filmovi se premotavali, obilježavali počeci kako bi se na projekciji što manje vremena trošilo na tehnikalije... Cjelodnevni festivalski pogon zahtijevao je solidnu fizičku spremu. Današnjim generacijama to je gotovo nezamislivo, uz osmijeh se prisjeća Margit Antauer.
Važan element Animafesta oduvijek je bila multikulturalnost, stoga u svom punom nazivu festival nosi pridjev svjetski. Ove godine pristigli su filmovi iz 60-ak zemalja. Antauer je izdvojila činjenicu da se prvi put prikazao pakistanski film koji prati moderne teme igara na mobilnim telefonima i njihovu socijalnu problematiku, no britko ih povezuje s elementima kulture države iz koje dolazi.
- Sve nas veseli to što se animacija doista globalno širi i radi u zemljama koje prijašnjih godina nismo imali prilike vidjeti. Ako su dva filma podjednake kvalitete, a jedan od njih dolazi iz neke animacijski etablirane države u kojoj je situacija za animatore financijski povoljnija, a drugi iz države u kojoj animacija tek započinje svoje prve korake, a sadrži natruhe autohtone kulture i možda neku drukčiju estetiku, moja će naklonost pripasti njemu. Raznolikost je - izjavila je Antauer i objasnila proces selekcije.
- Tijekom godina zahvaljujući iskustvu naučila sam kako prepoznati dobar film pa iako nisam profesionalac u animaciji i ne vidim neke sitnije pogreške u tehničkom smislu, dobar animirani film gledam kao cjelinu, to je umjetnost i na kraju krajeva, pitanje suptilnosti i nekih osobnih emocija - zaključuje Antauer i objašnjava da je zadovoljna filmovima odabranim za ovogodišnje natjecanje jer u svoj svojoj raznolikosti ističu prave umjetničke vrijednosti, što je na Animafestu oduvijek u prvom planu.
- Prije tri godine pokrenuli smo i popratnu izložbu koja prati proces izrade filmova i zainteresiranom posjetitelju dopušta da zaviri 'iza scene'. Ponekad za dovršenje jednog jedinog animiranog filma koji traje desetak minuta prođe i nekoliko godina mukotrpnog rada. Stvarno je fascinantno što sve ljudi stvaraju i čime se koriste - rekla je i dodala da se na izložbi mogu vidjeti knjige snimanja i skice, prekrasni crteži i umjetničke slike te razni predmeti i lutke za filmove, koji koriste tehniku stop animacije. Animafest potiče studentski film i natjecanje studentskih filmova jednako je važno kao i veliko natjecanje i zanimljivo je pratiti kako neki animatori od početničkih studentskih pokušaja tijekom godina izrastaju u prave majstore animacije. Festivali kao mjesta susreta i međusobnog upoznavanja iznimno su važni za mlade umjetnike.
Uz ovaj razgovor o animaciji, nezaobilazno je bilo spomenuti hrvatske animatore. Na moj upit ima li hrvatska animacija budućnost, dobio sam uvjerljiv odgovor potpomognut iskustvom i znanjem sugovornice.
- U 90-ima je zbog poznatih okolnosti nastupilo zatišje. Samo je nekoliko autora aktivno radilo i filmovi iz toga vremena nemaju sjaj i vrijednost onih iz 60-ih i ranih 70-ih, no upravo Animafest smatram dijelom zaslužnim za otvaranje Odsjeka za animirani film i nove medije pri ALU. Prošlo je puno godina do prvih uspješnih filmova hrvatskih studenata, ali danas je taj uspjeh postojan i prisutan u svakoj novoj generaciji i sa sigurnošću mogu reći da naši studenti više ne zaostaju za onima iz drugih zemalja. A ako govorimo o profesionalcima, i tu je situacija danas opet puno bolja. Više ne postoji samo glasoviti Zagreb film kao jedina adresa za rad na animiranom filmu. Postoji više privatnih studija i što je dobro, neki su izvan Zagreba. Mala smo i za subvencioniranje projekata u kulturi relativno siromašna zemlja iako HAVC redovito izdvaja sredstva za nove projekte. Ipak mi se čini da animacija daje i više nego što dobiva jer itekako smo filmovima prisutni u Europi i u svijetu - rekla je M. Antauer.
Unatoč primamljivim pričama iz povijesti Animafesta, osvrnuli smo se i na budućnost festivala, o kojoj gospođa Margit govori vrlo optimistično.
- Vjerujem u uspješnu budućnosti Animafesta, a otvoreni smo i prema novim tehnologijama koje privlače novu publiku. Ove sam godine pogledala i nekoliko filmova izrađenih u VR tehnologiji, skupoj i kompliciranoj, ali iskustvo je neprocjenjivo i svatko kome se pruži prilika, trebao bi pokušati uroniti u taj magičan svijet. Za ovaj smo festival izabrali devet projekata, a iduće će ih godine, vjerujem, biti i više, bitno je da Animafest ustrajno svjedoči napretku umjetnosti animacije jer se jedino tako možemo održati u svijetu orijentiranom na neprestano međusobno natjecanje - rekla je oduševljeno. U ovom je trenutku jedini Animafestov gorući problem nedostatak adekvatne dvorane.
- Ne možemo računati na kino Europu jer, nažalost, do sljedećeg lipnja obnova neće biti dovršena, kino Tuškanac je premaleno. Treba nam dvorana od petstotinjak mjesta, kino Studentskog centra u koje smo se prošle godine uselili iz gole nužde i žarke želje da održimo festival in vivo odgovara svojom veličinom, ali je opremom i uslugom ostalo na razini 80-ih godina prošloga stoljeća, kad smo ga iz istih razloga već jednom napustili - zaključila je.
Na moje pitanje dolaze li popularni multipleksi u obzir, imala je spreman odgovor s jasnim stajalištem, koji ne bi trebao izazivati čuđenje.
- Multipleksi i te nove dvorane smješteni su unutar shopping centara, a Festival animiranog filma, ako ga tamo smjestimo, gubi svoju autohtonu atmosferu i prisnost koju njegujemo od samog početka, na koju smo ponosni iz zbog koje nas vole i cijene i veliki svjetski autori, poput široj javnosti dobro poznatih Nicka Parka, oca Wallacea i Gromita ili Petera Lorda (autora kultnih spotova Petera Gabriela te filmova 'Chicken Run' i 'Pirati'), s kojima sam dan danas u kontaktu zahvaljujući svemogućim mrežama - zaključila je Antauer.
S hrvatskom animacijom i gradom Zagrebom rasla je i gospođa Margit Antauer, a njezinim trudom, radom, predanošću i zaljubljenošću u umjetnost animiranog filma rastao je i Animafest. Brojni animatori prođu kroz Zagreb, deseci filmova prikažu se svake godine, mnogo lica se mijenja, no svima Animafest ostaje u lijepom sjećanju, bili oni studenti početnici ili već etablirana imena svjetske animatorske scene. Zahvaljujući ljudima poput gospođe Antauer, broj takvih ljudi će rasti iz godine u godinu, zajedno sa Svjetskim festivalom animiranog filma, s našim Animafestom koji od samog početka ima slogan "Z is for Zagreb" - Z znači Zagreb!