Fotograf, snimatelj, filmski režiser i profesor na Akademiji dramske umjetnosti, Silvestar Kolbas, opire se svakoj kategorizaciji. Kao da ga ne zanima niti jedno od polja na kojima je odavna znan i priznat. Svojim radovima nadilazi uobičajene okvire, a ozbiljne teme koje propituje nadrastaju žanrove.
U zagrebačkoj Galeriji Spot upravo je otvorena nekonvencionalna izložba "Arhiv nepoznatog", koja je rezultat Kolbasove sakupljačke strasti. Tijekom vremena nalazio je na cesti tuđe slike i filmove i taj je materijal snimio, povećao i izložio. "Isprva nisam znao što bih s time, ali palo mi je na pamet što bi ti naši suvremenici rekli da sad vide svoje odbačene, izgubljene slike. Bi li se začudili, uvrijedili ili bili ponosni?" Uostalom, pita se: "Podliježu li odbačene, zaboravljene, izgubljene fotografije također uredbi o zaštiti podataka?"
A te fotografije otkrivaju štošta, razlike u vrsti fotopapira, u tretiranju subjekta, osvjetljenju itd., bez obzira na rigidna pravila portretiranja za dokumente, kao i razliku u očuvanosti. "Fotografija ima život, svoju materijalnost koja se s vremenom mijenja." I to se na izložbi vidi i na nađenom amaterskom filmu s kojega su povećane sve fotografije, u nizu, i na portretima, i posebno na velikom povećanju jednog negativa. Taj format, 50 x 70, usprkos strašnim oštećenjima uspijeva otkriti tragove motiva, a s druge strane, na rubu apstrakcije, postaje i likovno zanimljiv.
"Predavao sam na Akademiji različite kolegije, kako su se mijenjali uvjeti. Sada predajem filmsko i video snimanje", kaže. "Kako se moja akademska karijera bliži kraju, nije vrijeme za otvaranje novih osobnih puteva, nego više za pomoć kolegama koji ostaju. I, naravno, da podijelim zainteresiranim studentima ono što mogu dobiti od mene."
Kolbas sada završava film koji je snimao s Igorom Mirkovićem, zatim svoj autorski film "Naša djeca" za Factum, a na ZagrebDoxu će se, prema očekivanju, prikazati film koji je radio s Perom Kvesićem, "Kuća na Kraljevcu", a koji je u završnoj fazi obrade.