Napokon i hrvatska publika upoznaje mladu irsku književnicu Sally Rooney. Dvadeset i devet joj je godina, njezin prvi roman “Razgovori s prijateljima” upravo je prevelo poduzeće Fraktura, a u pripremi su i “Normalni ljudi” koji će zasigurno pobuditi veliku pozornost, jer je po toj knjizi snimljena istoimena serija, zasigurno najbolje ocijenjen televizijski program u razdoblju koronavirusa.
U pitanju je koprodukcija irske televizije, trećeg kanala BBC-ja i američke streaming platforme Hulu (“Sluškinjina priča”, “Beatlesi: Osam dana tjedno - godine turneja”, “11.22.63”), sama književnica sudjelovala je u pisanju scenarija, a 12 epizoda ravnopravno su raspodijelili Lenny Abrahamson (nominiran za Oscara za “Sobu”) i Hettie Macdonald. Serija je - osim kvalitetom - izazvala popriličnu pozornost scenama seksa, zbog kojih je na irskom radiju čak i napadnuta, ali većina gledatelja nije prigovarala, jer su se doimale uvjerljivo i spontano. Dobar dio zasluge za to imala je Ita O’Brien, koreograf intimnosti, što je razmjerno nova funkcija u filmskim i televizijskim ekipama. To je osoba čiji posao počinje kad su na redu erotski prizori, ona se trudi da se glumci ne osjećaju neugodno pri ljubljenju ili izravnom spolnom kontaktu, što je najčešće slučaj kad se još ne poznaju dovoljno. Dvoje glavnih glumaca - 21-godišnja Daisy Edgar-Jones i 23-godišnji Paul Mescal - nikad nisu radili zajedno i trebalo je osigurati da se osjećaju nesputano pred kamerama.
Njih dvoje glume Marriane Sheridan i Connella Waldrona, polaznike srednje škole u irskoj pokrajini Sligo, koji su se upoznali stjecajem okolnosti: njegova majka Lorraine (Sarah Greene) radi kao spremačica kod imućne Marianneine obitelji, njezine majke odvjetnice (Aislin McGuckin) i agresivnog brata Alana (Frank Blake). Marriane je prilično kompleksna osoba, vrlo inteligentna i nimalo opterećena time što je vršnjaci u školi ne prihvaćaju. Ili se barem tako čini. Connell joj je potpuna suprotnost, popularan je sportaš i pazi da nitko ne dozna kako doslovno guta klasičnu književnost, jer bi ga proglasili štreberom. To Marianne vrlo brzo shvati, unatoč rijetkim kontaktima među njima se razvija ozbiljna ljubavna veza, s njim ona doživljava svoje prvo seksualno iskustvo, ali iz nekog razloga u školi se ponašaju kao da se jedva poznaju. Marianne je ta koja nagovori Connella da upiše poznati Trinity koledž u Dublinu, i to upravo književnost, dok se ona opredjeljuje za povijest i političke znanosti. Ipak, koliko god intenzivna, njihova ljubav dospije u krizu kad Connell odluči na maturalnu večer pozvati curu koja mu se stalno nabacuje, jer ne želi obznaniti u kakvim je odnosima s Marianne. Nju to jako povrijedi, prestaje dolaziti u školu (ionako je jednom ustvrdila da zna više od svojih profesora) i pojavljuje se samo na maturi, koju naravno završi s odličnim uspjehom.
Najesen u Dublinu njihove se uloge obrću. Marianne je postala popularna studentica, ima svoje društvo i novog dečka, ništa joj nije strano pa ni droga, dok je Connell taj koji teško sklapa nova poznanstva. Problem je i u tome što on mora dodatno raditi u restoranu da bi skupio za stanarinu, dok imućnoj Marianne to nije problem. Njih dvoje jedno drugom ipak nedostaju, isprva smatraju da bi bilo dobro da ostanu prijatelji, ne moraju biti ljubavnici, ali kako im se flertovi s drugima raspadaju, ispada da su sve bliže jedno drugome. Usprkos tome što neprestano dobiva odbijenice, Connell se uporno okušava kao pisac, na fakultetu ga sve više cijene, a Marianne rješava svoje obiteljske probleme (majka je ne cijeni, brat mrzi) sadomazohističkim seksom. Ispada da se oboje uzajamno trebaju, no do završetka posljednje, dvanaeste epizode nećete doznati hoće li ostati zajedno ili će krenuti potpuno različitim putovima.
Snimanje je, srećom, započeto krajem prošle godine i završilo prije karantene zbog koronavirusa, kada je obavljena postprodukcija, što nije bio osobit problem. Oba redatelja namjerno su izbjegavala da im se epizode ne pretvore u turističku promenadu za kakvu je Irska obično kao stvorena (dio radnje odigrava se u Italiji i u Švedskoj), nego su se usredotočili na međuodnose među likovima. U Irskoj je gledanost bila iznadprosječna, ali i u Velikoj Britaniji i Americi, što dostatno svjedoči o univerzalnosti teme. Komorni aspekt priče odgovarao je kako Abrahamsonu (dostatno je podsjetiti se “Sobe”), tako i Hettie Macdonald, iskusnoj na televiziji i u kazalištu.
Kako pogledati “Normalne ljude”, kad nam kanali na kojima se serija proslavila nisu dostupni? Strpljenja, vjerojatno će emitiranje biti sinkronizirano sa skorim prijevodom knjige, a svaka od kabelskih televizija na našim platformama rado će je staviti na program. U glasanju za seriju sezone koje se organizira krajem svake godine, “Normalni ljudi” mnogima će se naći u samom vrhu.