PIŠE NENAD POLIMAC

SEDAM ZARAZNIH FILMOVA KOJI SU OPET POSTALI POPULARNI Zbog epidemije koronavirusa masovno se traže na streaming servisima

Scena iz filma 'Variola vera' Gorana Markovića
 

Naglim širenjem korona virusa, čije posljedice iz sata u sat detaljno prate svi svjetski mediji, odjednom su i filmovi o epidemijama postali iznova atraktivni, čak i kad su snimljeni prije više desetljeća.

Traže se na svim streaming uslugama, a kad bi se u to uključio i uvijek popularan podžanr zgoda o zombijima, njihova ukupna brojka premašila bi preko 200 naslova.

Nisu to samo eksploatacijske dosjetke, ima među njima i respektabilnih pa i vrlo provokativnih ostvarenja, no ukoliko vas privlači takav filmski trend sugeriramo da nipošto ne propustite nijedan od dolje navedenih naslova.

Izvan kontrole

(Outbreak, 1995)

Činila se to rizična investicija, 50 milijuna dolara za film o epidemiji fiktivnog virusa motaba, zasnovanog na virusu ebola (tko, zaboga, želi gledati film o bolestima?!), no u vrijeme premijere počela je panika u Kongu – a i u čitavom svijetu – jer se pojavila prava ebola, protiv koje još nije usavršena efikasna vakcina. Smrtnost je iznosila bar 50 posto, a zaraženi su umirali zbog obilnog krvarenja.

Zvijezde poput Dustina Hoffmana, Morgana Freemana i Kevina Spaceyja (tada još nije bio proskribiran kao seksualni napasnik) poslužile su kao dodatni mamac, a film je spretno režirao Wolfgang Petersen, u to doba holivudski hitmejker. Ebola se kasnije pojavljivala u raznim dijelovima svijeta, ali nikad u Europi i Americi, međutim, u Africi je i dalje među najopasnijim zarazama.

Panika na ulicama

(Panic in the Streets, 1950)

Svakako najoriginalniji film ikad snimljen o epidemijama. Richard Widmark i Paul Douglas, visoki časnik zdravstvene službe i policajac, u lovu su na kriminalaca (Jack Palance), ali ne zbog njegovih zločina nego zato što ima plućnu infekciju, vrlo sličnu kugi, koju je pokupio od jedne od svojih žrtava. Problem je što je kriminalac vrlo vješt, ne dozvoljava da ga samo tako uhvate, a dok se skriva, uspije zaraziti još nekolicinu ljudi.

Tadašnja holivudska cenzura prepoznala je da je u pitanju vrlo subverzivan materijal i tražila ne mali broj izmjena, međutim, nakon brojnih natezanja film je ipak stigao u kina, no srećom u stvarnosti ništa slično se nije dogodilo. Režija Elije Kazana i danas se doima impresivno.

Zaraza

(Contagion, 2011)

Svestrani Steven Soderbergh u karijeri se bavio najrazličitijim temama, no pravo je iznenađenje da se odlučio na klasični film o epidemiji u kojem se grupa znanstvenika bori protiv suzbijanja opasne zaraze. Prva žrtva je poslovna žena (Gwyneth Paltrow) koja se upravo vratila iz Hong Konga, najprije zarazila ljubavnika, a zatim kolabirala u krugu obitelji.

Liječnici su zgranuti slučajem, isprva smatraju da je u pitanju virus koji su postavili teroristi, no važnije je kako spriječiti njegovo širenje: uskoro je čitav Chicago u nekoj vrsti karantene. Priča ima nekoliko dramskih odvojaka, kroz sve nas provode zvijezde poput Marion Cotillard i Matta Damona, međutim, tek u završnici doznajemo rješenje zagonetke koja graniči sa apsurdom.

Dobri dileri iz Dallasa

(Dallas Buyers Club, 2013)

O širenju AIDS-a snimljen je nemali broj filmova (na posebnoj cijeni je tv drama „A glazba i dalje svira“), no ovaj se od njih razlikuje jer glavni junak nije homoseksualac, ali je promiskuitetan, što je bilo dovoljno da se zarazi. Pa dok bi se netko drugi prepustio sudbini, on ne odustaje i uspije shvatiti da lijekovi koje dobivaju od američke zdravstvene organizacije uopće nisu efikasni.

Usmjeruje se na alternativne liječnike, zahvaljujući njima produžuje svoj životni vijek, ali i organizira „klub“ supatnika koji zahvaljujući njemu dobivaju spasonosnu, „nedozvoljenu“ medicinu. Vrlo dobar film Jean-Marca Valléea nagrađen je Oscarima za najbolju mušku i sporednu ulogu (Matthew McConaughey i Jared Leto): takav „klub“ uistinu je postojao početkom devedesetih, a članak o njemu poslužio je kao predložak za scenarij.

Gripa

(Flu/Gamgi, 2013)

Za ovaj film iz Južne Koreje najvjerojatnije nikad niste čuli, no nakon panike zbog korona virusa posvuda su se počele pojavljivati fotografije jednog od junaka sa zaštitnom maskom na licu, za kakvom vlada jagma u svim svjetskim apotekama, pa i našima. Mjesto radnje je Bundang, grad od pola milijuna ljudi udaljen manje od 20 km od Seoula, tamo umire krijumčar koji je pomagao ilegalnim imigrantima da prijeđu granicu, jer se očito zarazio od jednoga od njih.

Broj oboljelih sve više raste i vlasti su odlučile potpuno izolirati grad i okolicu, no usprkos opasnostima specijalist za infekcije i požrtvovna humanitarka ulaze u opasnu zonu u namjeri da pronađu lijek za još neutvrđenu bolest. Da nije korona virusa, rekli bismo da je sve to fikcija.

Pobješnjeli

(The Crazies, 1973)

Nakon velikog uspjeha „Noći živih mrtvaca“, George A. Romero dobio je puno veći budžet i snimio film o zarazi koju je nehotice izazvala američka vojska, negdje u Pennsylvaniji. Nije ponovio uspjeh prethodnika, nije ni povratio uloženi budžet, ali kako je Romero u međuvremenu postao „guru“ zombi žanra i njegova rana ostvarenja počela su dobivati nove verzije, tako su i „Pobješnjeli“ 2010. osvanuli u novom ruhu.

Tek sad se vidjelo kako je original superioran i provokativan, u kojem ne samo da redatelj elaborira mračne opservacije o ljudskoj prirodi, nego i pokazuje na što su sve spremni vojska i država kako bi prikrili vlastite pogreške. Nije to baš klasičan film o epidemiji, ali je prvorazredan triler-horor koji koketira s tom temom.

Variola vera

(Jugoslavija, 1982)

Godine 1972. Beograd je potresla epidemija velikih boginja zbog koje se jugoslavenska metropola odjednom našla u opsadnom stanju. Bilo je ukupno 135 zaraženih, 35 ih je umrlo, a te brojke brižno su se skrivale kako se ne bi širila panika. Desetljeće kasnije već afirmirani Goran Marković snimio je film o tom događaju, koji nije baš njegova doslovna evokacija nego spoj filma katastrofe i horora, smješten u neimenovanu beogradsku bolnicu.

Redatelj je nakrcao cjelinu specijalnim efektima kakvi još nisu viđeni u dotadašnjoj jugoslavenskoj kinematografiji, ali kao ambiciozan filmaš nije mogao bez spominjanja Camusove „Kuge“ i kritike režima koji se pravio da epidemija ne postoji. Krajnje netipičan proizvod za domaće standarde imao je golem uspjeh u kinima, samo u Zagrebu vidjelo ga je 115 tisuća gledatelja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
07. studeni 2024 10:53