'Scorsesea sam uhvatila usred montaže ‘Irishmana’. Dugo smo razgovarali o religiji. ‘Donijela si mi puno života i energije’, rekao mi je na kraju'

- Martin Scorsese izuzetan je tip. Upoznali smo se u njegovu stanu u New Yorku, nakon što smo već bili ugovorili suradnju.

On je vidio moj kratki film “U plavetnilo” i zainteresirao se za moj rad, a zatim se upoznao s dugometražnim projektom koji sam počela razvijati i odlučio ga je producirati.

Plišane papuče

Na svoj rođendan zatekla sam se kod njega doma, taman je bio montirao “The Irishmana”. S trećeg kata se spustio u svoju biblioteku, u bijelim čarapicama od kašmira i plišanim plavim papučama. To me impresioniralo. Bio je vrlo simpatičan, a nas dvoje i još troje producenata družili smo se to popodne nekoliko sati, iako je on bio u montaži i sastanak je trebao trajati pola sata - prisjeća se dubrovačka redateljica Antoneta Alamat Kusijanović svog susreta s jednim od najvećih redatelja svih vremena, čija je producentska kuća Sikelia Prods, uz RT Features Rodriga Teixeire, sufinancirala i koproducirala njezin dugometražni prvijenac, film “Murinu”.

iza kulisa snimanja 'Murine'

“Murina” se tematski i atmosferom naslanja na njezin kratki film “U plavetnilo”, kojime je i 2017. godine zainteresirala agente i publiku na važnim filmskim festivalima u Berlinu, New Yorku i Sarajevu, gdje je osvojila i nagradu “Srce Sarajeva”.

- Nakon “Plavetnila” pitali su me što iduće želim raditi. Ja sam imala tek jednu stranicu koncepta za “Murinu”. Imala sam i nešto scenarija, ali trebalo je još raditi na njemu pa im ga nisam htjela pokazati. Pročitali su koncept i svidjela im se ideja, kao i prvobitne lokacije i cast, i to ih je osvojilo pa smo uskoro u Cannesu dogovarali suradnju, a scenarij sam poslije razvijala na u canneskoj rezidenciji Cinefondation - govori Alamat Kusijanović, na čijem je filmu, uz strane producente, producent i Danijel Pek iz domaćeg Antitalenta, te koproducentica Zdenka Gold iz Spiritus Movensa.

- Puno smo pričali to popodne o religiji. To nam je bila prva poveznica, jer i za njega je to jedan emotivni aspekt koji mu je bitan u filmu. Možda to i nije tako očito u njegovim filmovima, ali duhovnost mu je bitan element kroz koji promišlja zašto radi neki projekt. Poslije smo puno razgovarali i o njegovu “The Irishmanu”, pričao mi je o montaži, a usput je imitirao svoje glumce koje je pripremao za kompleksnu CGI produkciju. Bio je dosta uzbuđen oko tog filma, a rekao mi je da sam unijela dobar život i energiju u njegov dan – nastavlja 34-godišnja redateljica, koja je početkom listopada završila četrdesetodnevno snimanje filma na Hvaru, Koločepu, Kornatima i, kratko, u Zagrebu.

Martinu Scorseseu prvi cut mora poslati za petnaestak dana, pa dane sada provodi u zagrebačkom uredu, u montaži. Ne izgleda zbog toga uzbuđeno, nego uvjereno, čini se da je snimila materijal kakav je htjela imati i da će “Murina” izgledati upravo onako kako ju je zamišljala, kratko nakon uspjeha njezina prethodnika koji je zametak njezine priče, i kroz koji se, kako kaže, zaljubila u Graciju Filipović, za koju je i napisala taj scenarij.

Dugi proces

- Bilo je prelijepo snimati “Murinu”. Sada kad gledam slike i videa sa snimanja, stalno je neka pjesma. Atmosfera je bila odlična, iako smo teško radili svaki dan. Jako sam zadovoljna glumačkom, tehničkom i kreativnom ekipom na projektu. Gracija je fantastična glumica, prema njoj sam slagala čitav cast za film. Dugo sam tražila njezine roditelje, proces castinga je trajao dosta dugo. Morala sam naći glumce koji će joj pomoći da iznjedri svoju izvedbu, kojima će biti jasno da trebaju podržati mladu glumicu koja ide u svoj prvi dugometražni film.

Trebala je postojati i kemija, energija među njima, morali su si biti međusobno zanimljivi ispred kamere, što mi je bilo izuzetno bitno jer su njih četvero zajedno u kadru gotovo cijeli film - objašnjava Alamat Kusijanović, dodajući kako je Gracija Filipović, koju je otkrila režirajući spot za bend Silente prije nekoliko godina, jedina kojoj gluma nije profesija, uz ostala tri glavna lika koje su odigrali Leon Lučev, Danica Ćurčić i Cliff Curtis.

Gracija Filipović je srednjoškolka, plivačica i plesačica stepa, koja povremeno glumi u kazalištu, no Alamat Kusijanović kaže kako je rođena glumica, spremna za kameru ispred koje se ponaša posve prirodno. Oko dolaska mističnog stranca na hrvatski otok, kojega igra novozelandski glumac Curtis, plete se radnja njezina filma koji u prvi plan stavlja odnos između stranca i mlade otočke djevojke.

- Cliff mi se jako svidio u filmu “The Dark Horse”. Tražila sam glumca koji ima specifičan look. Curtis je impresivan i izgleda nadmoćno, ali ne i opasno. Bilo mi je jako bitno, kad ga stavim pored Gracije, da njihova kemija djeluje, ali da ne zrači seksualnom energijom, jer to nisam htjela. Tražila sam očinsku energiju kod lika koji nije njezin otac u filmu. Opet, to nije mogao biti ni klasični, zgodni stranac koji dolazi u Hrvatsku. Bilo je nekoliko drugih imena za koje su se zalagali producenti, ali Curtis je bio moj izbor - nastavlja redateljica, dodajući kako je odličan osjećaj iza sebe imati snažne producentske kuće koje mogu i žele udovoljavati njezinim kreativnim zamislima.

- Dosta ljudi me upozoravalo kako veliki producenti preuzimaju film, uvjetuju kreativne odluke, ali to nije bilo tako. Sve kreativne odluke bile su moje, od casta do lokacija i kreativnog tima. Produkcije su me spajale s ljudima, no ja sam odlučivala koga želim u timu - govori Alamat Kusijanović, koja u “Murini”, kao i u njegovu prethodniku, sukobljava dva svijeta, onaj prekrasne, zavodljive prirode i unutarnjeg ljudskog stanja koji može biti mračan, dijametralno suprotan fizičkim okolnostima.

Kompleksna djeca

- To je tema koja me oduvijek zanima. Naizgled rajska priroda koja je u konfliktu s mračnom prirodom unutar nas. “Murina” je, zapravo, film o regrupacijama emocija unutar ta četiri lika. Ta otočka obitelj ima neku svoju povijest, svoje nemire, koji izlaze na površinu dolaskom tog stranca. Zatim dolazi do raznih prešaltavanja odnosa između tih likova unutar tri dana, tijekom kojih se i događa radnja filma – otkriva redateljica čije su protagonistkinje, kako u kratkim filmovima koje ranije radila, tako i u “Murini”, često djeca ili vrlo mlade djevojke.

- Volim raditi s tom dobi, zato što su te glumice vrlo neposredne, nekako čiste. To mi se jako sviđa. Naravno, čiste u smislu iskrenosti pred kamerom, djeca su jednako kompleksna kao i mi, sposobna za mračne stvari. Pitanje kojim se također bavim u svojim filmovima jest je li nasilje nešto iskonsko u nama ili je riječ o društvenom konstruktu, naučenom ponašanju. To je bila tema “Plavetnila”, koju sam u “Murini” nastavila proučavati i tematizirati - obrazlaže Alamat Kusijanović, dodajući kako su problemi s kojima se suočava lik koji utjelovljuje Gracija Filipović u “Murini” tri godine stariji.

- Puno se elemenata prožima u oba filma, iako se ne radi o klasičnom nastavku. Isti je karakter, jednake su joj osobine, kontekst, ona dolazi u sukob sa svojom prirodom, svojom seksualnošću, svojom obitelji, kao i sa željom da je nadraste, pobijedi, da ode od njih - komentira Alamat Kusijanović, isprva producentica, a okrenula se režiji kad je shvatila da je zanima kreativni, a ne logistički rad na filmu.

Magistrirala je filmsku umjetnost na Sveučilištu Columbia u New Yorku, režirala kratke studentske filmove na čije setove joj je uspijevalo “dovući” velike brodvejske zvijezde, snimala nikad završene dokumentarce o korupciji u građevinskom biznisu u tom velikom gradu. Sva ta iskustva dovela su je k režiji, govori, kamo ranije nije zamišljala otići.

- Prvi put kad sam uzela kameru, usred projekta na kojemu sam radila produkcijski posao, i otišla na ulicu snimati, znala sam da je to to – navodi redateljica koja u “Murini” donosi sunce, sol i hormone. Neobično za našu nacionalnu kinematografiju, koja gaji neke drukčije odrednice kakve publika očekuje vidjeti u hrvatskom filmu.

- Volim igrati protiv onoga što očekuju festivalski žiriji ili publika i nisam htjela napraviti takav film - završava redateljica koja premijeru “Murine” najavljuje za sredinu 2020. godine.