Kao članu holivudske plemićke obitelji Coppola (njegov otac August Coppola, inače profesor komparativne književnosti, brat je slavnog redatelja Francisa Forda Coppole), američkom glumcu Nicolasu Cageu gotovo sva su vrata bila otvorena.
Debitirao je kao 17-godišnjak u televizijskom filmu "The Best of Times", a svoju drugu ulogu ostvario je u danas kultnom filmu "Zlatno doba u Ridgemontu" redateljice Amy Heckerling. Nakon ta dva filma napustio je prezime Coppola te se profesionalnom kontekstu počeo predstavljati kao Cage. Rekao je da se nije htio oslanjati na to slavno prezime te da se sam htio izboriti za svoje mjesto pod holivudskim suncem.
Njegov talent, tada još ne golemi, prepoznali su brojni hvaljeni redatelji poput ujaka mu Francisa, Joela i Ethana Coena, Normana Jewisona i Davida Lyncha te mu dali zapažene uloge u interesantnim filmovima. Da u njemu zaista čuči golemi talent potvrdio je ulogom u filmu "Napuštajući Las Vegas" redatelja Mikea Figgisa iz 1995. godine za koju je nagrađen Oscarom (ta je nagrada tada bila znatno bitnija nego što je danas).
Cage više nije bio ničiji "mali" - bio je prava zvijezda. Nakon uloga u tim, ipak relativno malim filmovima, uzeo je uloge u blockbusterima "Hrid" Michaela Bayja, "Con Air" Simona Westa i "Face/Off" Johna Wooa. U potezu od 1996. do 2006. odigrao je 20 prilično različitih uloga te se etablirao kao ozbiljan dramski glumac i uvjerljivi akcijski junak.
Što se dogodilo nakon toga, teško je objasniti. Cage je počeo uzimati uloge u nekim prilično dvojbenim filmovima i zvijezda mu je počela padati. Niz dvojbenih investicija naočigled mu je ispraznio bankovne račune, a sve je kulminiralo 2009. kada su ga američki poreznici počeli goniti zbog navodno neplaćenih obveza prema državi. K'o za vraga, tada je počeo rasti značaj interneta u svim sferama života pa je Cageu vrlo nalijepljena etiketa muljatora koji mora glumiti u svakakvim filmovima kako bi otplatio svoje dugove.
Cage se više nikada nije vinuo u visine na kojima je uredno letio na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće, no to ne znači da nije radio interesantne filmove. Uloge filmovima "Kick-Ass", "Joe", "Mandy", "Spider-Man: Into the Spider-Verse" i "Svinja" svjedoče da je talent još uvijek prisutan, ali možda ne toliko golem kao što je nekoć bio.
Danas 58-godišnji glumac oduvijek je imao uvrnuti smisao za humor (kako drukčije objasniti neke njegove uloge?) i ove je godine to potvrdio ulogom Nicolasa Cagea u filmu "Nepodnošljiva težina golemog talenta" redatelja Toma Gormicana. Cage je ulogu Nicolasa Cage odbio više puta, ali ju je u konačnici prihvatio nakon što mu je Gormican napisao pismo u kojem mu je obrazložio zašto je on prava osoba za ulogu.
U novoj epizodi serijala "Polimac preporučuje" kritičari Jutarnjeg lista Nenad Polimac i Damjan Raknić raspravljaju o liku i djelu Nicolasa Cagea, njegovom šaljenju na vlastiti račun te u konačnici ipak neuspjelom Gormicanovom filmu.