Poriv majke da obrani svoje dijete vjerojatno je najjači od ljudskih emocionalnih impulsa. Koliko je taj poriv jak, zna i onaj koji je neki put svjedočio prepirci na roditeljskom sastanku, kao i onaj tko je u šumi naišao na ženku vepra s mladima. Taj majčinski poriv je evolucijski instinkt, reći će bihevioralni biolozi.
On je evolucijski “programiran”. No, što ako “programiran” nije metafora? Što ako je majci koja štiti dijete to doista softver, program? I - ima li između jednog i drugog - stvarne i metaforičke programiranosti - uopće ikakve razlike?
Polazišni motiv
To bioetičko pitanje polazišni je motiv jedne obećavajuće televizijske serije koja se ovog vikenda pojavila pred gledateljstvom. Serija o kojoj je riječ znanstveno-fantastična je distopija koja se na intrigantan način bavi pitanjem roditeljstva, majčinstva, obitelji i odgoja. A tu SF seriju to zanimljivijom čini činjenica da iza nje autorski stoji jedan 82-godišnji veteran čiji su filmovi sazdali suvremeni znanstveno-fantastični žanr.
Čovjek o kojem je riječ je Ridley Scott. A serija koju Scott potpisuje nosi naslov “Vučji odgoj” (Raised by Wolves). “Raised by Wolves” distopijska je SF serija koju kao kreator i glavni pisac potpisuje američki scenarist Aaron Guzikowski. Ridley Scott - tvorac “Aliena”, “Blade Runnera”, jedan od najvećih SF redatelja svih vremena - u seriju se uključio jer mu se svidio scenarij Guzikowskog, pa je u 82. godini života prvi put učinio ono što posljednjih desetljeća rade nebrojene njegove kolege: migrirao je iz kino filma u igranu TV.
Latio se “Vučjeg odgoja” kao izvršni producent, režirao prvu (pilot) i drugu epizodu. Za ostale je epizode angažirao još nekoliko redatelja. Među njima je Ridleyjev sin Luke Scott, ali i hrvatski redatelj Sergio Mimica Gezzan, čovjek s dugogodišnjom holivudskom TV karijerom koji je među ostalim bio i Scottov asistent režije. Serija od deset epizoda izvorno je bila zamišljena za Turnerov kabelski kanal TNT, no na koncu pred publikom se našla na platformi HBO, gdje i hrvatska publika od ovog vikenda može vidjeti prve tri epizode.
“Vučji odgoj” zbiva se u dalekoj budućnosti, sredinom 22. stoljeća. Zemljom desetljećima plamte vjerski ratovi u kojima se gorljivo sukobljavaju zaraćene sekte. Među njima su najuspješniji Mitraisti, sljedbenici perzijskog štovanja Sunca koji uspiju suzbiti sve ostale konfesije, te na koncu posmicati i najtvrdoglavije protivnike - ateiste. Ali, rat je imao posljedice, pa je zemlja postala jalova i nenastanjiva. Sve strane u ratu stoga nakane migrirati na najbliže nastanjive planete. Kane tamo uspostaviti kolonije te - naravno - na njih prenijeti svoju ideologiju.
Mitraisti smatraju da androidi nemaju dušu, stoga ne mogu podizati potomstvo. Zato u svemir šalju “arke”, brodove u koje su utrpani zajedno djeca, odgojitelji, životinje i usjevi. “Arke” su stoga teško natovarene i spore. Ateisti se odluče širiti na racionalniji i brži način. U brze, lake brodove ukrcavaju zamrznute embrije. Umjesto posade ili roditelja, embrije prate vječni, anorganski androidi: Otac i Majka.
Po dolasku na naseljivi planet, Majka će inkubatore prikopčati na svoju pupkovinu, vanmaterično “roditi” djecu i pobrinuti se da ih zaštiti da odrastu. Oni će biti prava, tradicionalna i konzervativna obitelj, osim što - eto - roditelji uopće nisu ljudska bića. Ono što roditelji rade nije plod ljubavi, nego - ima li uopće razlike? - softver odnosno program.
Umiranje djece
To je motiv s kojim počinje prva epizoda “Raised by Wolves”. Na naseljivi planet Kepler 22b, udaljen 590 svjetlosnih godina od zemlje, slijeće laka svemirska kapsula. U njoj su Otac (Abubakar Salim) i Majka (Amanda Collin). Po dolasku, Majka uključi embrije na krvotok kroz pupkovinu, nahrani ih i nakon devet mjeseci porodi šest dječaka i djevojčica. Par androida počinje graditi rudimentarnu civilizaciju. Prave nastambe od lokalnog drva, pletu odjeću, uzgajaju lokalno gomoljasto bilje koje mogu jesti. No, iz nekog razloga djeca počinju pobolijevati.
Hvata ih neobjašnjivi kašalj nakon kojeg liježu u krevet i umru. Četrnaest godina nakon slijetanja, ostao je živ samo jedan dječak, Campion (Winta McGrath). Samim tim to znači da je misija neuspješna, jer se vrsta neće razmnožiti. U tom trenutku, u orbitu Keplera 22b pristiže spori, teški i veliki brod sekte Mitraista. On je doista “Arka”: na njemu su svećenici, ratnici, djeca, životinje. Androidski Otac drži da trebaju pozvati Mitraiste u pomoć, jer dječak ne može nastaviti živjeti sam. Ali, Majka odbija.
Ona nije samo programirana da skrbi o djetetu, nego i da spriječi da potpadne pod pogubni utjecaj bilo kakve vjere. Umjesto toga, ona se odvaži na kudikamo opakiji plan. Otme Mitraistima kapsulu, uđe u njihov brod i pobije većinu odraslih. Povede silom šestero djece, dovede ih na Kepler 22b i predstavi sinu. Oni su odsad braća i sestre, kaže - osim, što oni sami smatraju da nisu dio obitelji, nego zarobljenici. Androidska junakinja počini neobičnu, SF parafrazu otmice Sabinjanki.
Ali, Majka nije pobila sve Mitraiste. Preostali izmigolje iz ruševina skršenog broda i počnu prikupljati snagu da povrate otetu djecu. Odlučni su da od pogubnih nevjernika povrate svoj “danak u krvi” - rekli bismo, male “janjičare”. Prepričani sadržaj samo je dio peripetija u prve dvije od tri dosad prikazane epizode. A ako bi se po te tri epizode sudilo, “Vučji odgoj” bi mogao biti jedna od najzanimljivijih serija ovogodišnje TV produkcije.
Ridley Scott je veliki režiser, ali i režiser kojem su najvažniji filmovi upravo oni znanstveno-fantastični. “Blade Runner” (1981) vjerojatno je najpronicljivija SF distopija koju je Hollywood ikad napravio. “Alien” (1979) vizionarski je miks space opere i horora o ukletom dvorcu, film koji je iznjedrio najpostojaniji suvremeni SF serijal, te stvorio najvažniju žensku heroinu postmodernog SF-a: poručnicu Ripley (Sigourney Weaver).
Brižna majka
Scott je i ovaj put Scott. Njegova serija ponovo je idejno intrigantna, politički i bioetički provokativna. Ujedno, i ovaj put - kao u “Osmom putniku” - njegova se serija oslanja na moćnu žensku heroinu. To je žena android koju se u seriji zove jednostavno Majka, a glumi je dosad relativno nepoznata danska glumica Amanda Collin. Collin je brižna mater spremna na sve da obrani “mladunčad”. Istodobno, ona je Nekromant, masovni ubojiti stroj kadar posmicati ljude zvukom i pogledom.
Kao majka je protektivna, brižna, ali ne i jednostavna. Da je ljudska majka, rekli bi da je tiranin, jer je programirana da sprovodi samo jedan odgoj, samo jedno uvjerenje (ateističko) i samo jedan način života. Poput mnogih roditelja, ne nužno androida, ona “zna najbolje” i ne trpi pogovor. A pošto djeca nisu androidi, kod njih to pobuđuje opet programiranu, opet evolucijsku reakciju: pubertetsku pobunu.
Majka i Otac su, naravno, strojevi. Dakle, ne bi trebali imati emocije. No, njihov odnos s “mladunčadi” toliko je pun zaštitničke brige da ga je nemoguće razlikovati od roditeljske ljubavi. Na koncu, nije li i roditeljska ljubav samo još jedan evolucijski, instinktom urođeni - program?
Pametan spektakl
To su jezgreni, temeljni motivi oko kojih se, bar u prve tri epizode, vrti “Vučji odgoj”. Serija se na poticajan, filozofski način bavi temeljnim pitanjima roditeljstva i neizbježnim, evolucijski zadanim “programima” generacijskog sukoba. A oko te androidske familijarne sapunice Scott i Guzikowski su sagradili cijelu spektakularnu space operu - seriju u kojoj eksplodiraju svemirski brodovi, bore se androidi, SF vojnici vode masovne bitke, a svemirske zlopogleđe napadaju logor.
Sve se to, povrh toga, zbiva na frankherbertovskom ledenom, pijeskom zavijenom planetu, snimljenom na dojmljivim južnoafričkim lokacijama. Ridley Scott je tijekom duge i iznimne karijere znao - u najmanju ruku - napraviti raskošni, a pametni spektakl. Ako je po prve tri epizode suditi, njemu i piscu Guzikowskom to je (i ovaj put) uspjelo. Sa zanimanjem čekamo što će biti dalje.