U ožujku 1972. redatelj Ingmar Bergman upisao je u svoj dnevnik kako počinje razmišljati o projektu “koji bi napravio iz razonode”. “Trebao bi biti jeftin, da ne uključuje financijski rizik. Ugurao bih u njega hrpu uzbudljivog dijaloga. Sviđa mi se ideja o TV seriji s prizorima braka.”
U vrijeme kad Bergman upisuje ovaj dnevnički zapis, televizija se još uvijek doživljavala kao B-medij koji su ozbiljni režiseri zaobilazili. Stoga je bilo nemalo iznenađenje kad se doznalo da najveći europski arthouse klasik priprema TV seriju koju će snimati na 16 mm. Serija kojoj je naslov bio “Prizori iz bračnog života” na švedskoj se javnoj TV pojavila 1973. i postala društveni fenomen. Peripetije buržujskog sredovječnog para (Erland Josephson, Bibi Andersson) koji se uzajamno prepire i vara zaokupile su maštu javnosti. Posljednju epizodu serije gledalo je na TV-u rekordnih 3,5 milijuna gledatelja. Uoči posljednje epizode mediji su organizirali glasovanje čitatelja o tome misle li da par junaka treba ostati zajedno. Sam redatelj morao je izbrisati telefonski broj iz imenika jer su ga neznanci nazivali da s njim raspravljaju vlastiti brak. Statistika je pokazala da je prikazivanje serije potaklo znatno povećanje broja razvoda u Švedskoj. Serija se prodala diljem svijeta te bila zapaženo prikazivana na TV Zagreb. Promućurni Bergman načinio je i 168-minutnu kino verziju za globalnu distribuciju. “Prizori iz bračnog života” do dan danas su Bergmanovo djelo s vjerojatno najmasovnijim gledateljstvom.
Unatoč tome, serija se danas rijetko spominje. Kad se priča o Bergmanovu radu, danas se filmofili obično navraćaju na njegove klasike iz 50-ih i 60-ih. Kad se piše o njegovu TV radu, obično se spominje njegov pozni klasik “Fanny i Alexander”. “Prizori iz bračnog života” kao da su pali pomalo u zaborav.
Da bi iz tog zaborava izišli. Jer, ovog ponedjeljka (13. rujna) na HBO-u se počinje prikazivati prva epizoda nove verzije “Prizora iz bračnog života”. Riječ je o petodijelnom američkom remakeu koji bi se mogao pretvoriti u jedan od središnjih televizijskih događaja jeseni.
Tvorac nove verzije Bergmanove serije hrvatskoj publici nije nepoznat. Autor “Prizora” je Izraelac Hagai Levi, TV pisac i producent najpoznatiji po franšizi “Bi Tipul” (Na terapiji), seriji koju je izvorno napisao i producirao za izraelski TV, da bi potom dobila brojne nacionalne inačice, uključujući dvije američke, hrvatsku i srpsku. Hagai Levi ima solidno iskustvo kao TV kreator i u SAD-u: napisao je i producirao TV seriju “Preljub” (2014. - 2019.).
Koncept Levijeve serije u osnovi slijedi Bergmanov. Izraelčeva serija prati situirani, buržujski bračni par (Oscar Isaac, Jessica Chastain) čiji stabilan brak poljulja priznanje nevjere. Pet epizoda serije zbiva se tijekom četiri godine njihova odnosa. Sama zbivanja se, međutim, zbivaju tijekom samo sedam dana, a tri posljednje epizode čitave se zbivaju tijekom jednog popodneva ili večeri. Premda Levi ne slijedi ropski Bergmanov siže, preuzeo je temeljnu strukturu, pa čak i naslove epizoda (“Nevinost i panika”, “Dolina suza”,” Nepismeni” te “Usred noći, u tamnoj kući, negdje u svijetu”). U odnosu na Bergmana Levi je otišao čak korak dalje po tome koliko je minimalistički sljuštio “Prizore”. Serija se gotovo čitava svodi na dijaloške scene dva lika u istoj kući, a osim dva kratka pojavljivanja maloljetne kćeri, ostali likovi imaju tek po jednu scenu.
Junaci Levijeve serije su par situiranih supružnika u ranim četrdesetima iz predgrađa New Yorka. Jonathan (Isaac) sveučilišni je profesor filozofije i otpadnik od religiozne židovske obitelji. Supruga Mira (Chastain) korporativna je menadžerica. U uvodnoj sceni filma studentica sociologije intervjuira par u sklopu istraživanja obitelji u kojima je žena “glavni hranitelj” (main provider). Jonathan nema s tim problema: on je brižan otac, voli to što je puno kod kuće i uz dijete, sretan je i komotan sa životom kakav živi. Pritom nije svjestan da se na porculanskom licu njegove supruge pojavljuju naprsline sumnje.
Ta se pukotina prvi put razjapi kad Mira zatrudni. Par se na koncu odluči za abortus, premda Jonathan intimno zdvaja zbog toga. Pravi šok - međutim - slijedi na početku druge epizode. Mira mu obznanjuje da je zaljubljena u deset godina mlađeg izraelskog kolegu, da ga napušta i seli se u Tel Aviv. Jonathan je očajan, a još je više osupnut kad shvati da Mirin preljub nije došao niotkuda, nego je rezultat dugotrajnog nezadovoljstva. Od te točke Levi nas kroz tri epizode vodi kroz tri ključna dana njihova daljnjeg odnosa. Treća epizoda prati njihov susret kad se Mira vrati iz Izraela. Četvrta, dan kad moraju potpisati papir o razvodu i isprazniti kuću. Peta i posljednja epizoda zbiva se večer nakon pogreba Jonathanova oca. Sad već bivši supružnici se sastaju. Jonathan otkriva da se njihov bivši dom iznajmljuje na Airbnb-u i unajmi ga. Par ulazi u svoju bivšu kuću - sada napučenu tuđim stvarima - i proganja vlastite sjenke.
Pomisao na seriju koja se sastoji od pet velikih dijaloga dvoje istih ljudi u istoj kući ne zvuči jako seksi. Ali - ako imate zadrški, u krivu ste: “Prizori iz bračnog života” su sočna, rasna TV. Levi se u seriji iskazuje ne samo kao vrstan dramatičar, nego i režiser koji zna dinamizirati i pulsirajuće razigrati duge dijaloge. K tomu, iz glumaca je izvukao zaista sve. Oscar Isaac u seriji igra možda i ulogu karijere, dočaravajući lomnog, emocionalno ovisnog i duboko ojađenog supružnika. Briljantna je i Chastain. Njezina uloga počiva na neobičnom kontrastu između ledene, introvertne i porculanske vanjštine te potpunog iracionalnog kaosa koji se iza te fasade krije. Mira je ledena princeza, ali iza toga je metež, osoba koja glože sebe i druge jer istodobno želi proturječne stvari. Glumci i kreator sjajno su dočarali tu psihološku dinamiku.
Bergman je inače bio štedljiv u pohvalama: ali, vjerujem, ovaj bi put i on bio zadovoljan. Njegovu zaboravljenom klasiku udahnut je novi, zreo i osvježen život.