Za umjetnicu Tisju Kljaković Braić šira je publika prvi put čula negdje tamo 2016. ili 2017. kada je dotad razmjerno nepoznata splitska slikarica na društvenoj mreži počela objavljivati karikature o svakodnevici običnog, mladog bračnog para. Njezine su karikature u hipu postale kulturni fenomen. Kad ih je 2018. autorica ukoričila u knjizi pod naslovom "Oni", tek je tada postalo jasno koliko su karikature iz knjige u međuvremenu postale popularne. Splitska je promocija knjige izgledala kao da su knjižnicu zajedno pohodili Mick Jagger i David Bowie. Publika se gužvala po stepenicama i prilaznim hodnicima, a pritom je publika na promociji još po nečem bila nesvakidašnja. Ama baš svi prisutni su, naime, točno znali što se u knjizi nalazi.
Fenomen "Oni" u sljedećem je razdoblju dobio svoju ekstenziju: nove karikature, drugi svezak, izložbe, prijevode. Ali "Oni" su bacili svjetlo i na ostatak kreativnog rada Tisje Kljaković. To vrijedi i za njezino šarmantno slikarstvo, ali i za njen ranije objavljeni omladinski roman "U malu je uša đava". Knjiga koja je objavljena prije djela "Oni" doživjela je zakašnjeli uzlet - nova izdanja, tiražni uspjeh i (moram reći, meni ne osobito milu) kazališnu adaptaciju.
Adaptacija romana
Na koncu svega stigao je i - film. Ovog tjedna, naime, na zagrebačkom će Animafestu biti premijerno prikazan animirani film "Žarko, razmazit ćeš dite" splitskih autora braće Veljka i Milivoja Popovića. Riječ je o 13-minutnoj adaptaciji popularnog romana. Autorica predloška otvorit će u Galeriji KIC, u sklopu Animafesta, i izložbu koja ima isti naslov kao i film. Na izložbi će predstaviti crteže koji su služili kao polazište za crtić.
"U malu je uša đava" humoristička je kronika odrastanja u jednom splitskom socijalističkom susjedstvu tijekom 80-ih godina. Junakinja knjige, autoričin alter ego, pripovijeda o vlastitu djetinjstvu u tipičnoj socijalističkoj stambenoj katnici, u višegeneracijskom kućanstvu koje je ujedno i ideološki raslojeno. Mater je, naime, tradicijska katolkinja, a dida i baba iz partizanske kuće, infišani u Tita i, naravno, "Hajduk". Junakinja djevojčica pritom je mušičava princeza koja ište ovo i ono, ne želi u vrtić, a najdraže joj je društvo dida i njegovi kartaški kompanjoni.
Adaptacije popularne knjige latili su se splitski animatori braća Popović koji su u ovom trenutku možda i međunarodno najistaknutiji tvorci animiranih filmova u Hrvatskoj. Još od distopijskog "Ona koja mjeri" (2008.) do danas, Veljko kao redatelj i Milivoj kao producent i/ili koautor nanizali su niz animiranih filmova koji su osvajali nagrade u Annecyju, Hiroshimi i Zagrebu. Neki su od njih nastajali u dijalogu s lokalnim istaknutim umjetnicima, poput "Biciklista" (2018.), tematski i vizualno inspiriranih slikarstvom Vaska Lipovca.
I ovaj su put Popovići napravili likovno djelo temeljeno na radu likovnjaka. Stoga je tako tekao i proces. Kljaković Braić je kao karikaturistica nacrtala vizualni prikaz likova i ključnih scena filma, a autori su ono što je isprva bila kronološka niska nacrtanih scena pretvorili u pokretnu sliku.
Dida i baka komunisti
Oni koji poznaju knjigu podložak postavit će vjerojatno pitanje: dobro, što su od bogatog materijala knjige autori odabrali za 13-minutni film? Odgovor je: u principu, gotovo sve. "Žarko, razmazit ćeš dite" panoramski protrčava kroz deset godina obiteljskog života i manje-više cijelu građu obuhvaćenu u romanu. Film počinje junakinjinim rođenjem i dolaskom iz rodilišta. Prate se njene dječje bubice, odrastanje uz strožu mater i blagog didu Žarka koji joj popušta, i koji će je, kako naslov veli, "razmaziti". Junakinja filma je princeza kojoj se ne mili ići u vrtić. Više joj se sviđa Coca-Cola nego Pipi, a dida bi radije da pije Pipi jer je to naše i socijalističko, a ne američko. Dida je vodi u klub gdje karta s ekipom, a na zidu se koči Hajdukov grb sa zvijezdom. Nenametljivo se dočarava i politički ambijent. Dida i baba kao komunisti ne slave Božić. Mater odlazi za Božić slaviti kod susjeda s donjeg kata. Policajac susjedima zvoni na vrata i upozorava ih da se susjedi žale na pjevanje božićnih pjesama. Oni zovu policajca da uđe i pogosti se, a on ne može odbiti ponudu kad spazi narezani pršut. U film su ugrađeni tipični ritualni jugoslavenske socijalističke srednje klase: sarme i francuska salata, dočeci Nove godine uz šou Antona Martija. Ubačeni su kao vizualne intarzije i otpaci kolektivne arheologije: stara etiketa Ožujskog piva, reklama za Pipi s Anom Sasso, monografije o Titu.
Kao i roman, i film dovodi junakinju do početka rata, kad priča prestaje, jer - vele film i roman - "ne želi o grubim stvarima". Na koncu se odrasla nacrtana junakinja obraća publici i film posvećuje sad preminulim didu i babi, a glas joj daje autorica predloška Kljaković Braić.
"Žarko, razmazit ćeš dite" je, ukratko, topao obiteljski film, a jedino za čim se može žaliti jest što Kljaković i Popovići nisu pokušali napraviti dugometražni crtić. Jer knjiga je nudila materijala za to, a znajući da se sve što Kljaković Braić takne pretvori u hit, i taj bi film bez ikakve sumnje bio kinematografska uspješnica. To je vrsta filma kakva bi hrvatskoj kinematografiji nasušno trebala.