Kada su prije nešto više od deset godina Jimu Carreyju ponudili da snimi nastavak komedije “Glup i gluplji”, jedan od tri filma koja su ga 1994. promovirala u veliku holivudsku komičarsku zvijezdu (druga dva su “Ace Ventura: šašavi detektiv” i “Maska”), on je glatko odbio. Nastavci su bili nešto ispod njegova nivoa, upravo je snimao film “Svemogući Bruce”, koji će se prometnuti u najveći financijski uspjeh u njegovoj karijeri, a nekako u to vrijeme rođeni se Kanađanin zakitio i američkim državljanstvom. Umjesto planiranog združivanja s njegovim kolegom Jeffom Danielsom, s kojim je tako sjajno funkcionirao u originalu, snimljeno je nešto puno jeftinije, film “Glup i još gluplji: Kad je Harry sreo Lloyda”, s glumcima za koje nikada niste čuli. Prošlo je još jedno desetljeće i Carrey više nije bio u tako zavidnoj situaciji: čudan izbor projekata koštao ga je mjesta u holivudskom panteonu.
Nisu bolje kotirali ni Bobby i Peter Farrelly, redatelji filma “Glup i gluplji”: nakon premijere njihova prvijenca (koji se potpisao samo Peter, po tadašnjem strukovnom običaju da na špici smije biti samo jedan redatelj), bilo je zgražanja nad razinom humora u koji su se njih dvojica usudili upustiti (sprdanje s tjelesnim izlučevinama tada još nije tako bilo u modi), ali nije mala stvar što je legendarna američka kritičarka Pauline Kael njihov film uvrstila u najzanimljivija ostvarenja devedesetih. Bratski dvojac kasnije je režirao svoje remek-djelo “Svi su ludi za Mary”, koji je također izazvao buru negodovanja zbog političke nekorektnosti, budući da se balansiranje na štakama glumca Leeja Evansa shvatilo kao uvreda svim paraplegičarima ovoga svijeta. Farrellyjevi su reterirali, u njihovim su filmovima počeli nastupati čak i fizički hendikepirani glumci, bezobrazluka je bilo sve manje, moraliziranja sve više. Znali su i dalje inscenirati pokoji virtuozan geg, no ništa se nije moglo usporediti s nekadašnjim hitovima.
Nastavak filma “Glup i gluplji” stoga je i njima bio itekako potreban. Možda je najmanje trebao Jeffu Danielsu, samozatajnom glumcu koji je u međuvremenu dobio nagradu Emmy za glavnu ulogu u seriji “Uredništvo”, no vjerojatno su presudili kolegijalnost i dobar honorar.
“Preglup i pregluplji” stiže pred generaciju koja možda nije ni čula za prvi film (iako bi to bilo pravo čudo, jer se na televiziji neprestano emitirala i animirana serija snimljena po njemu) i to je izvjestan problem, budući da se Farrellyjevi neprestano referiraju na zbivanja u originalu, a u nekoliko navrata čak i lažiraju prošlost. Dobro je što su opet poprilično drski i vulgarni, a plus im je angažiranje već zaboravljene Kathleen Turner, koja se odlično nosi s Carreyjem i Danielsom. Film je u cjelini zabavan, sa zapletom koji je još ishitreniji od onoga u “Glup i gluplji”, međutim, napravit ćete grešku ako prije odlaska u kino posudite u videoteci ili pronađete na internetu original. Kako su se u njemu dvojica glavnih glumaca doimali poletno?! Nevjerojatna scena s turbolaxom zbog koje Danielsu hitno zatreba zahod i danas je urnebesno smiješna, a odljepljivanje jezika među boljim je gegovima u povijesti komedije. Ničeg takvog nema u novom filmu, koji treba preporučiti, ali koji je naprosto snimljen prekasno.