PREDVODNIK HRVATSKE 'INDIE' KINEMATOGRAFIJE U PULI Po prvi puta u 64 godine u jednom danu u Areni prikazana dva filma istog redatelja

Od početaka do danas Pulski je festival pregrmio 64 izdanja. Ipak, u sve te 64 godine nikad se nije dogodilo da je jedan dan u Areni u potpunosti pripao duplom programu jednog autora - sve do ovog ponedjeljka, kad su u Areni prikazana, jedan za drugim, dva filma istog redatelja. A taj redatelj o kojem je riječ produktivni je pregalac hrvatske “indie” kinematografije Anđelo Jurkas.

Pulski glavni program u ponedjeljak je prikazao prva dva filma njegove najavljene i većim dijelom dovršene “trilogije o ljubavi”. Prvi od njih - “Zbog tebe” - već je bio ove zime u distribuciji, a drugi - “Fuck Off I Love You” - u Puli ima svjetsku premijeru.

Usporedbe

Kad je ove sezone “Zbog tebe” krenuo u distribuciju, dio kritike s dosta je simpatija pisao o tom omnibusu sastavljenom od više samostalnih epizoda koje se sve tiču ljubavnih odnosa među mladima. Dio kritike bio je sretan što je Hrvatska dobila vrijednog i produktivnog “indie-filmmakera”, a padale su i usporedbe s Richardom Linklaterom, Woodyjem Allenom ili mumblecore pokretom. Kako mi se film tada nije svidio, iskoristio sam pulsku projekciju da ga pogledam ponovo, ali nažalost - dojam se nije promijenio. Jurkas u “Zbog tebe” varira temu ljubavnih drama u četiri zida, no radi to na način da mu nijednog trenutka stvarno ne vjerujete.

Njegovi junaci kreiraju bure u čaši vode, glože se oko problema koji ne postoje, nepovezano i dramaturški nemotivirano skaču iz jednog u drugi stupanj uzajamnog iznurivanja, a sve je to izvedeno kroz papirnate i apstraktne dijaloge te stravično pretenciozno metatekstualno uokvirivanje. Dodatni dojam pozerstva filmu je pridavalo Jurkasovo nastojanje da gdje god može u film ubaci song ili cameo pojavu neke muzičke ili pop-kulturne zvijezde. Riječ je o često nemotiviranim “gostovanjima” koja funkcioniraju kao filmski ekvivalent onom što Englezi zovu “name-dropping”: stvaranju dojma da si s poznatima blizak i da su ti saveznici. Jurkasova pop-kulturna strategija kao da se drži one crnogorske uzrečice: “nas i Rusa sto milijuna”.

Sjećanja na bivše

“Fuck Off I Love You” tek je nešto bolji film od “Zbog tebe” - bolji utoliko što je nešto filmski upeglaniji. Ipak, i ovaj film ima iste teme, iste tipske mane i istu vrstu adolescentske pretencioznosti kao i “Zbog tebe”. Junak Jurkasova filma (glumi ga sam režiser) neuspješni je mlađi pisac koji dobije od izdavača 2000 eura avansa za knjigu o muško-ženskim odnosima (već tu se zapitate na kojem planetu Jurkas živi). Da bi je napisao, počinje se prisjećati svojih bivših veza, cura i ljubavi. Jedna se od njih (Doris Pinčić) ubila, druga (Jelena Perčin) ga mrzi jer je zbog njega abortirala, treća (Csilla Barath) je bila udana gospođa, četvrta (Judita Franković) glumica, i tako dalje.

Ovaj koncept podsjeća pomalo na Jarmuschovo “Slomljeno cvijeće” (na koje se Jurkas u filmu i referira). Ali, u svom filmu Jarmusch se zadržao na pet bivših cura i uspio oko svake od njih izgraditi zanimljivu povijest. Jurkasov alter ego u filmu ima negdje između 30 i 40 bivših djevojaka, one se nižu na tekućoj traci, svaka je ljepša od druge, a kod valjda pola od njih autor ima potrebu reći da je “seks bio fantastičan”. U tom gomilanju dramskih krokija Jurkas se nijednom od situacija ne stiže zaozbiljno baviti, pa sve one ostanu površno pretrčane. Tek sporadično u filmu bljesne lijepo napisana ili režirana scena (poput davidleanovske minijature s udanom Csillom Barath u vlaku), no i ti momenti inspiracije zgasnu pred naplavinom pubertetskog naratorskog komentara, praznom meljavom o kreativnim krizama umjetnika te gomilom kvrgavih dijaloga.

Pojava zvijezda

I u ovom filmu, nažalost, Jurkas je sklon dramaturškom “name droppingu”. U filmu se tako, uglavnom bez razloga, pojavljuju Tonći Huljić, Nina Badrić, Zoran Predin, Gibonni, kompletno Hladno pivo i niz drugih muzičkih i inih zvijezda.

U programu manjinskih koprodukcija u nedjelju je na festivalu prikazan slovensko-hrvatski dječji film “Pođi sa mnom”, koji je prema scenariju poznatog pisca Dušana Čatera režirao Igor Šterk. Riječ je o simpatičnoj twainovskoj pustolovini koja se nastavlja na tradiciju “Kekeca”. Film priča o grupi gradske djece koja odlaze fotografirati za školski rad i zagube se u šumi. Od te točke, film postaje smjesa alpskog horora i “heimat filma” u kojem urbani klipani otkrivaju vlastite predrasude o selu.