TRIJUMF U BERLINU

Potpuno zaslužena pobjeda slabo poznate Katalonke: Drugim filmom vinula se među filmsku elitu

Carla Simon

 Ronny Hartmann/AFP
Film Alcarras Clare Simon pobjednik je festivala u Berlinu. Riječ je o drami o skladnoj obitelji u koju neslogu unese kapitalizam.

Film „Alcarras“ katalonske redateljice Clare Simon Pipo pobjednik je 72. filmskog festivala u Berlinu. Međunarodni žiri kojim je predsjedao holivudski režiser M. Night Shyamalan dodijelio je glavnu festivalsku nagradu "Zlatni medvjed" drami o skladnoj ruralnoj obitelji u koju neslogu unese kapitalizam.

Drugu festivalsku nagradu, 'Srebrenog medvjeda' i veliku nagradu žirija, žiri je dodijelio filmu „Film romansijerke“ iskusnog korejskog redatelja Hong Sangsooa. Srebrenog medvjeda je uz korejski film dobio i meksički - „Robe of Gems“ redateljice Natalije Lopez Gallardo.

Nagradu za najbolju režiju dobila je slavna francuska veteranka Claire Denis za bračnu dramu „Obje strane oštrice“. Nagradu za scenarij dobila je Njemica Leila Steiler za političku komediju „Rabiye Kurnaz protiv Georgea W. Busha“ redatelja Andreasa Dresena. Dresenov je film dobio još jednu nagradu službenog žirija. Glavna glumica u tom filmu, komičarka Meltem Kaptan, nagrađena je za najbolju glavnu ulogu.

image

Carla Simon

Ronny Hartmann/AFP
image

Hong Sang-soo i glumica Kim Min-hee

John Macdougall/AFP

I druga glumačka nagrada pripala je ženi: Indonežanki Lauri Basuki za film „Nana“ Kamile Andini.

Nagradu za najbolji scenarij dobio je Švicarac Michael Koch za ruralnu dramu „Tri zime“.

Nagrada filmu „Alcarras“ može zvučati kao iznenađenje: riječ je o nerazvikanom filmu relativno nepoznate autorice kojoj je to tek drugi film. No, pobjeda „Alcarrasa“ potpuno je zaslužena: španjolski film bio je najbolji u konkurenciji. Riječ je o sjajnoj ruralnoj drami koja spaja senzibilitet za ruralni svijet i prirodu, te političku angažiranost. „Alcarras“ se doima kao da je netko pod istom kapom spojio „Drvo za klompe“ i Kena Loacha.

Film Clare Simon prati obitelj, starog oca, dva sina i sestru, te njihovu djecu, koji žive u ruralnoj unutrašnjoj Kataloniji, u regiji koja filma daje naslov. Obitelj junaka filma živi od velike plantaže breskvi i marelica. Obrađuju zemlju koju je djedova obitelj dobila nakon španjolskog građanskog rata: pradjed je obitelj lokalnog veleposjednika skrio i spasio da ih ne ubiju republikanci, a zauzvrat su mu oni dali voćnjak breskvi na uživanje. O davnom dogovoru predaka, međutim, ne postoji nikakav papir, temeljio se na zadanoj riječi.

Jedan od potomaka veleposjednika, međutim, sada priseže na zemlju, jer želi sagraditi veliku solarnu elektranu. Nudi obitelji paklenu ponudu: ili će morati napustiti zemlju bez ičega, ili će moći ostati na njoj, ali prihvatiti posao na solarnim panelima i odštetu. No, u tom slučaju voćnjak će se počupati. Junaci filma Clare Simon do tog su trenutka prava, skladna, topla i privržena obitelj. Ponuda mjesnog bogataša ih, međutim, raskoli do svađe: brat i sestra smatraju da treba prihvatiti najbolje od ponuđenog, a otac i drugi brat, koji obrađuju voćnjak, ne mogu zamisliti život bez onog što najbolje rade i jedino znaju raditi. Stoga smatraju da su ih kćer/sin, odnosno sestra/brat izdali.

image

Natalia Lopez Gallardo

Ronny Hartmann/AFP
image

Carla Simon pozira s ekipom filma

Stefanie Loos/AFP

Redateljica Simon Pipo domislila se izvrsnom narativnom rješenju. Obiteljsku dramu znatnim dijelom pripovijeda iz očišta treće generacije: unuka starog seljaka. Četvero mališana nerazdvojni su rođaci koji se po sav dan klatare poljima, potokom i vrtom. Kad se obitelj raspoluti, djeca ne mogu shvatiti zašto rođaci više nisu uz njih. Dvoje unuka su tinejdžeri: unuk koji mrzi školu i sebe vidi kao budućeg poljoprivrednika, te unuka koja je najinteigentnija i pronicljivo opaža trvenja u obitelji.

Redateljica taj narativni luk prepliće s ciklusima zemlje i ruralnog života. Pratimo berbu (koju najvećim dijelom nose na leđima afrički nadničari), te mjesne obrede i festivale, uključujući i pučku feštu na kojoj bi unuka trebala izvesti plesnu točku. Važan dio filma čine i dječja klatarenja i zaigranost koju Simon dočarava sa sjajnom živošću i energičnim šarmom. Odavno nismo vidjeli film s ovako prekrasnom, šarmantnom djecom.

Sve to Clara Simon Pipo orkestrira s velikim redateljskim majstorstvom, dinamično i s osjećajem za lokalnu boju. Majstorski prati petnaestak likova, i to tako da imamo osjećaj da smo svakog od njih izvrsno upoznali.

Clara Simon Pipo nije osobito poznata. Rođena je 1986., a svoj debitantski i dosad jedini film snimila je 2017. Bila je to priča o odrastanju "Ljeto 1993" koja je imala krasne kritike i odlično prolazila na festivalima filmova za mlade, ali nije jako poznata. S ovim filmom Simon doista ulazi u svjetski film na velika vrata.

image

Cyril Schaublin

Ronny Hartmann/AFP
image

Laila Stieler

Ronny Hartmann/AFP
image

Claire Denis

Ronny Hartmann/AFP
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2022 08:14