Kad bi sve u filmu Čarobni Mike: Posljednji ples bilo čvrsto i atraktivno kao torza plesača te kreativna koreografija, najnoviji uradak iz radionice američkog redatelja Stevena Soderbergha te posljednji dio trilogije o umjetniku striptiza i dizajneru unikatnog namještaja Mikeu Laneu (Channing Tatum) spominjao bi se u istoj rečenici kao Flashdance, Skidajte se do kraja i Prljavi ples. Međutim, dramaturgija Posljednjeg plesa prilično je labava, a Tatum i Salma Hayek Pinault, koja u filmu igra bogatašicu čiji su život napustili i ljubav i strast, iako oku prijatni, nisu dovoljno uvjerljivi i karizmatični da otrcane replike te klišejiziranu priču pretvore u nešto zaista - čarobno.
Posljednji ples počinje u Miamiju na šminkerskom druženju dobrotvorne udruge koju vodi Maxandra Mendoza (Hayek). Kako mu je propala tvrtka za namještaj, koju je sanjao tijekom prvog Čarobnog Mikea (2012.), i dosanjao u Čarobnom Mikeu XXL (2015.), Mike na tom tulumu radi iza šanka te Mendozinim prijateljima toči pića dok je oni tračaju. Mendoza je, naime, usred razvoda, a njezin muž Roger (Alan Cox) i njihova kći Zadie (Jemelia George) žive u Londonu. Nakon što se Mendozina odvjetnica Kim (Caitlin Gerard) prepozna Mikea i šefici otkrije zašto je čaroban, Mendoza ga pita koliko bi koštao ples poput onog koji je Kim dobila u prvom Čarobnom Mikeu. Iako Mendozi pokuša reći da više ne pleše, ona ga ipak uspije nagovoriti da je malo zabavi te joj zatim ovaj priušti senzualni ples koji je probudi iz zimskog sna koji je usnula zbog raspada braka.
Virtuozno koreografirana i režirana sekvenca kojom nas Soderbergh uvede u priču pršti energijom, a Tatum u njoj pokaže svu raskoš svog plesačkog talenta. Putovanje na koje Mike povede Max počne kao klasični ples u krilu, a završi kao suluda kombinacija stiskavca iz kakvog mračnog noćnog kluba, gimnastike i modernog plesa. Naravno, ne bi to bio film o Čarobnom Mikeu da sve nije začinjeno aluzijama na neobuzdanu strast za kojom svi povremeno žudimo. Nakon što se sutradan probude, Max Mikeu ponudi da pođe s njom u London na mjesec dana kako bi se nastavili družiti. Mike pristane, iako sluti da mu ova nešto taji.
Nažalost, čim njih dvoje dođu u London, i u priču uđu njezin pomoćnik Victor (Ayub Khan Din), kći Zadie i muž Roger, čarolija koja je stvorena u uvodnoj sekvenci propadne i Posljednji se ples pretvori u prilično šablonsku priču koja živne samo kada se pleše. Londonski dio priče o Mikeu i Max vrti se oko seksi kazališne predstave koju će Mike režirati, a kojom će se Max osvetiti svome mužu i njegovoj majci, uštogljenoj Britanki starog kova kojoj se ova možda nikada nije zapravo sviđala. Priprema predstave obuzeta je problemima, a sa zanimanjem se prati isključivo zbog kreativnih scena plesa - što s audicija, što s proba - koje je osmislio koreograf Luke Broadlick (Čarobni Mike XXL, "Femme Fatale" turneja Britney Spears, "Energia" turneja JBalvina). Soderbergh sve scene plesa u filmu režira strpljivo i gledatelju omogući da osjeti svaki dodir ruke i titraj kuka. Amerikanac već neko vrijeme svoje filmove sam snima i montira, što mu olakšava da postigne sinergiju između režije, kamere i montaže. Scena u kojoj Mike i njegovi plesači moraju odobrovoljiti mrzovoljnu pripadnicu gradskih vlasti pa joj prirede performans u autobus ističe se kao jedna od najboljih plesnih scena u trilogiji o Čarobnom Mikeu.
Plesni brojevi, a pogotovo Mikeov zaista posljednji ples, smjeli su i lepršavi, neobuzdani i, ponovit ću još jednom, nevjerojatno seksi. Soderbergh se u njima izvrsno snalazi i njegova im nepretenciozna režija daje još veću snagu. Čovjeku naprosto bude žao što ne može dobiti ples u krilu od ovih maestralnih umjetnika pokreta.
Problem je što su te scene zarobljene u filmu slaba narativnog okvira. Scenarist Reid Carolin (Čarobni Mike, Čarobni Mike XXL, Pas) priču je opteretio nesuptilnim kritikama društva te odnosa muškaraca i žena. Iako je njegova namjera hvalevrijedna, realizacija je amaterska i neinventivna. Događaje prati Zadiejina naracija koja je vrlo eksplicitna i nimalo nijansirana, kao da autori nisu bili sigurni da će publika shvatiti što se filmom želi reći. Da su se zadržali na pomalo drskoj, ali istinitoj tezi da jedan ples (u krilu) može promijeniti nečiji život i prodrmati njegovo biće, Posljednji bi ples bio mnogo prijatniji, čak i pankerskiji film. U krajnjoj liniji, to je Čarobnom Mikeu i njegovom nastavku pomoglo da investiciju od 20-tak milijuna dolara pretvore u prihod od blizu 300 milijuna dolara.