Direkcija berlinskog filmskog festivala voli često isticati kako je Berlinale "najveći javni filmski festival na svijetu". Ima u tome istine. Nijedan od velikih filmskih festivala nije toliko usmjeren na svoj grad i građane, nijedan nema tako masovnu tzv. običnu publiku.
Ta činjenica, ali i zimski termin, Berlinale su pretvorili u najveću žrtvu covida. Posljednji "normalni" Berlinale održan je u zimu 2020., u trenutku kad je pandemija na sjeveru Italije tek počinjala. Godinu poslije, Berlinale 2021. održao se online, bez projekcija, gostiju i publike. Ovogodišnji festival, koji počinje u četvrtak, također se odvija u okolnostima koje su daleko od normalnih. Mjere u Njemačkoj još su stroge, javna okupljanja ograničena. Direkcija Berlinalea stoga se odlučila na smjesu online sajma te festivala koji će se odvijati uživo, ali na čudnovat i dosad neisproban način. Čitav će se festival faktički zbivati uživo, ali dvaput - prvo za akreditirane, novinare i struku, a potom, s tjedan dana odmaka, i za običnu, lokalnu publiku.
U tim bizarnim okolnostima u četvrtak će početi 72. Berlinale, treći po redu otkad je direkciju programa preuzeo torinski filmski kritičar i kustos Carlo Chiatrian. Chiatrian je i dosad pokazao da je sklon neobičnom, pa i rizičnom "programiranju", a čini se da će tako biti i ovaj put. Berlinski program pun je nepoznatih i novih imena među kojima bljesne poneki slavni doajen (ili doajenka).
Ovogodišnji Berlinale otvorit će film "Petra Von Kant", novi rad produktivnog francuskog queer svaštara Françoisa Ozona. Ozonov film slobodna je adaptacija "Gorkih suza Petre Von Kant", slavnog Fassbinderova filma iz 1972. godine. Izvorni Fassbinderov film, nastao prema njegovu istoimenom kazališnom komadu, bio je komorna drama koja se sva zbivala u jednoj sobi, s isključivo ženskim likovima. Ozon je rodno izvrnuo predložak: glavni lik je sada muškarac, a radnja se zbiva tijekom lockdowna. Glavnu ulogu igra Denis Menochet, a u filmu igraju još i dvije pomalo zaboravljene dive 80-ih: Isabelle Adjani i Hanna Schygulla.
Uz "Petru Von Kant", u konkurenciji za nagradu Zlatni medvjed još je 17 filmova, među kojima i naslovi nekoliko dičnih doajena: Paola Tavianija, Claire Denis i Ulricha Seidla. Paolo Taviani nastavio je raditi nakon smrti svojeg brata i suautora Vittorija, pa tako sada, umjesto filmova braće Taviani, imamo film koji sam potpisuje 90-godišnji Paolo. Njegov film "Leonora addio" zbiva se 1947. i prati bizaran ritual: pepeo pisca Luigija Pirandella deset se godina nakon njegove smrti preseljava iz raskošnog rimskog mauzoleja koji mu je priredio Mussolini u piščev zavičaj - Siciliju. Briljantni austrijski dokumentarist Ulrich Seidl ovaj put u Berlin pristiže s igranim filmom. Njegov "Rimini" - nije teško pogoditi - zbiva se u talijanskom ljetovalištu tijekom zime, a radnja se vrti oko barskog pjevača koji u klubu zabavlja postsezonske goste. Vjerojatno najcjenjenija francuska redateljica Claire Denis premijerno će prikazati film "Obje strane oštrice". Riječ je o drami sa zvjezdanim ansamblom (Juliette Binoche, Gregoire Colin, Vincent Lindon) koja prati ljubavni trokut ljudi zrele dobi.
Od domaćih snaga, u programu je izvrsni istočnonjemački režiser Andreas Dresen, koji je prije koju godinu bio gost ZFF-a. Njegov film "Rabiye Kurnaz protiv Georgea W. Busha" priča je o Turkinji iz Bremena čiji sin spletom okolnosti završi u Guantanamu. "Sve će biti O.K." novi je film cijenjenog kambodžanskog animatora i dokumentarista Rithya Panha. Riječ je o stop-animaciji koju opisuju kao "distopijsku bajku 21. stoljeća". Od američkih filmova, u konkurenciji je drama "Call Jane" redateljice Phyllis Nagy. Film se bavi ilegalnim abortusima u SAD 1960-ih, a u njemu glume Elisabeth Banks i Sigourney Weaver.
Što se filmova izvan konkurencije tiče, vjerojatno je najatraktivniji "This Much I Know To Be True", lockdownovski koncertni dokumentarac Nicka Cavea u režiji sjajnog Caveova zemljaka, australskog režisera Andrewa Dominika.
Nije više osobita vijest što hrvatskih filmova ni ovaj put nema u Berlinu: Berlinale je prestao biti ono što je dugo bio, najčešća platforma za izlazak naših filmaša u svijet. Hrvatskih proizvoda u programu festivala nema, no zato je - kao utjeha - jedan uvršten u sajamske programe. Serija "Šutnja" u režiji Dalibora Matanića, a prema ciklusu krimića Drage Hedla, dio je pitching-foruma novih europskih serija berlinskog European Film Marketa.
Što se tiče kinematografija iz regije, u Berlinu su s filmovima dva srbijanska autora. Prvi je od njih Miloš Pušić, kojem će u programu Panorama biti prikazana socijalna drama "Heroj radničke klase". Film se bavi srazom developera i radnika propalog poduzeća. Redatelj Pušić dosad je imao dva ne jako zapažena filma, pa mu je ovo najveći iskorak dosad. Drugi beogradski redatelj u programu je videoumjetnik s berlinskom adresom Dane Komljen, kojem će u programu Forum biti prikazan igrano-eksperimentalni film "Afterwater".