'IZGARANJE'

PIŠE JURICA PAVIČIĆ Bivši korejski ministar kulture snimio prema Murakamijevom djelu jedan od najboljih filmova ove sezone

'Gorenje'
 

Japanac Haruki Murakami je dobar i naširoko popularan prozni pisac. On je, međutim, istodobno i pisac intime, slutnje i odgađanja, a njegove knjige nerijetko počivaju na bljeskovima čudesnog i fantastičnog. Stoga nitko ne bi zdravorazumski pomislio da bi Murakami bio podatan materijal za film.

Unatoč tome, Murakamija se dulje vrijeme uvelike ekranizira. Neke od tih filmova snimili su važni japanski režiseri. Neke ne-japanski. Murakamijev najpopularniji roman “Norveško drvo” tako je režirao istaknuti vijetnamski redatelj Tran Anh Hung, čovjek po senzibilitetu inače sličan Murakamiju.

Od ovog tjedna u hrvatskim kinima igra jedan izvrstan film koji je također snimio ne-japanac, a nastao je po Murakamijevoj prozi, i to - kratkoj priči. Riječ je o filmu “Izgaranje” koji kao redatelj potpisuje Korejac Lee Chang-dong, a koji u hrvatska kina stiže nakon što je u Cannesu igrao u natjecateljskom programu i osvojio nagradu kritike FIPRESCI. U ovom slučaju, sa sudom se kolega mogu samo složiti: “Izgaranje” je i za moj ukus bio najbolji film Cannesa. Ujedno, to je i jedan od najboljih filmova ove sezone.

Leejev film nastao je prema Murakamijevoj pripovijetci “Štagalj koji gori” koja sama ima svega nekoliko stranica i jedan središnji motiv: na tulumu junak upozna nepoznatog, karizmatičnog mladića koji mu otkrije svoj bizarni hobi. On je - naime - piroman. Opsesija mu je da spaljuje napuštene štale u provinciji, te provodi tjedne tragajući za podesnim objektom za palež.

Lee Chang-dong je oko tog motiva izgradio film od 148 minuta koji ima murakamijevski duh, ali ga nadograđuje dalje. Junak filma (Yoo Ah-in) sretne djevojku (Jeon Jong-seo) s kojom je davno išao u školu. Ona mu predloži da čuva njen stan i mačku dok je na putu po Africi. Prije odlaska na put, par otpočne strasnu erotsku vezu. Junak se stoga nemalo iznenadi kad se djevojka iz Afrike vrati s bogatim, obrazovanim i naočitim Korejcem Benom (Steven Yeun), blještavim primjerkom “Gangnam” klase. Trojac mladih nastavi se družiti zajedno, no potištenom je junaku sve jasnije da par prijatelja nisu obrazovno i klasno njegova liga. Jednog vikenda, junak odvodi prijatelje u svoje rodno selo uz sjevernokorejsku granicu gdje mu Ben uz roštilj i zvuk megafona sjeverne propagande oda svoj hobi - spaljivanje napuštenih staklenika. Koji dan potom, djevojka nestaje. Glavni junak je uvjeren da joj je Ben naudio, te da su staklenici bili perfidan način da mu to da naslutiti. Počinje ga uhoditi - a od te točke se film pretvara u fini, nestandardni triler.

Lee Chang-dong - inače - nije nepoznat znalcima azijskog art-filma. Riječ je o režiseru koji je filmom “Peppermint Candy” (1999) napravio pravi lom u korejskim kinima i društvu, u nekom kratkom i ludom obratu karijere godinu je dana čak bio i ministar kulture Koreje, a u Hrvatskoj mu je igrao izvanredni, ali i bizarni triler “Poezija” (2010) - ujedno njegov zadnji film. Kako Lee ima nekoliko klasnih naslova, teško je suditi je li “Izgaranje” najbolji film. A ako i nije, riječ je o izvanrednom filmu koji vam klizi iz ruku poput zmije: vodi vas u jednom smjeru, zavara, potom skrene u nešto sasvim drugo, a da ni jednog časa niste načistu kamo će sve to završiti. Unatoč nemaloj duljini, film je pripovjedački lak i veže pažnju, a istodobno ima onaj duh neuhvatljive tajnovitosti koji krasi samog Murakamija. Jedan majstor - japanski - kratkom je pričom potpirio drugog - korejskog - a rezultat je obojici na čast.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 02:38