Film "Oslobađanje" u nas je prvi put prikazan na FEST-u 1974., tad se već čulo za film, engleski redatelj John Boorman uživao je kultnu reputaciju, zahvaljujući svom prvom holivudskom uspjehu "Point Blank" s Leejem Marvinom i Angie Dickinson, znalo se da je u Americi tijekom 1972. film bio hit, a i pjesma "Duelling Banjos" već je odjekivala s radiostanica. Ipak, o radnji nismo imali pojma, tad još nije bilo interneta, a knjiga Jamesa Dickeyja, po kojoj je film snimljen, prevedena je tek 1975. Gledao sam ga na FEST-ovoj novinarskoj projekciji, pretpostavljajući da je u pitanju akcijska drama u kojoj četvorica prijatelja odlaze kanuima na izlet u prirodu.
Ipak, ništa nas nije moglo pripremiti na scenu koja se odigrava nešto prije polovice filma. Kanui su se razdvojili, u jednom su bili Burt Reynolds, koji se zahvaljujući "Oslobađanju" prometnuo u mega zvijezdu, i Ronny Cox, a u drugom Jon Voight i Ned Beatty. Oba su se kanua zaustavila na istoj obali rijeke, ali na popriličnoj udaljenosti, tako da su Voight i Beatty lutali neko vrijeme sami, dok nisu naišli na dvojicu brđana, koji nisu izgledali baš prijazno. Jedan je Voighta odmah vezao remenom uz stablo, a drugi je počeo natezati Beattyja. Natjerao ga je da se skine u gaće, zatim ih spustio, otkopčao svoj šlic i tad se po svoj prilici odigrala penetracija, koju zbog položaja kamere (a i autocenzure) nismo mogli pregledno vidjeti.
Nije ni trebalo, jer je ružni brđanin (glumio ga je Bill McKinney, inače vječni epizodist) podviknuo gradskom izletniku: "Ciči poput svinje!". Trajalo je to neko vrijeme, reklo bi se cijelu vječnost, a zapravo vrlo kratko, nakon čega se drugi zatim okrenuo prema Voightu i htio ga natjerati na oralni seks, što mu ne bi bio problem, jer je on bio čvrsto vezan. No u tom trenutku pogodila ga je strelica, koju je odapeo Reynolds (on je kroz šumu kao pravi macho paradirao s lukom i strijelom), brđanin je pao, a njegov kompić, Beattyjev silovatelj, izgubio se.
Tijekom te sekvence u dvorani je vladala neugodna tišina, a kako i ne bi, kad smo prvi put u holivudskom filmu vidjeli kako na ovaj način seksualno zlostavljaju muškarca. Poslije smo malo istraživali kako je ta scena snimana, Nedu Beattyju to je bila prva filmska uloga, uostalom, kao i Ronnyju Coxu, odabran je zato što ga je Boorman gledao u kazalištu i ostavio mu je jako dobar dojam. Njegov jedini uvjet bio je da scenu silovanja snime bez ponavljanja, a tvrdio je da je on smislio repliku "Ciči poput svinje", no o tome postoje razne verzije. U svakom slučaju, odjednom je postao netko na koga svi računaju i u naredne tri godine snimio je petnaestak, što filmskih, što televizijskih produkcija.
Suradnja s Lumetom
Tražio ga je i ugledni Sidney Lumet za film "Televizijska mreža", no Beatty se izgovarao da je prezauzet, iako je zapravo htio povećati svoj honorar. To mu je i uspjelo, no malo se pribojavao uloge koja se sastojala uglavnom od jednog podužeg monologa, glumio je Arthura Jensena, šefa fiktivne TV mreže UBS, koji se mora razračunati sa zvijezdom svog informativnog programa Howardom Bealom (Peter Finch tad je već bio teško bolestan), jer se on drznuo objelodaniti da američke korporacije financiraju Arapi.
Njegov govor (nimalo slučajno, scenarij legendarnog Paddyja Chayefskog ostao je onakav kako je i napisan, ništa nisu mijenjali) i danas može poslužiti kao školski primjer kako funkcioniraju svjetska politika i mediji, oblikovan je zaista bravurozno, s pauzama koje se jedva i zamjećuju, a čitavo to vrijeme, inače poremećeni, Beale ponaša se poput neposlušnog učenika, spremnog primiti kaznu. Iako Beatty nije naveden među glavnim glumcima (Faye Dunaway, William Holden, Peter Finch, Robert Duvall), njegovo ime možete pročitati tek na odjavnoj špici, ipak je nominiran za Oscara za sporednu ulogu, uostalom, kao i njegova kolegica Beatrice Straight.
Za razliku od njega, ona je dobila Oscara, iako je na ekranu provela pet minuta i dvadeset sekundi, Beatty ju je nadmašio tek za dvadeset sekundi, međutim, bio je zadovoljan, radio je samo jedan dan, dobio odličan honorar, a pritom je još nominiran i za Oscara, jedini put u karijeri. Inače je rođen u Louisvilleu u Kentuckyju 1937., u takvom kraju očekivalo bi se da će završiti na farmi, no on je dobio glazbenu stipendiju za tamošnje sveučilište u Lexingtonu. Tijekom studija prebacio se na glumu i kad je dobio prve angažmane, često je mijenjao kazališta, i to u nekoliko američkih država, natrpali su mu satnicu tako da je u sezoni nastupao i u petnaestak komada, s 300 radnih dana u godini.
Naravno da ga je Boorman morao zapaziti kad je tražio nova lica za "Oslobađanje", no kad se jednom dočepao filma i televizije, Beatty nije zapustio kazalište. Na Broadwayu i Londonu igrao je 2004. u novoj postavi "Mačke na vrućem limenom krovu", naravno, "Velikog taticu", i za tu ulogu dobio nagradu američke kritike. To mu je bio posljednji važan nastup na pozornici, no u drugim medijima ostao je aktivan puno duže.
Teško je i pobrojati u čemu je sve glumio, ne smije se zaobići "Nashville" Roberta Altmana (1975), "Svi predsjednikovi ljudi" Alana J. Pakule (1976), "Superman" Richarda Donnera (1978) i njegov nastavak, tu je bio pomoćnik glavnog negativca Lexa Luthora (Gene Hackman), u Hrvatskoj je snimao niskobudžetnu verziju "Kapetana Amerike" (1990), Bertrand Tavernier uposlio ga je u svom američkom krimiću "U električnoj magli" (2009), Michael Winterbottom u film noiru po Jimu Thompsonu "Ubojica u meni" (2010), a Oven Moverman u krimiću "Rampart" (2011) prema predlošku Jamesa Ellroya.
Posuđeni glas
Na televiziji je ostavio najbolji dojam u inovativnoj krimi seriji "Odjel za ubojstva" iz sredine devedesetih (glumio je policajca Stanleyja Bolandera kojeg zovu "Veliki čovjek"), a od dvije nominacije za nagradu Emmy, treba izdvojiti onu za "Prijateljsku vatru" (1979), u kojoj igra roditelja poginulog američkog vojnika, stradalog, ne od vijetnamskog, nego od "prijateljskog" metka.
Redovno je nastupao u sporednim ulogama, ali u njima ga se uvijek pamtilo, bilo kao pozitivca, bilo kao negativca. To je valjda i razlog zašto su ga tako često angažirali, na filmu i televiziji igrao je preko 160 puta.
Ako bismo trebali izdvojiti samo jednu ulogu, to je ona u "Priči o igračkama 3", posudio je glas plišanom medvjediću po imenu Lotso, i mnogim klincima pribavio noćne more svojim zastrašujućim glasom. To je vrsta negativca koja bi impresionirala i Stanleyja Kubricka. Ženio se četiri puta, imao je osmero djece i umro u Kaliforniji u 84. godini. Impresivna karijera i impresivan glumac.
