NOVE IGRE GLADI Poklonici serijala jedini će shvatiti što se zbiva na ekranu

Katniss Eberdeen u ovom je dijelu serijala “Igre gladi” postala i glumica. Dosad se odlično snalazila s lukom i strijelom, ubijala životinje pa i ljude kad je morala, pokazala izvjesne vrline snalaženja u show businessu, no poziranje pred kamerama novo joj je iskustvo. U prethodnom filmu završila je među revolucionarima koji žele srušiti vlast na Kapitolu, upravnom centru Panema, futurističke diktatorske države koja se sastoji od 12 okruga: trinaesti je razoren davno, ali se u međuvremenu potajno pretvorio u centar oporbe. Od Katniss, kao simbola spontane pobune, traže da snimi spot kojim ohrabriti nezadovoljne u podjarenim okruzima.

Ništa lakše, reklo bi se, no poziranje joj baš ne leži: ne možete poticati na revoluciju ukoliko se vidi da ne vjerujete u ono što govorite, a opet, nije sve ni u iskrenosti. I revoluciji treba dobar marketing, što se odlično vidjelo u čileanskom filmu “Ne” Pabla Larraina, lani nominiranom za Oscara. Stoga junakinja dobije na raspolaganje malu ekipu filmaša koja točno zna kada treba uključiti kameru i kada će snimci biti dobra propaganda kojom će se postići željeni učinak.

Je li to preozbiljna tema za serijal namijenjen tinejdžerima? Baš i ne, jer se “Igre gladi” drže nešto ozbiljnijim štofom no što je bila “Sumrak saga”. Situacije koje gledamo na ekranu katkad su obilježene tjeskobnom socijalnom zbiljom, kakve ima ne samo u Americi nego i posvuda u svijetu, a kada gledate zastrašujuće vojne intervencije ne možete ne pomisliti na Srednji istok i druga područja u američkim interesnim zonama. Da ne bude zabune, sve je to i dalje čisti eskapizam, ali tu i tamo ispod svega nazire se zbilja. Poneka lekcija ciljnoj publici - uglavnom su to gledatelji na pragu punoljetnosti - o finesama marketinga, koji ne razlikuje moralno poticajan od moralno nepoticajnog sadržaja, nije na odmet.

To je ujedno i najzanimljiviji dio novog filma, koji je, na žalost, najslabiji u serijalu. Drugačije nije moglo ni biti čim je odlučeno da se posljednja knjiga u trilogiji Suzanne Collins rascijepi u dvije filmske cjeline, kao što je to učinjeno u sedmom Harryju Potteru i četvrtoj “Sumrak sagi”. Financijski, drugačije nije ni moglo biti, jer je budžet oba dijela iznosio enormnih 250 milijuna dolara: sa samo jednim izdanjem troškovi bi se nekako pokrili, no s dva, pa čak i slabija filma profit će biti pozamašan.

Glede zapleta, ovo je zbilja tanjušno djelce u kojem se nateže filmsko vrijeme kako se god može. Skoro desetak minuta potroši se na potpuno suvišni podzaplet s mačkom Katnissine sestre Prim, s funkcionalnijom montažom uštedjelo bi se još petnaestak minuta, a u završnoj akciji, koja je ujedno i finale ovoga dijela, junakinja uopće ne sudjeluje: ona je neprestano na rubu histerije, ne može zaboraviti svog novog dečka Peetu, koji je ostao u Kapitolu, i ne obraća pažnju na svoju bivšu ljubav Galea, iako je taj momak i pol u odnosu na prvoga.

Poklonicima serijala sve to možda i neće smetati, uostalom, oni su i jedini koji će shvatiti što se zbiva na ekranu, budući da je razumijevanje radnje gotovo nemoguće ukoliko ne vladate odlično prethodnim nastavcima. Slučajnim namjernicima ovako nešto ionako nije namijenjeno.