"Transatlantic", serija koja se emitira na Netflixu, govori o tajnoj operaciji spašavanja umjetnika i europskih intelektualaca u doba nacizma. Ključni čovjek misije bio je američki novinar Varian Fry.
BBC u nedavno objavljenom članku piše o Fryu i utjecaju koji je time ostavio na kulturnu povijest cijelog svijeta jer su zahvaljujući njemu spašeni - Marc Chagall, Hannah Arendt, Marx Ernst, Marcel Duchamp, Remedios Varo, Jacques Lipchitz, kubanski slikar Wilfredo Lam i brojna druga bitna imena umjetničkog svijeta i slobodne misli.
Fry je dobrovoljno otputovao u Marseilles i pomogao bijeg niza pripadnika ugrožene kulturne elite kontinenta. Neki od njih progonjeni su samo zato što su Židovi, neki su se na udaru nacista našli kao politički disidenti i slobodnomisleći umjetnici.
Marseille je bio posljednja slobodna europska luka u kojoj su se skupljali oni koji su očajnički željeli napustiti Europu. Fry u Marseille stiže u kolovozu 1940., sa sobom ima 3000 skrivenih američkih dolara i popis od dvije tisuće umjetnika i intelektualaca koje su Gestapo i policija Vichyja držali na crnoj listi.
U gradu će ostati oko godinu dana, a u trenutku kad ga je bio prisiljen napustiti, pripremio je i koordinirao odlazak koji je spasio živote oko 2000 ljudi.
Netflixova serija fikcijska je priča, bazirana na Fryevoj operaciji spašavanja ljudi, no uglavnom temeljena na romanu "The Flight Portfolio" Julie Orringer.
Frya glumi Cory Michael Smith, u seriji je portretiran kao nenametljiv čovjek, zadubljen u knjige, iako je Fry, tvrde, u realnosti bio bitno drugačija osobnost, rođeni buntovnik. Njujorčanin rodom, rastao je u protestantskoj obitelji u New Jerseyu, u kući u kojoj su se njegovale liberalne vrijednosti. U biografiji mu stoji da je bio znatiželjno dijete koje učitelji nisu voljeli, obrazovan je u internatima, kasnije nakratko i izbačen s Harvarda.
Boravak u Njemačkoj sredinom 1930-ih promijenio je njegovo razumijevanje politike, ali i ljudi općenito. Ostao je zatečen količinom fašističkog nasilja, svjedočio je zastrašivanjima, gledao nasilje na ulici.
Čuo je da nacisti namjeravaju likvidirati mnoge intelektualce, disidente i Židove. U njujorškom hotelu Commodore 25. lipnja 1940., u doba kad je Francuska već pod nacistima, Fry okuplja dvije stotine kustosa muzeja, raznih umjetnika, novinara, židovskih izbjeglica i formira Odbor za hitno spašavanje s namjerom da pomogne ljudima progonjenima od nacista, Židovima i nežidovima, među kojima su velikim dijelom intelektualci i umjetnici raznih profila.
Fry se dobrovoljno nudi da otputuje u Europu i u vichyjevskoj Francuskoj radi na tajnoj operaciji. Leti do Lisabona, potom ide vlakovima do Marseillesa, odsjeda u Hotelu Splendide i ondje otvara ured, prozori mu gledaju na užurbanu gradsku luku. Fokusirano gradi mrežu suradnika i saveznika, ljude koji su bitni za uspjeh operacije, koji mogu raditi planove za bijeg, krivotvoriti dokumente, poznaju francusko društvo i imaju bitne kontakte na crnom tržištu i u svim krugovima koji im trebaju za provođenje jedne takve operacije. Od usta do usta diskretno se prenosi što radi Frey, uskoro će biti preplavljen molbama za pomoć.
Ljudi ga neprestano kontaktiraju, telefon zvoni, dobiva tisuće pisama.
Dnevno je u kontaktu s više od stotinu ljudi. Policijske snage u Marseilleu drže ga na oku, a ni američkom State Departmentu Fry nije po volji. Washington u to doba još ne namjerava SAD uključivati u rat, pa Fryeve aktivnosti stvaraju nervozu kod američke birokracije, vide ih kao prijetnju američkoj neutralnosti. Oko Frya i u njegovoj vili okuplja se skupina nadrealista, Amerikanac je impresioniran njihovim duhom, vrijednostima koje proklamiraju, maštom, ali i bizarnošću i otvorenim ljubavnim aferama. Humanist i demokrat, čovjek umjetnosti, Fry pomaže ugroženim i progonjenim manjinama. Njegov rad pomalo unosi nervozu i među članove Odbora za hitno spašavanje u Americi jer popis izbjeglica postaje sve duži i duži, a na njemu su i neki britanski vojnici zatečeni u okupiranoj Francuskoj. Fry je fokusiran, bitno mu je spasiti što više ljudi.
Supruzi piše da je to što čini u Francuskoj bitnije od bilo kakvog posla koji je dotad napravio u životu.
Sa suradnicima boravi u iznajmljenoj vili u predgrađu Marseillesa. U toj kući, poznatoj kao Air Bel, odsjedali su mnogi čekajući na dokumente za iseljavanje. Air Bel bio je privremeni dom bučne skupine nadrealističkih umjetnika, Fry je uživao u njihovim raspravama i slobodnom duhu, taj dio pokazuje i Netflixova serija. U Air Belu neko vrijeme borave i Max Ernst, André Breton, španjolska slikarica Remedios Varo… Svi oni čekaju na izlazne vize i garantna pisma iz Amerike koje im Fry i suradnici pribavljaju.
Max Ernst u New York odlazi preko Portugala, putuje s ljubavnicom Peggy Guggenheim. Lam i Breton ispraćaju ga u Marseilleu. Varo u Meksiko dospijeva preko Casablance.
Fry je čovjek koji je razradio i osigurao rutu bijega za, primjerice, Marca Chagalla. Židovski slikar ruskog podrijetla nakon toga mu je u znak zahvalnosti poklonio crtež na kojem je prikaz koze u krznu, koza drži violinu. Chagall je s obitelji u New York stigao brodom u proljeće 1941. Ljudi koje je spasio Fry sa suradnicima imali su snažan utjecaj na američku umjetničku i intelektualnu scenu, pa je na taj način Fry važna osoba u oblikovanju tamošnje, ali i svjetske povijesti umjetnosti. Pred kraj 1941. časopis Fortune taj priljev ljudi iz Europe opisuje kao "najveću migraciju intelektualaca od vremena Bizanta", a New York u to doba postaje kulturno središte svijeta.