Sedamnaesti ZagrebDox ide u novom, kasnoproljetnom terminu i prvi je među festivalima koji "izranja na površinu" nakon kraja ozbiljnih pandemijskih mjera. O tome govori direktor najvećeg regionalnog dokumentarnog festivala Nenad Puhovski.
"U šali znam reći da je posve normalno da nas je, s obzirom na to da je ZagrebDox i inače donio niz inovacija u hrvatski festivalski život, zadesila takva sudbina. Očekivanja su velika jer je ljudima dosta svih mogućih nevolja i žele "pravi", "normalni" festival. Mi ćemo to pokušati napraviti, ali će ovo izdanje ipak biti negdje između prošlogodišnjeg i nekog uobičajenog", objašnjava Puhovski kojeg smo pitali imaju li festivalski formati kakve poznajemo uopće šanse za preživljavanje.
"Hvala vam na ovom pitanju - rekla bi jedna poznata osoba s malih ekrana. Festivalska scena se stubokom promijenila u ovih godinu i pol. S jedne strane, mnogim gledateljima, nakon prvotnog šoka, odgovara da "iz udobnosti svog naslonjača" mogu birati najrazličitije filmove s velikog broja festivala. No, na taj način u njihovoj je percepciji stvoren jedan globalni filmski festival u kojemu nije važno otkud film dolazi, nego je li ga moguće gledati. Identitet pojedinih festivala, osim, naravno, najvećih poput Cannesa i Venecije, ozbiljno je narušen. Na sreću, festival nije samo gledanje filmova, nego i druženje i razgovori, naročito u slučaju dokumentaraca."
Koje su specifičnosti programa ovogodišnjeg ZagrebDoxa? "Jedna od osnovnih dilema bila je odluka o izboru filmova koji se bave pandemijom koja nas je zatekla. Smatrajući da je ljudima dosta te priče, odlučili smo uvrstiti tek nekoliko filmova o tome. Oni su ili pravi majstorski uraci, kao što je "Coronation" Ai Weiweia, ili, pak, zanimljive i duhovite vinjete mlađih autora. Otvaramo i dva nova programa: "Ljubavni Dox" te "Triler Dox". Tu su i filmovi predsjednika međunarodnog žirija Rajka Grlića, kao i svjetska premijera novog Factumova dokumentarca "Dubica" Marine Aničić Spremo."