Kad se godine 2018. pojavio pred kinopublikom, akcijski triler "Južni vetar" pretvorio se u najveći hit suvremene srpske kinematografije. U samo nekoliko tjedana, film redatelja Miloša Avramovića dosegnuo je 400.000 gledatelja samo u Srbiji. Pri tom je neobično bilo to što taj uspjeh zapravo nitko nije očekivao. Jer, "Južni vetar" na opis je zvučao kao generički gangsterski film, a režirao ga je prilično nepoznati i ne-baš-mladi režiser koji je dotad imao samo jedan posve nezapaženi film.
Treba reći: svakog svog gledatelja "Južni vetar" je zaslužio: jer, bio je to vrlo dobar žanrovski film razrađenog, zamršenog, ali suvislog zapleta. "Južni vetar" nastavljao se na jaku tradiciju srpskog žanrovskog filma - ali tako što je od nje uzeo sve što je dobro, a izbjegao neke njezine učestale mane. Film nije izgledao odviše "zapadno" pa da se doima kao kolonijalni, umjetno presađeni stilski pastiš. Opet, nije se doimao ni previše "istočno" da bi upao u balkanističke autoklišeje.
Redatelj Avramović i njegova ekipa tako su u samo nekoliko tjedana preko noći od anonimaca postali najveća hitmejkerska radionica srpske audiovizualne industrije. Odmah nakon filma, snimili su 14-dijelnu TV seriju s istim likovima. Na kraju su se tri godine kasnije vratili na "mjesto zločina". Snimili su novi kinofilm u kojem prate daljnje avanture Petra Maraša i beogradskih mafijaša. Naslov filma je "Južni vetar: ubrzanje", a hrvatsku je premijeru imao u ponedjeljak u pulskoj Areni. Suvišno je i reći: od svih večeri u Areni, za ovu su se karte najbrže rasprodale, a pred pulsku je publiku izišla i ekipa filma na čelu s glavnom zvijezdom serijala i trenutačno najvećom srpskom filmskom i TV zvijezdom, Milošem Bikovićem.
"Južni vetar: ubrzanje" počinje tamo gdje je stala TV serija. Glavni junak Maraš (Miloš Biković) više nije sitni beogradski kradljivac auta. Sad je krupni gangster-biznismen, jedan od onih ljudi koje - kako se obično veli - ne pitate kako su zaradili -"prvi milijun". Kao eksponent paradržavnih gangstera, putuje južnom Srbijom i od seljaka kupuje zemljište kojim treba proći budući ruski plinovod. Marašev je problem, međutim, mlađi brat (Luka Grbić). Mlađeg Maraša brat je zadužio da brine o njegovoj legalnoj investiciji - velikom wellness centru. Njemu se, međutim, ne sviđa "posao za pičke" pa krišom, da brat ne zna, ugovara pošiljku droge iz Bugarske. Pri tom nema pojma da poslovne partnere ne zanima posao, nego on - jer se preko mlađeg brata žele dočepati starijeg u šake. Glavni junak shvati u što se mlađi brat uvalio pa kreću po njega u Bugarsku.
Prva polovica filma uvelike nalikuje na prvi film serijala: riječ je o urbanom krimiću u stilu i duhu Tonyja Scotta ili Waltera Hilla s primjesama gangsterskog filma i političkog trilera. Sve se bitno mijenja kad se radnja preseli u Bugarsku. Film najednom počne nalikovati špageti-vesternu. Kad likovi prijeđu u Bugarsku, efekt je kao kad u vesternima likovi prijeđu Rio Grande i uđu u Meksiko. Bugarska je ocrtana u najkarikaturalnijim balkanističkim stereotipovima, nalik onom kako se filmski prezentirala Srbija u lošim hrvatskim filmovima 90-ih. U tom "Meksiku" glavni junaci se sukobe s najmanje tri frakcije neobrijanih i krezubih sjecikesa, da bi sve završilo općim puškaranjem koje malo podsjeća na Fordov OK koral, a malo na Kurteshijevu strugaru u "Kapetanu Lešiju" Žike Mitrovića. A ako mislite da je to kraj - nije. Avramović i njegovi suradnici vole zamršene zaplete pa će i "Ubrzanje" završiti još jednim levelom političke konspiracije.
U odnosu na prvi film, ovaj ima jednu hvalevrijednu novost. Dok su u prvom filmu ženski likovi uglavnom služili da ih se vuče za kosu i šutira u kut, u ovom jedna od ženskih junakinja (Jovana Stojiljković) ipak biva sporedni, ali aktivni faktor u zapletu.
Film je u odnosu na prvi i implicitno političniji. Politika je već odavno ušla u kriminalni milje "Južnog vetra", pravi mafijaši nisu ulični gangsteri nego država, a državni aparat sam je najkrupnija i najopasnija "banda" u gradu. Kriminal se u "Ubrzanju" više ne vrti oko kovčeg s drogom: to je za bugarske hajduke. Pravi se biznis odvija oko naftovoda, vjetroparkova i planinskih padina.
I "Ubrzanje" - kao i prvi film - zaslužuje postati hit. Film je raskošno produciran, vješto režiran, ima ritam i atmosferu, pun je vratolomnih obrata koji nisu predvidivi. Prvi je film, međutim, bio bolji. Bio je čišći, elegantniji, bavio se prostorom koji autori razumiju i svijetom u koji ste mogli povjerovati. Film je imao ono najdragocjenije: balans. Bio je to film koji je mogao biti u Detroitu, a opet je nepogrešivo bio u Beogradu. "Ubrzanje" u nekim dijelovima gubi taj balans, izgubi "Detroit" i pretvori se u balkanistički vašar. Ali - pretpostavljam da većini publike to neće smetati, nego će uživati u vratolomnom akcijskom hitu. I - iskreno - nije im zamjeriti.