Ugašen je požar u tvorničkom uredu za koji svi sumnjaju da ga je podmetnuo Ragan (Slavko Štimac). Direktor Nikola (Krešimir Mikić) i inženjer Janda (Izudin Bajrović) sklonili su važne dokumente na vrijeme pa se u pogonu ubrzo ponovno pokreće proizvodnja. Kustosica Šeila (Jovana Stojiljković), nedavna povratnica iz Berlina, uključuje se u rad tvornice kao prevoditeljica s njemačkog. Nikola i Šeila sve se više zbližavaju. Zajedno posjećuju njezinu tetu Nadu (Rada Mrkšić) koja živi u planinama iznad Nuština. Teta je dobila ponudu da proda zemlju stranoj tvrtki čiji je posrednik Ragan...
Tako počinje treća epizoda serije “Područje bez signala”, koju je za HTV snimila producentska kuća Kinorama u režiji Dalibora Matanića. Ta je epizoda nazvana po Šejli te će razotkriti lik mlade kustosice koju tumači 29-godišnja Beograđanka Jovana Stojiljković. Premda joj je “Područje bez signala” prvi hrvatski projekt u kojem je radila, hrvatskoj publici poznata je i iz profesionalnih i iz privatnih razloga. Profesionalno jer je nastavak filmske i serijske uspješnice “Južni vjetar - Ubrzanje”, u kojem ima jednu od glavnih uloga, postigao nevjerojatan uspjeh u kinodvoranama diljem regije s više od 700 tisuća gledatelja, a privatno jer je već nekoliko godina u vezi s kolegom Goranom Bogdanom.
Danas slovi kao jedna od najtraženijih glumica mlađe generacije u Srbiji i regiji, pa i ne čudi da su se za nju zainteresirali i hrvatski producenti.
- Kakva je Šeila? Ona je djevojka iz Nuština koja je studirala u Beogradu, što nema u romanu Roberta Perišića, već smo mi to dodali, ali zajedničko je romanu i našoj seriji da je ona bila u Berlinu. Tako počinje i treća epizoda, vraćanjem junaka u prošlost, gdje je bio prije tog trenutka kada se događa radnja serije. Šeila je tamo bila uspješna, međutim imala je neki peh i odlučila se vratiti u svoj rodni grad. I ona se sada traži dalje, iako je mislila da je došla do nečega, da se prepoznala, da zna što će u životu, tko je i što je.
No onda dođe do točke kad se sve to sruši i ona se mora ponovno posložiti, a okolnosti joj otežaju rodni grad i svi ti ljudi - opisuje nam Jovana Stojiljković svoj lik usamljene, emotivne djevojke koja se drugima doima snažnom. Do njezina angažmana u seriji došlo je nakon što ju je autorica i producentica serije Ankica Tilić pozvala pretprošle godine, upravo poslije lockdowna, i pitala je li pročitala Perišićev roman.
Matanićev fan
- Nažalost, do tada nisam, no onda sam ga uzela u ruke i zaljubila se. Ankica mi je rekla kako su Dado Matanić i ona mislili da mi daju lik Šejle i, moram priznati, to me uplašilo. Ne možda u punom smislu te riječi, jer taj lik je izvrstan, i to mi je bio kompliment, ali sam se, s druge strane, pitala hoću li ga moći iznijeti. Pored toga, ja sam veliki fan Dade Matanića, stvarno pratim njegov rad, što i kako radi. I sve ono što sam o njemu čula na snimanju se i potvrdilo, a sva moja trema i nesigurnosti zato nestale - govori glumica.
Projekt joj je stigao u pravo vrijeme: kako je pandemija u jednom trenutku zaustavila sva snimanja, silno se uželjela glume, a “Područje bez signala” pružilo joj je priliku dobro upoznati kolege s kojima dosad nije imala prilike raditi. Zbog serije boravila je u Gospiću, Dugoj Resi, Karlovcu, Zagrebu, u Tunis nije išla, ali zato joj Finska nije promakla.
- Bilo mi je odlično, stvarno dobra atmosfera. Dado nekako održava tu energiju i ta dva mjeseca, koliko smo snimali, svaki dan je bio kao dobra žurka. Svi smo bili oduševljeni sadržajem i likovima koje igramo, i to se osjetilo. Svatko se trudio dati svoj maksimum, kako mi ispred, tako i ekipa iza kamere poput Marka Brdara, koji je fenomenalan direktor fotografije - kaže Stojiljković. Na pitanje je li se najela i kiselog kupusa, jer to je podneblje u kojem ga, i da hoćete, ne možete izbjeći, uz smijeh odgovara da je bilo i toga. Fino su jeli, pa se tijekom snimanja malo i udebljala.
Finski dani
Finska ih je dočekala s minus 15 Celzijevih stupnjeva.
- Tri dana smo bili tamo i dočekala nas je mećava kakvu ni Finci dugo nisu vidjeli. Bilo je toliko hladno i toliko je puhalo da mi se u jednom trenu učinilo da su mi se noge odvojile od zemlje, samo što nisam poletjela - smije se.
I dok govori o ovom projektu, već je čeka novi film, a potom i jedna serija čije detalje još ne smije otkrivati. I doista je fascinantno da je sa svojih 29 godina nanizala uloge u više od 30 filmova i serija. Kako joj je to pošlo za rukom?
- Ne znam ni sama. Još od Akademije predana sam glumi i vjerujem da se na castinzima to prepozna - govori.
Svoj prvi film - “Mali položajnik” - snimila je kad joj je bilo samo deset godina. Išla je u školicu glume u koju su dolazili redatelji kada im je bilo potrebno dijete i baš za tu božićnu dramu nju su izabrali. No, i ona i svi oko nje tada su to doživljavali kao eksperiment, dječju radost, a ne budući poziv. Kroz srednju školu razmišljala je da se upiše na pravo (otac joj je profesor na pravnom fakultetu) ili ekonomiju (jer su joj sve prijateljice htjele tamo).
- Međutim, kad je došao trenutak da odlučim za što ću se pripremiti, ja sam odabrala monologe i poeziju i prošla sam iz prve. U mojoj obitelji nitko se ne bavi umjetnošću, no svi su bili ponosni na mene. Ako su i mislili da je bolje da nađem siguran kruh, nisu to izrekli. Bilo je: budi sretna i radi ono što voliš, i to je najvažnije - ističe. S neuspjesima na castinzima naučila se nositi još kao djevojčica kad su s njom nakon prve takve drame razgovarali njezina majka i profesor glume.
Razumijevanje
Čini se da je ne uzrujava što nju i Gorana Bogdana, kojeg je upoznala 2017. na snimanju serije “Senke nad Balkanom”, tabloidi u regiji malo-malo rastaju pa sastaju. Lakonski nam odgovara kako se više čak ni naslov ne mora opravdati.
Pitamo je koliko joj pomaže to što joj je životni partner također glumac.
- Najvažnije je kakav ti je partner kao osoba i koliko je sam sa sobom u skladu. Ako je tako, kojim god da se poslom baviš, bit će ti podrška. Naravno, možda je zbog nekih zajedničkih tema svakako lakše. Najvažnije je ipak da smo u dobro i on i ja, jer tada se možemo razumjeti i biti jedno drugome oslonac.