MR. ROBOT Zašto će ova tv serija biti glavni favorit na dodjeli nagrada Emmy

Bit će zanimljivo vidjeti koja će dramska serija trijumfirati na dodjeli nagrada Emmy u rujnu. Opet “Igra prijestolja”? Ne mora biti, jer su samo dvije posljednje epizode šeste sezone dočekane s posebnim odobravanjem. “Downton Abbey” je završila sa šestom sezonom, oproštaj je uvijek povod za nagrade, no ITV-jeva serija kao da je dobila dostatno priznanja što se iz godine u godinu probijala među najbolje, a to je rijetko kad zaslužila. “Amerikanci” su nominirani prvi put i to za četvrtu sezonu, bit će da njihovo vrijeme tek dolazi (preostale su još dvije sezone), a “Domovina” također ne sliči pobjedniku, jer su je već nagradili vraćanjem u društvo najboljih. “Kuća od karata” i “Bolje zovite Saula” po svoj prilici također neće biti okrunjeni glavnim Emmyjem, pa preostaje samo jedan favorit, serija “Mr. Robot”. Dobila je, istina, samo četiri nominacije, ali tri iznimno važne - za najbolju seriju, scenarij i glavnu mušku ulogu - već se početkom godine zakitila Zlatnim globusom, a ovih dana objavljene su nominacije za nagrade američkih televizijskih kritičara: najviše su ih skupili “Mr. Robot” i serija ograničenog trajanja “Narod protiv O.J. Simpsona”.

Bizaran proizvod

Kada je lani krajem lipnja počelo emitiranje prve sezone, malo tko je mogao pretpostaviti da će to biti poseban televizijski događaj. U Americi ste je mogli vidjeti na kablovskoj mreži USA Network, koja nije imala osobit dramski program (u nas je popularnija bila tek njihova serija “Monk” s Tonyjem Shalhoubom), njezin tvorac Sam Esmail dotad je bio poznat - i to u vrlo uskom krugu - po nezavisnom igranom prvijencu “Kometa” u kojem je glumila njegova životna družica, lijepa Emmy Rossum, Rami Malek igrao je u puno filmova koje ste gledali ali ime mu je malo tko upamtio, dok je jedina zvijezda u glumačkoj postavi, Christian Slater, već prošao brojne faze od uspona do zaborava, a osim toga, igrao je sporednu ulogu. Ipak, već nakon prvih epizoda bilo je jasno da je u pitanju nešto iznimno intrigantno i broj gledatelja na svim vrstama usluga popeo se na tri milijuna po epizodi, što je itekako respektabilno, pogotovo kad se uzme u obzir da je u pitanju iznimno bizaran proizvod.

Male doze

Njegov je protagonist Elliot Anderson (Malek) cyber zaštitar u kompaniji Allsafe (prevedimo to kao Stopostotna sigurnost), koja osigurava zaštitu podataka velikim koncernima kakav je E Corp, poznatiji kao Evil Corporation, Zla korporacija. Elliot je čudan svat. Zaljubljen je u kolegicu s posla Angelu Moss (Portia Doubleday), zna je od djetinjstva ali se ona upravo spetljala s njemu nesimpatičnim tipom, uvijek je nekako odsutan i teško uspostavlja komunikaciju s drugima. Možda zato što mu to i ne treba, dostatna je sitna nepažnja pa da vam hakira mobitel ili osobne dokumente i da u trenu dozna sve o vama. On je, naime, čarobnjak s tipkovnicom a jedino se sigurno osjeća na internetu. Iz nekog razloga redovno viđa psihijatricu, koju je prozreo bolje nego ona njega, a ključna osoba u njegovu životu je susjeda dilerica koja ga snabdijeva pilulama: uvjeren je da neće postati ovisnik ukoliko se ograniči na manje doze, ali se to pokaže iluzijom.

U podzemnoj željeznici pristupa mu neznanac koji na jakni ima natpis Mr. Robot. Čini se da ga dobro poznaje iako je Elliot uvjeren da ga nikad prije nije vidio te ga odvodi u napuštenu arkadu gdje se okuplja njegova družina znakovitog naziva fsociety (tj. fuck society, jebeš društvo). Njihov je plan izazvati potres neusporedivo jači od onoga koji je 2008. gotovo srušio Wall Street, napraviti hakerski upad koji će svim Amerikancima zbrisati njihove dugove i ukinuti kreditne kartice, vrativši u opticaj jedino dobre stare novčanice. Elliot im je potreban jer se on ne samo bori protiv hakera nego je i sam genijalni haker. Svi su neprestano izloženi riziku, vreba ih FBI, a ne smiju naljutiti ni vrlo opasne kineske hakere, tzv. Mračnu vojsku. Mladić se nevoljko pridružuje toj grupici čudaka i neprestano je na rubu da im otkaže suradnju, ali Mr. Robot uvijek zna način kako ga vratiti natrag.

Seriju baš nije lako pratiti jer nikad dosad još nismo bili izloženi tolikoj količini stručne kompjutorske terminologije, a ponekad i po nekoliko minuta gledamo nizanje nerazumljivih brojki i slova na kompjutorskom monitoru. Zašto sve to ipak gledamo dalje kao opčinjeni? Zato što je Esmail podvukao radnju žestokim prizorima seksa i nasilja, a i odnosi među likovima iznimno su slojeviti. Ima tu svega, heteroseksualnih i homoseksualnih odnosa, sadomazohističkih seansi, transvestita na visokim državnim funkcijama, organiziranja bijega iz zatvora uz pomoć kompjutora i još koječega. Što je najvažnije, prva sezona završava iznimno neočekivano, no dostatno je reći da je tvorcu serije glavna inspiracija “Klub boraca” Davida Finchera, pa da dobijete diskretnu naznaku što bi se moglo odigrati u finalu. Ima tu još posudbi, monotona naracija protagonista preuzeta je iz “Taksista”, a “Američki psiho”, “Paklena naranča” i “Matrix” s razlogom se citiraju kao utjecaji.

Esmail je pazio da serija bude što uvjerljivija, posebno u dočaravanju hakerskog svijeta. On nešto malo o tome zna, ali za sebe tvrdi da je početnik, angažirao je prave stručnjaka, a u produkcijskoj kompaniji Anonymous Content (proizvela je nekolicinu vrlo zapaženih filmova, među ostalim i ovogodišnje favorite za Oscara “Spotlight” i “Povratnik”) nisu baš bili oduševljeni kad je počeo dovoditi tipove s policijskim dosjeom. Mora da nisu obavili loš posao kad im je kultni haker Kevin Mitnick “tvitao” svoju podršku.

U seriji vrlo rano počinje poigravanje realnošću, događaju se scene za koje ste sto posto sigurni da nisu moguće, no tvorac serije to opravdava prirodom samog sadržaja. Kad komunicirate s nekim putem interneta, niste baš sto posto sigurni da ta osoba uopće postoji, a još manje da je ono za što se izdaje. Ne samo to, ukoliko ste dovoljno spretni, uz pomoć kompjutora možete nekome tko vam smeta podmetnuti neugodne dokumente, pa će sigurno završiti u zatvoru. Cyber svijet je zamutio granicu zbilje i fikcije i “Mr. Robot” se time vrlo inventivno poigrava.

Esmail je podrijetlom Egipćanin, uostalom kao i glavni glumac Rami Malek, još jedan dokaz kako je Hollywood danas postao u pravom smislu riječi moderni Babilon, no studirao je u Americi (na prvoj godini je dobio uvjetnu kaznu zbog “nečeg vrlo glupog”), ali je ostao vezan za podneblje iz kojeg su njegovi roditelji. Vrlo rano je shvatio da hakiranje nije samo kriminal, jer su za Arapskog proljeća mladi ljudi u Egiptu koristili internet da zaobiđu represiju državnih organa. Štošta od motiva u seriji prožeto je osobnim iskustvima, tako je brisanje dugova hakiranjem nešto što bi i on podržao jer se tek u 38. godini (sada mu je 39) riješio studentskih kredita, što smatra apsurdnim. U mnogo čemu “Mr. Robot” je najavljivao događaje, pisanje scenarija već je uznapredovalo kada se dogodio hakerski upad u kompaniju Sony, u mnogim scenama koriste se maske koje nose mladi aktivisti diljem svijeta, čak i kad ne pripadaju pokretu Anonymous, dok je emitiranje finala prve sezone moralo biti odgođeno, jer su se tog jutra u Roanakeu u Virginiji dogodila ubojstva koja su i previše podsjećala na jednu scenu iz te epizode.

Esmail je “Mr. Robota” isprva zamislio kao film, no tijekom pisanja shvatio je da bi radnja puno više odgovarala seriji. Koliko je isporučeni proizvod obećavao, vidjelo se i po tome što je druga sezona naručena prije no što se prva počela i emitirati. Režija pilota povjerena je Nielsu Ardenu Oplevu, Dancu koji se proslavio filmom “Muškarci koji mrze žene”, prvim dijelom trilogije “Milenij” po Stiegu Larssonu, međutim, i sam scenarist potpisao je nekoliko epizoda kao redatelj, dok je drugu sezonu koju USA Network upravo emitira (stiglo se do pete epizode, ima ih ukupno 12) režirao isključivo on.

Narativni ekscesi

U odnosu na prvu sezonu, nova “štafla” podsjeća na slučaj “Twin Peaksa” Davida Lyncha: dok je tamo početak bio narativno čvrst, nastavak je uronio u narativne ekscese. Nešto slično događa se i ovdje, uvedeni su novi likovi za koja vam treba poprilično vremena da shvatite kamo pripadaju, a neke od scena zasigurno nikad niste vidjeli na malim ekranima, poput svečanog ručka nasred ulice dok se u pozadini ruši neboder. Luckast je i prizor u kojem se kineski ministar službe sigurnosti hvali haljinama svoje navodne sestre agentice FBI-a, iako je očito da su njegove, jer preodjeven u ženu on vodi moćnu hakersku Mračnu vojsku.

U kolikoj će mjeri Esmail odoljeti iskušenjima da drugu sezonu ne pretvori u modernističko razmetanje, vidjet ćemo, a za utjehu je njegova tvrdnja da je prva sezona bila samo ekspozicija dok je s drugom počela prava priča. Broj gledatelja se usprkos tome ne smanjuje, što također ohrabruje. Nadajmo se da njegova poigravanja neće odbiti glasače koji odlučuju o nagradi Emmy, jer je prva sezona uistinu zaslužila pobijediti kao najbolja dramska serija godine.