Novinarku, voditeljicu i redateljicu Jasnu Nanut pamtimo po brojnim zanimljivim i provokativnim projektima, a u centar pozornosti dospjela je prije više od deset godina kad se pojavila u ulozi scenaristice i voditeljice kontroverznog showa “Trenutak istine”.
No, Jasnu televizijske vode nisu odvukle u svoje dubine nego je nastavila obrazovanje i 2016. magistrirala režiju, a ovih dana radi na montaži svog prvog dugometražnog igranog filma u produkciji Petnaeste umjetnosti. Žanrovski je to komedija koja bi mogla mnoge i šokirati jer su priče, kako kaže sama redateljica, često crnohumorne, a okupila je impresivan tim od čak 48 glumaca i plesača koji igraju u filmu.
- U montaži sam, još malo ćemo imati "grubi šnit", prvu verziju filma. ‘Sedmo nebo’ komedija je o bračnoj krizi srednjih godina. U središtu priče je Nino Radman, TV producent razapet između dvije žene, djece, kilaže, posla, psa i povišenog tlaka, koji se sve više zapleće u mrežu vlastitih previsokih očekivanja i pritom pretvara u tempiranu bombu koja bi mu mogla eksplodirati ravno u lice. Igra ga Krešimir Mikić - kaže za Studio Jasna Nanut.
Glumački postav vrlo je zanimljiv. Osim Mikića, tu su Iva Mihalić i Iva Jerković, Dejan Aćimović, Petar Ćiritović, Urša Raukar, Janko Popović Volarić i mnogi drugi. S obzirom da joj je ovo ipak filmski debi, a već s tako velikom glumačkom postavom (kako brojem, tako i kvalitetom), zanimalo nas je kako se snašla u ulozi redateljice.
- Imali smo probe na kojima je bilo dopušteno sve, to je vrijeme i mjesto za isprobavanje, brainstorming. Snimanje je čista egzekucija, vrijeme je skupo i ograničeno, svaka minuta presudna i tada nema vrdanja. Komedija se često svodi na čistu matematiku. Humor je jednako kontekst, jezik i ritam, to je bila moja čarobna formula. Jedna riječ izgovorena na krivom mjestu može ubiti humor. Zato sam inzistirala na točnosti. Srećom, glumci su imali povjerenja u mene. S mnogima sam već radila pa se nisam morala dokazivati - kaže i otkriva nam da je na scenariju za film radila čak pet godina. Smatra da je to normalno za prvi film, jer redatelj u prvijencu ima potrebu reći sve što je dosad shvatio o životu i ljudima.
Ironičan zaplet
- No, to ‘sve’ ne stane u sat i pol. Moraš filtrirati iskustva kako bi došao do onoga što ti je najvažnije, najbliskije, do čega ti je najviše stalo, što te pokreće, intrigira, u što želiš proniknuti. Drago mi je da u tom procesu nisam bila sama, producent ‘Sedmog neba’ i moj kolega Hrvoje Osvadić ujedno je i koscenarist filma, njemu se upalila ključna lampica, to da se naš glavni lik, ironično, boji osobe s kojom je najbliskiji na svijetu - vlastite žene - jer ako njoj prizna istinu, morat će se suočiti sa samim sobom. Kad smo dramaturški ‘zajahali’ tu činjenicu, počela se rađati komedija kakvu smo željeli napraviti od samog početka - objašnjava.
Nanut je dugogodišnja filmofilka. No, trebale su godine da se, struci unatoč, odvaži na jedan ovakav pothvat. Kaže da je u dvadesetima osjećala da joj nedostaje životno iskustva. Film je, ističe, medij koji svjedoči o ljudima i svijetu u kojem živimo, a da bi se netko bavio filmom potrebno je, dodaje, ponajprije upoznati i shvatiti sebe. Tek onda je moguće kreirati suvislo mišljenje o drugima i svijetu oko nas.
Zadovoljna ekipom
- Zato sam počela raditi na televiziji, sa sestrom Ivanom istraživala sam svijet, snimala reportaže s festivala, upoznavala filmski svijet iznutra u vrijeme kada su nastajali ‘Fargo’, ‘Trainspotting’, ‘Izgubljeni u prijevodu’... Bile su to lijepe godine. Onda sam zatrudnjela i ‘usidrila se’, prebacila na televizijsko voditeljstvo i scenaristiku, i tek potom, nakon što sam postala mama, osjetila zrelost da se upustim u film. Volim televiziju, i dalje sam na njoj angažirana, pišem scenarije za TV showove i dodjele nagrada, kao što je Zlatni Studio, i sudjelujem u kreiranju novih TV formata - kaže neumorna Jasna.
Iako joj je ovo svojevrsni debi, Jasna je i prije imala filmske “izlete”. Tijekom studiranja i nakon njega snimila je pet kratkih igranih filmova, osvojila je dvije nagrade Oktavijan za najbolji kratki film koje, jer su plave boje, zove “Blue Brothers”. No, ovo je ipak malo “ozbiljnija” stvar, iako je riječ o komediji, jer je riječ o profesionalnom, dugometražnom filmu. Stoga Nanut kaže da je zahvalna timu kojeg je okupila i iza kojeg stoji velika predanost i rad.
- Jako sam zadovoljna ekipom ‘Sedmog neba’, imala sam ekipu iz snova s kojom radim oduvijek i s kojom već komuniciram mislima. Samo se pogledamo i znamo što mislimo. To su direktor fotografije Tomislav Sutlar, scenograf Denis Rubinić, montažer Tomislav Stojanović, skripterica Karla Folnović... Ostvarila sam i lijepu suradnju s prvim asistentom Markom Šprajcom, modnom dizajnericom Ivanom Omazić koja se bavila stylingom glavnih likova, s plesnim koreografom Igorom Barberićem... Na setu je bilo i puno mladih ljudi, a ta zajednička energija, vjera u to da stvaramo nešto posebno i pritom dajemo 101% sebe, davala mi je snage da izdržim kad je bilo najteže - kaže, dodajući da bi film trebao biti dovršen do ljeta, potom kreće na turneju festivalima, a u kinima bi mogao biti već najesen.
Proces filma
- Rađanje filma uvelike ovisi o višim silama. Prvo trebaš inspiraciju, potom slijede usamljeni mjeseci, ponekad i godine razvijanja priče sve dok nisi zadovoljan, paralelno ti se događa život koji te nikad ne pušta na miru. Slijedi borba za financiranje jer film je skup sport. A onda dolaziš do najtežeg dijela - snimanja - kad trebaš stvoriti taj svijet koji si zamislio, oživjeti te likove, i sve to u vrlo zahtjevnom vremenskom roku. Pritom to što stvaraš prije svega mora biti uvjerljivo. Jedan pogrešan potez i gledatelj je izbačen iz čarolije. Postići tu uvjerljivost, i još k tome posebnost, ono nešto što tvoj film čini drukčijim od drugih, pronaći svoj stil, to je najljepši, ali i najteži posao na svijetu. Kod nas se zbog premalog budžeta filmovi snimaju dva do tri puta brže nego u zapadnoj Europi ili Americi, a to znači da moraš biti vrlo snalažljiv i djelotvoran. Radiš najbolje što možeš, daješ sve od sebe, učiš putem jer ne postoji ta knjiga ili priručnik koji te može naučiti kako se snaći u nepredviđenim okolnostima koje često obilježavaju set. No, iskustvo te čini svaki put sve boljim, zato jedva čekaš sljedeću priliku. ‘Sedmo nebo’ smo trebali snimiti prije godinu dana, ali nas je omela korona. Prazan hod iskoristila sam za smišljanje novog filma ‘Birdie’ koji sam već napisala i koji upravo razvijamo u produkciji Petnaeste umjetnosti. Zanimljivo, nastao je puno lakše, brže - kaže redateljica već najavljujući svoj novi projekt. Nećemo nikome kvariti doživljaj, no doznajemo da je ‘Birdie’ perverzna komedija o čovjeku koji pokušavajući povratiti ženino izgubljeno povjerenje, tone sve dublje u mračne ponore fetišizma.
Dakle, još jedna komedija Jasne Nanut?
- Oduvijek naginjem žanru komedije. Jako cijenim i volim ljude koji me uspiju nasmijati jer sam najsretnija kad se smijem. Nasmijati, a pritom dirnuti u srce, reći humorom nešto ozbiljno i važno, to je za mene najveći izazov. U ova današnja neobična vremena, humor je važniji no ikad. Vidim po sebi, teško mi je, zaboravim se smijati, pa me nešto neočekivano nasmije, ponekad najobičnija usputna sitnica. Bude mi lakše suočiti se sa svime što donosi dan - kaže.
Suptilan humor
Vraćamo se na “Sedmo nebo”. Krešimir Mikić u glavnoj je ulozi, a odabrala ga je baš Jasna i kaže da za to ima veoma dobar razlog.
- Glavni lik Nino naoko je uspješan muškarac opterećen svakodnevnim stresovima, nesvjestan svog šarma, na tragu Archieja Leacha iz ‘Ribe zvane Wande’. John Cleese kao Archie je smiješan upravo zato što liku pristupa smrtno ozbiljno. Njemu zaljubljenost u Wandu postaje pitanje života i smrti, kao što je to perika koju nosi u sudnici, a kad prvo ugrozi drugo, dobivamo - urnebes. Osim što je vrhunski glumac, Krešo je potpuno nesvjestan svog šarma. On ima vrlo specifičan, suptilan smisao za humor koji mi je blizak. U žanru komedije pliva kao riba u vodi. Stvorio je lik koji već u prvoj sceni osvaja iskrenošću, zabavlja nas koprcanjem u dilemi u kojoj se nađe većina ljudi srednjih godina: je li to stvarno to? Zar se život svodi na ovo?! Najveća Krešina vrlina koja me oborila s nogu je pristup sceni, minucioznost kojom istražuje svaku priliku za neočekivan smijeh. Ponekad je to značilo isprobati trideset puta kako slučajno srušiti nož za stola, taman kad Nino otvara dušu. I uspio je, nož je pao, tresnuo o mramorni pod, odzvonio cijelim prostorom u najnapetijem trenutku scene, a meni su pred monitorom potekle suze smijalice. Pritisla sam rukama usta da se ne čuje moj smijeh i pomislila: ‘To je to, majstore!’ - kaže redateljica Jasna Nanut.