Šteta što je holivudska verzija "Mačka u čizmama" morala biti sinkronizirana na hrvatski, ne stoga što naši glumci nisu za taj posao, nego zato što je Antoniju Banderasu ta uloga postala zaštitni znak, u kojoj je on umješno spajao umiljato predenje, drsko razmetanje i sve osobine neustrašivog akcijskog junaka. Lik koji smo upamtili po slikovnicama (najomiljenija je bila ona Francuza Charlesa Perraulta) prvi put se pojavio u drugom izdanju "Shreka", zatim i u kasnija dva nastavka, da bi 2011., kad je serijal bio okončan, "Macan" konačno dobio vlastiti film. Nije taj bio bog zna što, bio je jeftiniji od svakog "Shreka", izbjegavao je lascivnost – mačak je bio rasni zavodnik, ali to se nije osobito naglašavalo – no ukupan dojam bio je simpatičan, međutim, u kompaniji DreamWorks ipak se nisu odlučili na novu franšizu.
Mačak u čizmama bio im je zabavan sporedni lik, ali kao junak baš nije funkcionirao. Zato smo čekali više od desetljeća na novi film iz serijala. Ovaj započinje iznenađenjem, Mačak je zapušten, pustio je bradu, a razlog tog nemara je činjenica da je potrošio svojih osam života i da mu je ostao samo jedan, ovaj deveti. Psihijatar mu savjetuje da se smiri i više ne izlaže opasnostima, no junak bi radije da povrati svoje nekadašnje živote. Film je zapravo ugodno iznenađenje, jer nakrcava krajnje bizarne likove, od kojih su dva pandan smrti, ima i vizualnih rapsodija, a mačak ima i dva pobočnika koji su prvorazredni. Možda suviše mračno za klince, no ti su se u crtićima već svega nagledali.