Talijanski institut za kulturu u suradnji s Akademijom dramske umjetnosti i Kinom Europa priredili su gostovanje uglednog filmskog snimatelja Vittorija Storara, dobitnika čak tri nagrade Oscar. Tijekom svoje dugogodišnje karijere Storaro je surađivao sa istaknutim svjetskim redateljima poput Bernarda Bertoluccija, Francisa Forda Coppole, Warrena Beattyja, Woodyja Allena, Daria Argenta i mnogih drugih. Dobitnik je brojnih nagrada najznačajnijih međunarodnih filmskih festivala.
U srijedu 6. veljače od 11 do 13 sati u F22 – akademijskoj sceni Akademije dramske umjetnosti (Frankopanska 22), Vittorio Storaro održat će masterclass predavanje otvoreno za studente, profesore i svu zainteresiranu javnost. Predavanje će moderirati filmski kritičar i filmolog Mario Kozina, a ulaz je slobodan.
U utorak 5. veljače u 19.30 sati u velikoj dvorani Kina Europa, u sklopu programa Kinolektira posvećenog odabranim filmskim klasicima, bit će prikazan stilizirani politički triler Konformist (1970.) smješten u vrijeme Mussolinijeve Italije. Film je režirao nedavno preminuli Bernardo Bertolucci s kojim je Storaro surađivao više od dvadeset godina, realizirao sedam filmova i dobio nagradu Oscar za film Posljednji kineski car. Projekcija će ujedno biti i prilika da se javnost prisjeti Bernarda Bertoluccija, jednog od najvećih talijanskih redatelja, a samoj projekciji prethodit će uvodna riječ Vittorija Storara, uz moderatorsku ulogu filmskog kritičara Boška Picule.
Konformist jedan je od najpoetičnijih i najutjecajnijih filmova talijanske kinematografije sedamdesetih. Bertolucci je stvorio film iznimnog umjetničkog senzibiliteta, koji istovremeno obiluje uzbudljivim automobilskim potjerama, erotikom i nasiljem. Coppola, Scorsese i Spielberg zadivljeno su isticali ovu virtuoznu adaptaciju romana Alberta Moravije kao inspiraciju svojim filmovima.
Bertoluccijeva elegantna, ali uznemirujuća drama o psihologiji fašizma ističe se svojom bravuroznom kombinacijom političkog angažmana i vizualne raskoši. Iznimno dinamična kamera Vittorija Storara koristi čitav niz kolorističkih postupaka i rakursa tvoreći osebujan spoj fašističke estetike monumentalnosti, ekspresionističkih i nadrealističkih motiva, posebno naglašavajući ulogu odnosa svjetla i sjene, stvarnosti i privida.
Višestruko nagrađivani talijanski redatelj tijekom 60-ih godina, uz Antonionija, Fellinija i Pasolinija, bio je ključna figura talijanskog novog vala, a kasnije se istaknuo uspješnom holivudskom karijerom. Autor je kontroverzne romanse Posljednji tango u Parizu i povijesnog spektakla Posljednji kineski car za koji je osvojio devet nagrada Oscar, uključujući one za najbolji film i najbolju režiju.