"Male stvari" puno toga ostavljaju otvorenim, a tek kad film završi, počnete slagati kockice

U posljednjoj trećini filma "Male stvari", tip osumnjičen za višestruka ubojstva namami policijskog agenta u nekakvu pustaru, navodno mu želi pokazati gdje je zakopao svoju zadnju žrtvu, međutim, ne pada mu na pamet da se prihvati lopate, to prepušta murjaku. Nevolja je što policajac kopa i kopa, a ne nalazi ništa, što njegovog "naredbodavca" navede na komentar: "Imaš tako lijepu ženu i dvije djevojčice, bolje bi bilo da više vremena provodiš s njima, umjesto da pratiš u stopu tipove kakav sam ja."

U tom trenutku sjetimo se scene iz filma "Sedam" Davida Finchera, u kojoj glavni zlikovac Kevin Spacey donese u kutiji odrezanu glavu Gwyneth Paltrow, trudne supruge policajca Brada Pitta, pretpostavljajući da će ga ovaj u afektu odmah likvidirati, no njegov partner Morgan Freeman spriječi ga da to napravi. Slutimo stoga da bi junak "Malih stvari" u nekoj od iskopina mogao pronaći svoju obitelj, no to se ne dogodi jer bi sličnosti sa sada već starim krimi klasikom bile prevelike.

No redatelj i scenarist John Lee Hancock (pamtimo ga po filmovima "Alamo", "Priča o junaku", "Kako je spašen gospodin Banks", "Osnivač" i "The Highwaymen") samo se poigrao tom asocijacijom, jer je svoj scenarij počeo pisati davne 1990. (zato i prvi natpis na uvodnoj sceni ukazuje na tu godinu) i dovršio 1993., ali nije mogao naći redatelja (među zainteresiranima no neodlučnima bili su Steven Spielberg i Clint Eastwood), pa ga je gotovo zaboravio.

Opsjednut istragom

U međuvremenu se pojavio "Sedam", točnije 1995., i Hancock je bio dalje od realizacije "Malih stvari" nego ikad dotad, budući da su sličnosti bile poprilične. Tek kad je postao ozbiljni holivudski igrač, a tamošnji su "majori" bili uzdrmani prodorom streaming platformi, dozvolili su mu da radi što hoće.

Zašto "Male stvari" nikad prije nisu realizirane? Zato što su poprilično kompliciran projekt. Glavni junak je Joe Deacon (Denzel Washington) zamjenik je šerifa u okrugu Kern, poprilično udaljenom od Los Angelesa, u kojem je nekad i sam radio, a sada ga zovu na uviđaj: stradala je djevojka na način koji podsjeća na davno ubojstvo koje je i sam uzaludno pokušao razriješiti. On je tu samo u funkciji savjetnika, istragu vodi mladi Jimmy Baxter (Rami Malek), pred kojim je očito blistava karijera, kakva je uostalom bila i pred Deaconom, prije no što je nešto zgriješio, dobio srčani udar i izgubio obitelj jer je suviše bio opsjednut istragom.

Igra živaca

Baxter je impresioniran Deaconom, ipak je on puno iskusniji od njega, ali njegovi pretpostavljeni zahtijevaju da se zamjenik šerifa vrati u okrug Kern, ipak im je svojedobno zadao poprilično problema. Uvjeren da je sad na pravom tragu, Deacon ostaje za svoj račun u Los Angelesu, a Baxter nema ništa protiv, jer zahvalno upija njegove savjete. Našli su osumnjičenog, to je Albert Sparma (Jared Leto), koji radi u servisu za tehniku, no nevolja je što on prati crne kronike čak i bolje od policijskih službi.

Između njih trojice počinje igra živaca i jedino Deacon sluti da se sve to neće dobro završiti, ali želi sačuvati Baxtera od mogućih posljedica. Vrlina je Hancockova scenarija i režije što puno toga ostavlja otvorenim, tek kad film završi, počnete slagati kockice što se zapravo dogodilo, a to što zaključite, više frustrira nego djeluje poticajno. Takvih ostvarenja danas nema puno, pogotovo ne u razdoblju korona virusa, pa ne čudi što je odjek u kinima tako dobar.