Posljednjih godina Disney se latio proizvodnje serije igranih filmova prema vlastitim animiranim klasicima. Koristeći prednosti računarski generirane slike, Disney u tim filmovima spaja snimljene lokacije i glumce s animiranim likovima i setovima. Pritom ponavlja i zaplet, a najčešće i songove iz oprobanih uspješnica. Taj niz filmova zaživio je na tržištu. Filmofili i kritika ih ne vole. Doživljavaju ih kao sjajeću imitaciju, filmski ekvivalent reprodukciji slike na poklopcu bombonijere.
Tako stvari otprilike stoje i s "Malom sirenom". Film je nastao prema crtiću iz 1989., iz razdoblja svojevrsne "rupe" - krize kroz koju je Disney prolazio prije "Kralja lavova" i obnove u 90-ima. Redatelj Rob Marshall i njegovim tim uzeli su crtani izvornik, starim songovima dodali četiri nova, za sporedne uloge uzeli zvijezde (Bardem, McCarthy), a za glavne par svježih mladih glumaca (Bailey, Hauer-King). Pritom su predložak iz 80-ih prošarali ovostoljetnim ideologemima multikulturalnosti i uključivosti. Film, treba reći, izgleda dobro. Podvodni svijet je dočaran fascinantno, a scene su čarobne. No, film počne puno više šepati kad se preseli na igrano ozemlje. Za razliku od upečatljivih Bardema i McCarthy, par mladih junaka krajnje je bezličan i bez uzajamne kemije. "Mala sirena" hrana je za oči, ali zataji gdje je najvažnije - kao melodrama.