DOKUMENTARAC

"Mala Neda" Srđana Karanovića inventivan portret maloljetne Nede Arnerić

Dokumetnarni film o Nedi Arnerić

 /Promo

Sin Miljenka Karanovića, jedne od najzaslužnijih ličnosti za osnivanje Jugoslovenske kinoteke, Srđan Karanović pripadao je onoj filmofilmskoj eliti koja se mogla pohvaliti da je već s 14-15 godina imala zavidnu filmsku kulturu. Za njega nije bilo dvojbi čime će se baviti u životu, upao je u odabrano društvo urednice Televizije Beograd Zore Korać, 1968. snimio je dokumentarac o Arsenu Dediću "Pjevam da mi prođe vrijeme", a godinu kasnije uključio se u serijal "Neobavezno", koji usprkos naslovu i nije bio baš tako "neobavezan".

Jedan od pet kraćih filmova koje je napravio za njega bila je i "Mala Neda" iz 1969., beskrajno inventivan portret još maloljetne Nede Arnerić, nove velike nade tada vrlo prodorne jugoslavenske kinematografije.

Karanović je već upisao režiju na praškoj akademiji, očito je da su na njega utjecali majstori češkog novog vala, iako je taj bio pred gašenjem. Sovjetski tenkovi ušli su u Prag i jedno od najvažnijih europskih filmskih središta više nije imalo bog zna što ponuditi.

Milos Forman i Ivan Passer spremali su se u emigraciju, Jiri Menzel i Vera Chytilova odlučili su izdržati u novom komunističkom režimu, a za razliku od njih Karanović je u Beogradu uživao svu moguću slobodu. Fenomen "male Nede" nije mogao ignorirati, prvi put se u tadašnjem jugoslavenskom filmu pojavila glumica koju se već s 13 godina moglo nazvati zvijezdom.

Otkrio ju je Puriša Đorđević u drugom dijelu svoje ratne tetralogije, filmu "San", u njemu je imala manju ulogu ali je svejedno bila itekako zapažena, no "Jutro" iz 1967. bilo je pravo otkriće: tamo ju je Ljubiša Samardžić, partizan Mali, pokušavao nagovoriti na seks, no ona ga je ignorirala i podbadala da joj se puno više sviđa Faruk Begolli, to jest Rus Miška. A nije još imala ni 15 godina. "Jutro" je 1968. prikazano u Veneciji, tamo je Samardžić nagrađen za najbolju mušku ulogu, no za "malu Nedu" to je već bio "lanjski snijeg". Ona je upravo snimila veliki tinejdžerski romantični hit "Višnja na Tašmajdanu" po romanu Siniše Pavića, koji je primljen u službeni program međunarodnog festivala u Moskvi. Pula je za mladu glumicu svojedobno bila otkriće, no Moskva je bila ipak svjetski festival, a tamošnja publika prigrlila ju je kao zvijezdu. Na Pulu je stigla s nevjerojatnim utiscima iz sovjetske metropole, već je kombinirala hoće li se profesionalno baviti glumom, hoće li upisati glumačku akademiju, a Karanović ne propušta nijedan detalj u procesu rađanja novog velikog imena. Naglašava koliko se majka brine za svoju kći i kako pazi na njezinu karijeru, očito je da otac, vojni liječnik, u tome nema preveliku ulogu, međutim, i mlada glumica nije baš potpuna naivka. Kad ju je počeo salijetati poznati fotograf Čedo Komljenović, ona mu je dozvolila da je fotografira tako kao da je bez grudnjaka, a zapravo je iluzija postignuta prekrivanjem palminim listom, što dakako nije prošlo bez njegovih komentara. Komljenović joj je prigovorio da se upravo vratio sa Azurne obale, gdje su se Brigitte Bardot i Elizabeth Taylor skidale bez oklijevanja, budući da znaju što je filmski biznis, no "mala Neda" baš nije bila uvjerena da je to u opisu njezinog filmskog posla: može se pojaviti gola pred kamerama, to je ipak nešto drugo, ali pred fotografom? Za to još nije bila spremna.

Karanovićev modernizam došao je do izražaja i u izboru voditelja. Kroz dokumentarac nas vodi njegov omiljeni glumac Branko Cvejić (kasnije će glumiti u seriji "Grlom u jagode"), on je s Nedom glumio u "Višnji na Tašmajdanu", u Puli je zamijetio grupu vojnika i pitao ih kako im se sviđa Neda Arnerić, no odgovor se nametao sam po sebi. Naposljetku je jedan od vojnika dobio priliku da upozna glumicu, nije ni vjerovao da mu se nešto tako događa, ali ona je bila već u "novom filmu". Pisao joj je Robert Enrico i ponudio joj ulogu u svojoj novoj erotskoj drami "Malo, mnogo, strastveno", za koju je namjeravao angažirati Mauricea Roneta. Neda je oklijevala, ali je naposljetku pristala i tako je počela njezina međunarodna karijera.

Dokumentarac traje četrdesetak minuta i gleda se u dahu, a oni koji ga nisu stigli vidjeti u Puli stignu ispraviti propust na YouTubeu. Uistinu, to se itekako isplati. q

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
04. studeni 2024 03:53