O glasu i karizmi ove grčko-američke operne dive priča se i danas, a intrigira i njen privatni život. Interes mnogih stoga će privući nova biografska drama čileanskog redatelja Pablo Larraín poznata po filmovima o kultnim ženama poput Jackie Kennedy Onassis ("Jackie", 2016.) te princese Diane ("Spencer", 2021.). Film "Maria", u kojem je Mariju Callas oživjela slavna glumačka zvijezda Angelina Jolie, osim u kinima, moći će se pogledati i na Netflixu (na platformu dolazi u prosincu).
Film, koji je premijerno prikazan u sklopu Venecijanskog filmskog festivala krajem kolovoza te pritom nagrađen osmominutnim ovacijama, fokus stavlja na razdoblje Marijina povlačenja iz centra pozornosti te promišlja o završnoj, pariškoj fazi njena života (Callas je preminula 1977. godine u 54. godini života).
Glumačka ekipa, koju, dakle, predvodi slavna Oskarovka, čine i mladi australski glumac Kodi Smit-McPhee ("Šape pasje"), talijanska glumica Alba Rohrwacher te poznati turski glumac Haluk Bilginer, koji na platno donosi lik grčkog magnata i Callasina ljubavnika Aristotela Onassisa.
Nadolazeću emotivnu filmsku priču najavljuju kako kratki isječak iz filma, tako i objavljeni teaser, koji gledateljstvu daje maleni uvid u izvedbu glavne glumice, koja je u intervjuima povodom promocije filma otkrila da se s Marijom povezala prvenstveno kroz njenu "krhkost i osamljenost", ali i "borbenost". Dodala je i kako je zavoljela "privatnu stranu" Marije te kako je, zahvaljujući sačuvanim audio snimkama njenih predavanja, upravo slavna operna pjevačica bila njena najbolja učiteljica pjevanja. Pjevačku vještinu Jolie je za potrebe uloge, priznala je, brusila sedam mjeseci. Zahvaljujući Mariji i ariji Casta Diva iz Bellinijeve opere "Norma" Jolie je promijenila i odnos prema riječi ‘diva‘ koja, kaže glumica, često dolazi s negativnim konotacijama. Često je riječ o "percepciji drugih ljudi koja suviše određuje tko ta žena jest, tko je bila i koje su joj bile namjere".
O Mariji Callas
Rođena 1923. godine u New Yorku u obitelji grčkih migranata, Maria Callas glazbom se počela baviti veoma rano. Kako je pokazala talent za pjevanje, majka ju je pogurala u smjeru izvedbene umjetnosti. Obiteljska dinamika u koju je bila uronjena nije bila idealna. Odnos njenih roditelja bio je nestabilan, a nesigurna je bila i njena pozicija. Naime, kako je otkrila u intervjuu za Time, njena je majka uvijek preferirala njenu sestru, koja je bila "vitka, lijepa i prijateljski nastrojena".
"Ja sam bila ružno pače, debela, nespretna i nepopularna. Okrutno je navesti dijete da se osjeća ružno i neželjeno", izjavila je.
Kako su se njeni roditelji rastavili, kao tinejdžerica se sa sestrom i majkom preselila u Grčku, gdje je nastavila pjevačko obrazovanje.
Ponešto o svom odrastanju dala je naslutiti i u svome posljednjem intervjuu, piše BBC.
"Gotovo nikada nisam naišla na velikog glazbenika koji potječe iz visoke klase. Ima nešto u getu. Ako dolaziš od tamo, želiš nešto više. On te navede da kažeš: ‘Jednog ću dana biti netko", komentirala je 1977. godine u razgovoru s francuskim novinarom Philippeom Calonijem.
Na pozornici je debitirala 1939. godine u školskoj produkciji "Cavallerije Rusticane". Profesionalni debi uslijedio je dvije godine kasnije kada je interpretirala malenu ulogu u "Boccacciou" Franza von Suppéa. Iste godine zaigrala je u Puccinijevoj "Tosci".
Odnos s majkom još je više zahladila kada ju je potonja za vrijeme Drugog svjetskog rata navodno prisilila da u zamjenu za novac i hranu zabavlja njemačke i talijanske vojnike.
Majka ju je, piše The Guardian, ucjenjivala te priče o njoj prodavala medijima, dok se otac pretvarao da umire kako bi od nje dobio novac, iako je zapravo patio od blagih tegoba.
"Dosta mi je egoizma i ravnodušnosti mojih roditelja. Više ne želim odnos s njima. Nadam se da novine to neće saznati. Onda ću stvarno prokleti to što uopće imam roditelje", pisala je Callas.
1947. godine u Veroni je nastupala u "La Giocondi". Slijedili su nastupi u Torinu, Firenci, Rimu, Buenos Airesu, Napulju te glavnom gradu Meksika, a Callas je okrunjena nadimkom "La Divina".
1950. godine debitirala je i u prestižnoj milanskoj La Scali, a američki debi ostvarila je četiri godine kasnije kao Norma.
Callas, čije su izvedbe, piše NPR, neki hvalili zbog "izrazito prepoznatljivog" i "ekspresivnog" glasa, ili pak zbog "dramatičke inteligencije" te "intenziteta", krajem pedesetih se godina prošloga stoljeća počela boriti s problemima s glasom. Spomenute teškoće sama Callas je pripisala gubitku snage u dijafragmi.
Njenoj posljednjoj opernoj izvedbi, koju je ostvarila 1965. godine u produkciji "Tosce" u Londonu, prisustvovala je i majka pokojne britanske kraljice Elizabete II.
Pažnju je plijenila kako nizom raznorodnih uloga, tako i turbulentnim privatnim životom. Netrpeljivi odnos imala je, primjerice, s rivalkom, talijanskom sopranisticom Renatom Tebaldi, a dramatičan je bio i njen ljubavni život.
1949. godine vjenčala se za dvadeset godina starijeg bogatog industrijalca Giovannija Battistu Meneghinija, koji se s vremenom prometnuo u njena menadžera.
"Muž me i dalje gnjavi i to nakon što mi je ukrao više od pola novca tako što je, otkad smo u braku, sve stavio na svoje ime ... Bila sam budala... što sam mu vjerovala", pisala je navodno Callas, prenosi The Guardian.
1959. godine Callas je supruga ostavila zbog silno imućnog Onassisa koji ju je 1968. godine zamijenio udovicom američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja, koju je potom i oženio.
Prema navodima biografa Lyndsyja Spencea, odnos Onassisa i Callas bio je toksičan, a biograf spominje i "uznemirujuće informacije" iz dnevnika osobe bliske Callas, prema kojoj je Onassis opernu pjevačicu "drogirao, uglavnom iz seksualnih razloga".
Krajem šezdesetih godine glumila je u "Medeji" Pier Paola Pasolinija, a ranih sedamdesetih godina Callas se posvetila podučavanju. Predavala je, naime, na renomiranom Juilliardu. Kraj je dočekala u svom pariškom domu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....