Maestralni prikaz mehanizma raspada jedne ljubavne veze

Kad je ove godine canneski žiri dao Zlatnu palmu filmu “Adele”, među novinarima i strukom to nije dočekano kao iznenađenje.

Kechicheova trosatna lezbijska melodrama o ljubavnoj vezi mlade učiteljice i slikarice u usponu prikazana je sredinom festivala uz euforičan prijem. Kritika je hvalila film, isticala da se unatoč neobičnoj duljini s lakoćom gleda te hvalila dvije glavne glumice - veliku zvijezdu Leu Seydoux i debitanticu Adele Exarchopoulos - koje će o dobiti i glumačke nagrade. Činilo se da će nastavak priče biti predvidiv. Dobar film, na politički “poželjnu” temu, samo će se zakotrljati filmskim festivalima, skupljajući nagrade sve do Oscara.

Pohvale i kritike

Stvari su, međutim, bile nešto kompliciranije.

Film “Adele” bio je već u trenutku dolaska u Cannes obilježen kontroverzom. Režisera Kechichea već je tijekom snimanja sindikat francuskih filmskih radnika optužio za zlostavljanje uposlenika na setu i nemoguće uvjete rada.

Tim kritikama nakon premijere pridružile su se i glavne glumice koje su ispovjedile novinarima da s redateljem više nikada neće raditi. Neprijateljskom ozračju pridonijela je i autorica strip-predloška za film, istaknuta strip-crtačica Julie Maroh. Ona se obrušila na film smatrajući da je otupio političku oštricu stripa. Naročito se obrušila na dugu, devetominutnu scenu seksa u sredini filma, koju je ocijenila kao eksploatatorsku, i kao očito djelo heteroseksualnog muškarca. Optužbe da Kechiche samo eksploatira lezbijsku seksualnost stale su prštati sa svih strana, a među ostalim i od utjecajne kritičarke New York Timesa Manohle Dargis, kao i kritičarke Sight and Sounda Sophie Mayer. “Adele” se kritiziralo i zbog toga što je iz filma odstranio homofobiju i Francusku prikazao kao tolerantni ružičnjak. Od svačije drage Kechicheov film počeo se pretvarati u skandal. A ovotjedna hrvatska premijera bit će prilika hrvatskoj publici da se uvjeri tko je u toj raspri bio u pravu.

Kosa obojana plavo

“Adele” je trosatni film koji podsjeća na mini-seriju, jer se sastoji od četiri jasno odvojive “epizode”. U prvoj, pratimo gimnazijalku Adele (Exarchopoulos), bistru štrebericu iz niže srednje klase koja otkriva da je muški ne privlače. Jednog dana susretne Emmu, studenticu slikarstva kose upadljivo obojane u plavo. Adele za Emmu osjeća neodoljivu erotsku privlačnost, no osim seksa, Emma u Adelin život unosi duh pustolovine: izlaske, druženje s umjetničkim tipovima. Dvije djevojke proživljavaju medeni mjesec, to ugodniji što Adeleina obitelj prihvaća Emmu. To je trenutak kad Kechiche napušta ljubavnice, i vraća im se nekoliko godina kasnije. Adele je već učiteljica, a Emma se uspješno probija na umjetničkoj sceni. Između dvije cure još uvijek funkcionira erotska privlačnost, no osim toga malo što drugo.

Emma je usmjerena na karijeru, ne poštuje Adeleinu “običnu” profesiju, pa je stalno nuka da se i sama počne baviti umjetnošću. Istodobno, Adele je svedena na “hetero” ulogu zaposlene domaćice u patrijarhalnoj vezi: trpi Emmine boemske prijatelje koji je ne zanimaju, kuha i održava kućanstvo, a Emma to uzima zdravo za gotovo. Adele se sve više osjeća kao “očajna kućanica”, te naposljetku bježi u flert s muškarcem. Kad to Emma sazna, njen gnjev je strašan: tjera partnericu i raskida svaki kontakt. Posljednji - četvrti - dio događa se nekoliko godina potom. Emma je već afirmirana, Adele joj navraća na otvaranje izložbe, sastaju se u kafeu. Za Emmu, njihova priča je završena, no ne i za Adele koja za bivšom ljubavnicom još gaji žudnju.

Očajna kućanica

Nakon što čovjek pogleda “Adele”, teško je objasniti zašto je film izazvao toliko rogoborenja. Erotske scene su duge i vrućo podrobne, no u filmu o dvoje ljudi koje na okupu ne drži više ništa osim putenosti, putenost ne može biti zaobiđena. Film se doista ne bavi kontekstom homofobije, ponajprije zato što Kechichea zanimaju unutrašnji mehanizmi pucanja jedne veze. Paradoks je da su u Kechicheovom filmu ti razlozi pucanja tako prepoznatljivi, i tako tipični za tisuće heteroseksualnih veza.

Da zaboravite da su tema filma dvije žene, najednom biste se suočili i s minucioznom kronikom veze kakvih znate na desetine: jedan “supružnik” jači od drugog, jednom krene karijera drugom ne i frustracije se gomilaju. “Adele” odbija LGBT getoizaciju i bavi se problemom koji je - svačiji.

Je li Kechiche tiranin koji zlostavlja suradnike i koji je jednu erotsku scenu snimao šest dana, znaju samo oni koji su s njim radili. No - ako i jest, uloženi se trud u filmu vidi. “Adele” je i sjajan komad filmske režije, film pokretljive i inteligentne kamere, sav u krupnim planovima, te unatoč popriličnoj duljini dinamičan i brz. Riječ je o rasnom filmu koji zaslužuje pohvale naprosto kao - dobar film.