Ljubav i razvrat na dvoru crne kraljice, rijetko viđeno u serijama koje ciljaju na - gledateljice

Kasna jesen pripala je mini-seriji "Damin gambit" s Anyom Taylor-Joy u ulozi šahistkinje Beth Harmon koja krajem šezdesetih postaje prvakinja svijeta, pa premda je to bila čista izmišljotina, alternativna povijest očito je postala novi trend u televizijskim serijama. Zadržala se na prvome mjestu najgledanijih skoro dva mjeseca, da bi je uoči Božića zamijenila nova atrakcija po sličnom obrascu, serija "Bridgerton" koja se još uvijek drži na prvome mjestu. I ovo je navodno povijesna serija jer se odigrava u razdoblju koje su zvali Regency, od 1811. do 1820., kad je princ regent George zamijenio na prijestolju svog dementnog oca Georgea III. (o tome je Alan Bennett napisao dramu "Ludilo kralja Georgea" koja je prilično zapaženo ekranizirana), no ne očekujte da takvo što vidite u prvoj sezoni.

Imperijem vlada tamnoputa kraljica Charlotte (kazališna glumica Golda Rosheuvel, koja nikad nije skrivala svoje gay sklonosti), a zahvaljujući njoj podanici druge boje kože prosperirali su kao nikad dotad. Nije baš tako bilo, no to je koncept bestselera Julije Quinn (pseudonim književnice Julie Pottinger) koji su se odlično prodavali u cijelom svijetu (dio njih je preveden i u nas): njih osam potpadali su pod ciklus "Bridgerton", deveti je bio zbirka epiloga, a kad se tome pribroje odvojci, nađete se u hrpi knjiga koje njihovi obožavatelji gutaju do iznemoglosti.

Prva sezona serije "Bridgerton" nastala je po knjizi "Vojvoda i ja" čiji naslov prilično dobro sažima zaplet njezinih osam epizoda. Kao prvo, što znači Bridgerton? To je ugledna obitelj koju nakon smrti lorda Bridgertona vodi njegova udovica Violet, a ima se i za što brinuti: u njezinu su domaćinstvu četiri kćeri i četiri sina. Najstarija kći Daphne ujedno je i junakinja serije (glumi je riđokosa Phoebe Dynevor, blijedog nježnog tena), koju te sudbonosne 1813. žele predstaviti kao debitanticu na balu kraljice Charlotte. Izvjesna su joj konkurencija tri kćeri barunice Featherington (poznata britanska glumica Polly Walker), ali ne prevelika jer je i sama kraljica smatra da se Daphne uvjerljivo izdvaja među djevojkama koje je vidjela te večeri. Ima još nešto - najvažnija publikacija u Londonu tog razdoblja je tračerski pamflet koji potpisuje izvjesna lady Whistledown čiji identitet ostaje zagonetan, bez obzira na to koliko ga kraljica, pa čak i policija pokušavaju razotkriti: famozna lady proglasila je Daphne najznačajnijom prinovom među otmjenim londonskim gospođicama, s čime se manje-više svi slažu.

Sve njezine tekstove čita legendarna Julie Andrews. Za Daphne se zainteresira Simon Basset, vojvoda od Hastingsa (Regé-Jean Page je glumio u novoj verziji mini-serije "Korijeni", rođen je u Londonu, ali je djetinjstvo proveo u Harareu u Zimbabveu, da bi se poslije opet vratio u britansku metropolu). To što je tamnoput kao da nikome ne smeta da ga proglase najpoželjnijim londonskim ženikom. On i Daphne brzo se sprijatelje, postoji među njima vrlo očita erotska privlačnost, no mladić svojoj novoj znanici jasno poručuje da za njega nikakav brak ne dolazi u obzir: on ne želi zasnovati obitelj, djeca ga uopće ne zanimaju, bez obzira na to što se oko njega vrzmaju najljepše žene Londona.

Daphne, pak, ima drugi problem - njezin posesivni brat Anthony (Jonathan Bailey dobio je najprestižniju britansku kazališnu nagradu Olivier) odbija sve njezine prosce i namijenio ju je neuglednom lordu Berbrookeu (Jamie Beamish), ali djevojka za to ne želi niti čuti. Kako bi imala od njega mira, sklapa sa Simonom neobičnu pogodbu: pretvarat će se da su dečko i cura, od čega će oboje imati koristi. On ionako želi samo uzgredne veze, dok će ona iskoristiti njegovu prisutnost kako bi probrala među brojnim proscima mladića koji je po njezinu ukusu. Poput mnogih takvih sporazuma, i ovaj se pokaže kao jalov kad se oboje suviše intenzivno počnu zanimati jedno za drugo. Neke od scena će vas zasigurno zaprepastiti. Naime, Daphne se požali da bi htjela da je netko erotski zadovolji, na što joj Simon sugerira onaniju. Prizor u kojem se ona počne nadraživati daleko je od onih koje smo vidjeli u mekim pornićima, no u kontekstu romantične serije taj je poprilično provokativan.

A što tek reći o njihovoj prvoj bračnoj noći (u jednom trenutku Simon ipak odustane od svog zavjeta da nikad ne stane pred oltar)? Takvo što još niste vidjeli u serijama čija su ciljna publika prvenstveno gledateljice. Regency razdoblje bilo je poznato po raspusnosti i u tom pogledu "Bridgerton" ne uzmiče od scena orgija. Daphne, na primjer, ima brata Benedicta (Luke Thompson) koji se neusporedivo manje miješa u njezin život od Anthonyja, ali se sprijatelji sa slikarom Sir Henryjem Granvilleom (Julian Ovenden) koji ga uvodi u tajni život Londona, u klubove gdje se gosti nesputano razodijevaju. On pritom ima i ljubavnika, zbog toga nema nimalo kompleksa i savjetuje Benedictu da ne dopusti da mu drugi diktiraju što je dopušteno, a što nije.

Prilično je zanimljivo izloženo i žensko pitanje. Daphne ima sestru Eloise (Claudia Jessie) koja se grozi pomisli da bi je izložili na balu debitantica poput neke ovce, ne pada joj na pamet da se uda, rađa djecu i bude neka vrsta robinje svom suprugu, radije bi čitala knjige i postala spisateljica. Njezina najbolja prijateljica je Penelope Featherington (Nicola Coughlan) i ona dijeli mnoge njezine stavove, ali je potajno zaljubljena u njezina brata Colina (Luke Newton) koji je, pak, na rubu vjenčanja s tamnoputom (i trudnom) Marinom Thompson (Ruby Barker), štićenicom lady Featherington. Peripetije kojima je izložena potonja zavrijedile bi posebnu seriju, no o tome više kad pogledate "Bridgerton".

serija 'Bridgerton'

U filmu Sofije Coppole "Marie Antoinette" redateljica je drsko pomiješala francuske krinoline s kraja 18. stoljeća s glazbom britanskih i američkih pop i rock grupa. Za taj postupak nije našla baš previše poklonika, no u "Bridgertonu" došli su na puno bolju ideju: obradili su poznate pjesme Taylor Swift, Billie Eilish, Maroon 5 i Shawna Mendesa u orkestralnoj izvedbi i stvorili dojam kao da su nastale početkom 19. stoljeća. "Soundtrack" je imao odličan odjek, pjesme se vrlo dobro prodaju u MP3 formatu, a usput se nude i originali.

"Showrunner" serije je Chris Van Dusen, prije toga je radio na "Uvodu u anatomiju" i "Skandalu" gdje je stekao povjerenje Shonde Rhimes koju su proslavile upravo te serije. Netflix je potpisao ugovor s njezinom kompanijom Shondaland i posve je sigurno da će "Bridgerton" imati još sezona jer su romani Julije Quinn pisani tako kao da su odvojena poglavlja. Sve što je u vezi s tom serijom kao da je posebno isplativo, lokacije na kojima je realizirana postale su turistička meka, osobito kupalište Bath u kojem se odigravaju mnogi romani Jane Austen.

Uostalom, Regé-Jean Page dosta je dobro definirao da se uspjeh "Bridgertona" zasniva na činjenici što se doima kao spoj sentimentalnih romana Jane Austen, serije "Tračerice" i trilogije "Pedeset nijansi sive". On je, uostalom, najviše profitirao od uspjeha "Bridgertona" jer ga sad spominju kao mogućeg nasljednika Daniela Craiga u franšizi o Jamesu Bondu: to što je Angloafrikanac više nikome ne smeta, nekad bi to bio problem, ali danas više nije.