LJETO U FILMU: DOBA RADOSTI, ALI I VRIJEME STREPNJE Kritičar Jutarnjeg odabrao je 20 najdražih filmova koji se bave ljetom

Kad se u filmu govori o “ljetnim filmovima”, ta fraza ima jasno socioekonomsko značenje. Riječ je o visokobudžetskim hitovima, usmjerenim obično na omladinsku publiku, koje holivudski studiji puštaju u kina tijekom razdoblja školskih praznika.

Osim “ljetnih filmova” - međutim - postoje - filmovi o ljetu. A filmovi o ljetu nisu tako čvrsta i opipljiva kategorija. U svim kulturama ljeto je razdoblje odmora, slobodnog vremena i pripadajuće slobode. U većini kultura, to je razdoblje u godini koje ljudi iščekuju s aspiracijama, nadajući se novom iskustvu - putenom, pustolovnom, kulturnom, erotskom. Istodobno, ljeto je razdoblje godine povezano s putovanjem. Samim tim, povezano je i s upoznavanjem Drukčijih i Drugih. A Drukčiji i Drugi često su izvor nelagode, ako ne i prijetnje.

Za ovu priliku, pripremili smo listu dvadeset najboljih - ili, barem, vašem autoru najdražih - filmova koji se zbivaju ljeti i bave ljetom. Čak i meni koji sam sastavljao ovu listu pomalo je iznenađenje to što ona uključuje neke od nepoderivih klasika povijesti filma i brojne slavne autore. Na listi očekivano ima puno road moviea. Na njoj također ima dosta komedija o sudaru kultura i frivolnostima turizma. No, ono što je (možda?) iznenađujuće jest što na listi ima - neočekivano mnogo trilera. U filmu, ljeto očito nije samo doba radosti, nego često i vrijeme strepnje.

Odmor gospodina Hulota

(Jacques Tati, 1953.)

Tatijeva klasična komedija vjerojatno je najslavniji film o godišnjem odmoru koji je ikada snimljen. Gospodin Hulot prvi je u nizu filmskih junaka koji maštaju o odmoru iz snova, da bi se sudarili s nadrealnom stranom industrije turizma.

Ralje

(Steven Spielberg, 1975.)

Riječ je o filmu koji je proslavio Spielberga, i zbog kojeg je cijela jedna generacija godinama zazirala od plaže. Ujedno, riječ je o filmu koji otvara ozbiljnu političku temu. U zajednici koja živi od turizma, potrebno je fingirati bezbrižnu normalnost čak i ako ta laž košta ljudske živote.

Ljetna priča

(Éric Rohmer, 1996.)

Novovalovski velikan Rohmer snimio je toliko ladanjskih klasika da bi dostajali za samostalni ciklus. U sličnoj nedavno objavljenoj listi, britanski je Guardian odabrao “Zelenu zraku” (1986.). Biram “Ljetnu priču”, film o tinejdžerskim sentimentalnim boljeticama koji je Rohmer snimio kao dio ciklusa o godišnjim dobima.

Tišina

(Ingmar Bergman, 1963.)

Dvije sestre, dječak, vruće ljeto i hotelska soba u nekoj južnoj zemlji u kojoj se pije šljivovica, a na ulici su tenkovi. Ako turizam nosi sraz s nepoznatom kulturom, taj sraz nikad nije ocrtan tako zloslutno kao ovdje.

Žandari iz St. Tropeza

(Jean Girault, 1964.)

Serijal s komičarom Louisom de Funesom nastao je u doba kad počinje europski masovni turizam, a St. Tropez je jednom nogom još nalik Pirovcu ili Trpnju. Serijal šarmantno naznačuje tu napetost, i pokazuje kako turizam - gdje god dođe - sve trajno mijenja.

Avantura

(Michelangelo Antonioni, 1960.)

Film koji se nerijetko smatra prvim “pravim” Antonionijem počinje nautičkim turizmom, a nastavlja se lutanjem po jugu. Nepoznati gradovi, trgovi i crkve vizualna su klopka za otuđene junake.

Ljeto s Monikom

(Ingmar Bergman, 1953.)

Film koji je Bergmana izveo iz anonimnosti bavi se tipično ljetnom temom: ljetnim ljubavima koje se s prvim kišama preobliče i izgube čar. Švedski arhipelag i jedra vizualni su začin ovog finog filma.

Little Fugitive

(Ray Ashley, Morris Engel, 1953.)

Riječ je o filmu koji mi je otkrio filmski kritičar i kvizolovac Dean Kotiga. Na vrući dan, bruklinski dječačić bježi od kuće na pretrpanu plažu Coney Islanda, sve dok njegov nestanak ne prouzroči uzbunu. Predivni klasik posve nepoznatih redatelja.

Poslijepodne (puška)

(Lordan Zafranović, 1967.)

Jedini kratki film na listi, ujedno najbolji kratki film hrvatske kinematografije. Riječ je o filmu koji se događa tijekom vruće, ljetne sieste u jednom splitskom dvorištu. Tu, pred svjedocima shrvanim omarom, svjedočimo rađanju zla. Film koji žari poput vrućeg betona.

Pasji dani

(Ulrich Seidl, 2001.)

Još jedan film o bizarnom naličju vrućeg, ljetnog grada. Sve je u ovom filmu osunčano, idilično i vedro, a iza zavjesa zrači mrak.

Nož u vodi

(Roman Polanski, 1962.)

Prvi film Romana Polanskog triler je koji se zbiva na jedrilici na Baltiku. Idila nautičke pustolovine i ovdje je povod za trilersku igru.

Stand By Me

(Rob Reiner, 1986.)

Adolescentsko ljeto uvijek se skopčano s lutanjem i ekipom. To osjećanje fino je ocrtao ovaj klasik 80-ih, nastao prema jednom od najboljih romana Stephena Kinga. “Stand by Me” je film koji podsjeća da je ljeto vrijeme kad se obično gubi ljudska nevinost.

I tvoju mamu također

(Alfonso Cuaron, 2001.)

U Cuaronovu se filmu putovanje automobilom dvojice privilegiranih klipana pretvara u suočavanje s emocionalnim i društvenim realitetom. Rijetko je koji film tako spretno isprepleo klasne odnose i seks.

Dan velikih valova

(John Milius, 1978.)

Miliusov film počiva na mitologiji mora koja je potpuno drukčija od naše. No, jedno je slično: plaža i ljeto su svevremensko utočište od ružnoće društva i (vijetnamskog) rata.

Povratak

(Andrej Zvjagincev, 2003.)

Još jedan road movie, ovaj put s metafizičkom crtom. Kupanje, otoci i voda ovdje isijavaju plavičastom hladnoćom sjevera, a ljetni odmor postaje poprište ocoubojstva.

Nije me strah

(Gabriele Salvatores, 2003.)

Nastao po (za moj ukus) najboljem Ammanitijevu romanu, film priča o dječaku koji provodi ljetne praznike na selu, da bi shvatio kako mu obitelj u bunaru skriva otetu osobu. Još jedan film kod kojeg se prijetnja skriva iza idile južnih, osunčanih primarnih boja.

Ne gledaj mi u pijat

(Hana Jušić, 2016.)

U turističkoj zemlji ljudi žive od usluga, a to znači da žene rade, a da su muškarci ekonomski suvišni. Taj zanimljivi preokret u mediteranskom patrijarhatu izvrsno je dočaran u o ovom filmu koji se cijeli zbiva u vrućem, ljetnom Šibeniku.

Suntan

(Argyris Papadimitropoulos, 2017.)

Liječnik na malom grčkom otoku doživi slom kad povjeruje u “polinezijske” fantazije koje njegovi sumještani prodaju turistima. Stilski sasvim izvan pomodnoga grčkog “weird wavea”, “Suntan” je izvanredan film koji pametno secira erotsku mitologiju ljeta.

Lito vilovito

(Obrad Gluščević, 1964.)

Prvi i zadugo jedini hrvatski “turistički film” unio je u našu kinematografiju mitologiju Dalmacije, uključujući galebare i klape. Nastao u godini kad je završena magistrala, on navješćuje svijet u kojem će turizam biti važan.

Babica gre na jug

(Vinci Anžlovar, 1991.)

Spotovski ušminkani road movie s kojim počinje nova povijest slovenske kinematografije. Film o babi koja putuje na ferije u Piranski zaljev sjajna je ilustracija materijalističkih aspiracija i konzumerskog pijanstva mladog kapitalističkog društva.