Kritika urbane Amerike ikone nezavisne scene

Večeras u Motovunu na ljetnoj terasi “Kino Billy” prikazuje se zasigurno najvažniji film festivala, “Ne ostavi traga” Debre Granik.

Taj se već mjesec dana prikazuje u ograničenoj distribuciji u američkim kinima, zaradio je 4 milijuna dolara bruto, što je jako dobro kada su nezavisne produkcije u pitanju, međutim, važnije je što ga je tamošnja kritika dočekala panegiricima: drukčije valjda nije moglo ni biti kad se čekalo punih osam godina da redateljica hvaljene i nagrađivane “Zimske kosti” s Jennifer Lawrence predstavi svoj novi cjelovečernji igrani film.

Iz ugledne obitelji

Debra Granik legenda je američkog nezavisnog filma. Ima 55 godina, iz ugledne je obitelji, diplomirala je političke znanosti, ali se tijekom studija zainteresirala za film i počela nizati namjenske dokumentarce. Dobila je potporu Sundance film instituta za svoj kratki projekt “Hrana za zmije” i poslije ga proširila u cjelovečernji film “Dolje do kostiju” (2004.) u kojem je probojnu ulogu dobila danas nezaobilazna Vera Farmiga.

Igrala je blagajnicu u supermarketu koja funkcionira kako treba dok je na kokainu, no kad se počne odvikavati (mora, jer ima dvoje djece i zahtjevnog supruga), upada u nevolje. Na poslu je sve sporija i dobiva otkaz, a na grupnim terapijama počinje ljubavnu vezu s medicinskim bratom koji je također ovisnik. Redateljica je narkomaniju opisala kao EKG, rijetki se odmah izliječe, prije je to proces prestanka i ponovnog početka konzumiranja droge.

Film je jedva našao distributera, snimljen sumornim, ispranim bojama i u neuglednim stanovima pokazivao je Ameriku kakvu Hollywood obično izbjegava, a redateljici su inspiracija bili talijanski neorealisti čijim se klasicima nadahnula još na fakultetu. Uostalom, lista autoričinih najdražih autora - od Mikea Leigha i braće Dardenne do Kena Loacha i Abbasa Kiarostamija - jasno pokazuje njezine preferencije.

Nominacije za Oscara

Premda je “Dolje do kostiju” bio itekako zapažen, financijaši su bili na oprezu budući da je film koštao pola milijuna dolara i u američkim kinima zaradio mizernih 43 tisuće bruto. Za novi projekt “Zimska kost” borila se dugo, završila ga je 2010. i primljena u službeni program Sundance film festivala, gdje je dobila Grand Prix. Bio je to tek početak hrpe priznanja kojima je film obasut, od Berlinalea do nagrada američkih kritičarskih udruga, da bi naposljetku bio nominiran za četiri Oscara i zaradio u kinima 16 milijuna dolara bruto, jako puno u odnosu na budžet od 2 milijuna dolara. Nekoliko je okolnosti pomoglo tom neprijepornom uspjehu.

“Zimska kost” koketirala je sa žanrovskim filmom, neka vrsta ruralnog trilera, redateljičin stalni direktor fotografije, Škot Michael McDonough otkrio je otvorene prostore brdskih prostora u Missouriju i prekrasno ih iskoristio, no možda je najveći efekt imalo otkriće nove glumice, danas velike holivudske zvijezde Jennifer Lawrence, u ulozi 17-godišnjakinje koja skrbi za mlađeg brata i sestru i dementnu majku. Čitava glumačka ekipa bila je pomno izabrana, kultni karakterni glumac John Hawkes (pojavio se i u “Pizzeriji Kamikaze” Gorana Dukića) čak je nominiran za Oscara, Tate Taylor (lovac na uvjetno puštene prestupnike) postao je uspješan redatelj (“Tajni život kućnih pomoćnica”, “Djevojka u vlaku”), malu ulogu dobila je Sheryl Lee iz “Twin Peaksa”, a sjajnu karakternu glumicu Dale Dickey redateljica je angažirala i u svom ovogodišnjem filmu.

Pas lutalica

Prije toga režirala je cjelovečernji dokumentarac “Pas lutalica” (2014.) prikazan na ZagrebDoxu, to je nadimak bajkera i vijetnamskog veterana Rona Halla, koji je imalo malu ulogu u “Zimskoj kosti”: zahvaljujući njemu uvrstili su je među redateljice koje se po odabiru grubih tema mogu mjeriti s muškarcima, što se već spominjalo u vezi s njezinim prethodnim ostvarenjem.

Etiketa “muškarače”, koja se često pridaje Kathryn Bigelow, njoj ipak ne pristaje. “Ne ostavi traga” drama je o ocu i 13-godišnjoj kćeri koji se klone civilizacije, on (izvrsni Ben Foster) je ratni veteran koji boluje od PTSP-a, a ona (mlada Novozelanđanka Thomasin McKenzie) ga naprosto slijedi, jer joj je nakon smrti majke jedini bliski rod. Skrivaju se u golemom parku u Oregonu, napravili su si dom u šumi, ali povremeno navrate i do obližnjeg supermarketa po namirnice. Iako su zapravo tim, tinejdžerica postaje sve kritičnija prema ocu: je li u redu spavati na zemlji i gladovati ako ne ubereš dovoljno gljiva?

Otac joj je i učitelj, ali kako joj u jednoj prilici objasne, u školi se ne svladava samo znanje nego se učiš i komunicirati u društvu. Kad ih jednom uhvate i prisile na resocijalizaciju, ni njoj se ne dopadne aseptični stan u koji su ih strpali, no drugom prigodom nađu se u šumi u zajednici koja funkcionira mimo civilizacije. To je društvo kojem bi djevojčica htjela pripadati, no otac kao da je gonjen unutarnjim demonima i neprestano želi dalje. Raskid među njima je neminovan.

Izvjestan problem filma “Ne ostavi traga” je u tome što je prije njega snimljen “Kapetan Fantastični” Matta Rossa, za koji je Viggo Mortensen lani nominiran za Oscara: naslovni junak svoju je obitelj odgajao daleko od civilizacije jer je smatrao da je tako najbolje. U filmu Debre Granik protagonist je naprosto bolestan i ne može podnijeti druge ljude, dok je fokus na njegovoj kćeri koja mora odabrati kako će urediti vlastiti život. “Kapetan Fantastični” nagrizao je dio te teme, ali ju je redateljica izložila još slojevitije. Direktor fotografije McDonough ponovno joj je najvažniji suradnik, jer donekle zahvaljujući njemu priroda postaje treći važni junak filma.

Ispada da je Debra Granik najzanimljiviji kritičar urbane Amerike, pokazujući kako se sve može živjeti daleko od nje i ne podlijegati boljkama suvremene civilizacije. Bit će zanimljivo vidjeti koliko će ustrajati u odabiru takvih tema, no već sada ima nekoliko intrigantnih, vrlo srodnih projekata.