PIŠE NENAD POLIMAC

KRITIČAR JUTARNJEG JEDAN JE DAN KORISTIO NETFLIX Isplati li se uložiti 10-ak eura mjesečno za novu TV uslugu? Evo vam odgovor...

 GettyImages

U srijedu kasno uvečer nekoliko mi je znanaca javilo nevjerojatnu vijest, da se Netflix već može gledati i u Hrvatskoj. Činilo mi se to nemogućim, u pitanju je prilično ziheraški medijski gigant koji je svoje bogatstvo zgrnuo na slanju DVD-a diljem Amerike, a poslije stasao u najveću tamošnju online videoteku, da bi potom proizvodio i vlastite sadržaje, od kojih su najviše medijske pozornosti izazvale serije “Kuća od karata”, “Narančasta je nova crna” i “Zaostali u razvoju”: kad se počeo širiti u svijetu, najprije je birao najveća i najbogatija tržišta, Veliku Britaniju, Skandinaviju, Španjolsku, Njemačku i Italiju, a Istočnu Europu nikad nije spominjao u svojim planovima. Hrvatska? Taman posla!

Najveći na svijetu

Odjednom je njegovim šefovima zatrebala zamamna krilatica pa su na velikom tehnološkom sajmu te srijede u Las Vegasu objavili da su se proširili na još 130 zemalja - dakle ukupno 190 - i da su najveća mreža takve vrste na svijetu. Više im, znači, nisu trebali samo bogatuni, nego je u tom košu bilo i sirotinje. Sa Sjevernom Korejom valjda nisu ni htjeli petljati, kao ni sa Sirijom, a Kina im je nedostupna sve dok ne dobiju dozvolu komunističkih vlasti, na što će se po svoj prilici još načekati.

U četvrtak ujutro pregledao sam komentare na Internetu i zaključio da ne bi bilo zgorega napraviti probnu pretplatu barem na jedan mjesec, 10 eura za dvije baze u HD rezoluciji u jednom domaćinstvu nije tako puno, a jedan mjesec prije toga ionako dobijete besplatno. Nakon što su me moji pretraživači - Mozilla Firefox i Internet Explorer - pet-šest minuta prebacivali jedan drugome, napokon sam se uspio registrirati, napravio sam uplatu putem PayPala i Netflixov preglednik osvanuo je na mom kompjutoru.

Isprva je sve izgledalo impozantno. U prvom redu na najvišem mjestu nudio vam se odabir “Popularno na Netflixu”, pa dok sam ga prvi put vrtio činio mi se nepregledan, sve serije i filmovi koji se čine kao prvorazredne atrakcije, od serija “Narcos” i “Daredevil” do parodičnog vesterna “Smiješnih 6” s Adamom Sandlerom, no naposljetku sam zaključio da u toj rubrici nema više od tridesetak naslova. Pokušao sam najprije sa Sandlerovim filmom, to ionako nikad ne bih gledao u kinu, pristup je bio vrlo jednostavan, kao i cjelokupno pretraživanje, ali me čekalo ne malo iznenađenje kad je počeo “streaming”: samo engleski, njemački, talijanski i španjolski podnaslovi, ništa od hrvatskih. Također, isto takve sinkronizacije. Da ne bi bilo zabune, slika je bila izvrsna, HD kvalitete, ako se priključite na dobar televizor sve će izgledati i zvučati neusporedivo bolje, lako se ulazi iz jednog u drugi preglednik, a imate i poseban pretraživač, međutim, sve je to očito namijenjeno zapadnoeuropskom, a ne istočnoeuropskom tržištu. Odmah sam shvatio što su netflixovci napravili, najobičniji PR štos, ogledni model koji su prodali u spomenutih 130 zemalja ne očekujući bog zna kakve rezultate: radilo se o zaposjedanju tržišta, o ne o trenutačnom ostvarivanju profita. Sjetite se samo kad je HBO stigao u Hrvatsku, sve je treštalo od reklame, sa 24 sata zakašnjenja mogli ste gledati sve što i Amerikanci, a ono što se emitiralo imalo je dakako hrvatske podnaslove. Pomogle su i hit-serije “Igra prijestolja” i “Carstvo poroka”, tako da je taj kabelski kanal danas prilično etabliran. Netflix se u nas i u bliže i dalje susjedstvo doslovno sjurio preko noći i nije bilo šanse da se prilagodi svakom tržištu posebno.

Puno toga za djecu

Taj Netflixov ogledni model prilično se razlikovao od onoga što se nudilo u Americi. Znanci su mi svojedobno fascinirano pričali kako tamo za vrlo malu pretplatu (recimo - osam dolara) imate pristup filmskim klasicima, ne samo američkim, nego i svjetskim, pa ste u noć-dvije mogli odgledati znatan dio opusa Jean-Luca Godarda ili Seijuna Suzukija. Ako su vas zanimali samo hitovi, pretplata je bila viša, ali je malo tko gunđao, jer je broj Netflixovih korisnika sve više rastao.

I ovdje ima nešto malo klasika, recimo u rubrici “Filmovi nagrađeni Oscarom”, ali uglavnom su to jako poznati naslovi poput “Casablance” ili “Kineske četvrti”, međutim, i opet nema hrvatskih podnaslova, unatoč tome što su ti filmovi bili na našem DVD tržištu i emitirani su tko zna koliko puta na televiziji. Dječjeg programa ima puno i to je veliki plus, no klinci moraju odlično znati engleski ako žele uživati u njemu. Rubrika “Dokumentarci” je prilično slaba, zamijetio sam samo ne baš friški film “Tesla: gospodar munja”, tu je i vrlo dobar dokumentarni serijal pouzdanog Kena Burnsa “Zapad” (no njega je producirao PBS, a ne Netflix), a od novije robe jedina je atrakcija “Što se dogodilo, gospođo Simone” o legendarnoj pjevačici Nini Simone.

Nije piratski portal

Ipak, Netflix će se u nas prije svega gledati zbog serija i filmova, ali i tu treba biti oprezan. Ako ste nekim čudom propustili seriju “Breaking Bad”, ovdje imate svih pet sezona (opet bez hrvatskih podnaslova), no to nije Netflixova produkcija, nego otkupljena licenca. Zato, međutim, nema “Kuće od karata”, kojom se Netflix nametnuo kao ozbiljan proizvođač televizijskih sadržaja, jer su prava u međuvremenu promijenila vlasnika, a nema ni humorističke serije “Zaustavljeni u razvoju”, koja je dugo bila najgledaniji proizvod te kompanije. Srećom, tu su tri njihova nova velika hita, uz spomenute “Narcos” i “Daredevil” to je i “Jessica Jones” i još ponešto od drugih proizvođača.

Problem je sljedeći. Televizijska produkcija u Americi danas je iznimno jaka i nema šanse da netko poput Netflixa okupi na svom portalu sve što vrijedi. “Igru prijestolja” drži HBO, “Domovinu” Showtime, a “Amerikance” F/X. Tu je bar još desetak serija koje predstavljaju kremu američke televizijske produkcije, a Netflix ne nudi ni jednu od njih. Ima tu puno vrijednoga i atraktivnog, no to je tek djelić kolača koji se oblikuje i dorađuje u američkim televizijskim studijima.

Također, nema tu ni popularnih europskih serija poput britanske “Downton Abbey”. Netflix, recimo, za američko područje nudi atraktivnu europsku koprodukciju “Njemačka 83.”, i to na njemačkom s engleskim podnaslovima, ali ju je izostavio iz ovog svog paketa, jer očito na nju nema prava na svakom teritoriju. Tu je prva sezona američke serije “Duhovi”, no tko za to mari, kad su dvije sezone francuskog originala na puno višoj cijeni.

Ni s filmovima nije lako. Netflix nije piratski portal i uredno se drži pravila koja su postavili producenti i prikazivači, tek kad neki blockbuster postane legalno dostupan, on će možda osvanuti na Netflixu. Riječ “možda” je ključna. Prošle godine Netflix je prepustio atraktivan ugovor konkurentu Huluu koji je sadržavao serijal “Igre gladi” i Marvelove “Osvetnike”, ističući da će se ponajprije usmjeriti na vlastite filmske proizvode. Ti zasad baš ne privlače publike, možda “Smiješnih 6” unatoč lošim kritikama ima kakvu-takvu gledanost, no hvaljena “Zvijer nijedne nacije”, koja se odigrava u zaraćenim afričkim državicama, zasigurno je nema. Ponuda holivudskih blockbustera zapravo je najslabiji sastojak tog Netflixova oglednog modela. Pravo je čudo da se u njemu našlo mjesta za nekolicinu indijskih filmova i za cijeli odjeljak anime uradaka, no time se valjda htjela pokazati globalna usmjerenost. Na žalost, ono što funkcionira u Aziji nema baš veliku gledanost u Europi i obrnuto: holivudski blockbusteri jedini su univerzalni segment filmske produkcije i valjda zato i ostvaruju takve rezultate. I upravo njih se Netflix odrekao.

Isplati li se uložiti desetak eura (imate i jeftiniju mogućnost od osam eura) u Netflixov ulazak na naše tržište? Zašto ne, nije to velika cijena, međutim, morate znati da je to samo jedan od izdataka na koji ćete biti prisiljeni ako želite legalno gledati sve što se nudi u svijetu filma i televizije. Već sada hrvatski Pickbox za gotovo dvostruko manju cijenu nudi puno toga što Netflix nema, ne samo Disneyjeve crtiće, nego, paradoksalno, čak i “Kuću od karata”. Veliki hit im je “Fargo”, a najavljuju se i vrlo atraktivne nove serije: za Božić su stavili na svoju ponudu prvu epizode nove sezone “Sherlocka” s Benedictom Cumberbatchom i Martinom Freemanom, a za desetak dana stižu “Milijarde”, serija kabelske mreže Showtime od koje se puno očekuje, s Damianom Lewisom i Paulom Giamattijem u glavnim ulogama. Svega toga nema na Netflixu. Uostalom, kao što se pojavio Netflix, možda stignu i njegovi najveći konkurenti, Amazon i Hulu, a tada će mnogi procijeniti da im je ponuda kabelskih kanala možda najbolje rješenje, jer je ovo sve postalo preskupo.

Šarena laža

Pred tom kompanijom je još jako puno posla. Previše su se pouzdali u svoj brand i zato su se ovako doslovno preko noći strmoglavili ne samo u Hrvatsku, nego i u bezbroj drugih zemalja. Na koliko pretplatnika mogu u nas računati? S ovakvom ponudom i marketinškom strategijom ne puno. Ponajprije moraju svoj proizvod približiti publici, a najmanje što mogu napraviti jest uvesti hrvatske podnaslove. Treba i reklamirati pojedine sadržaje kao to što već dugo rade HBO i Fox, a ne treba zanemariti ni produkcijske planove. HBO puno producira u Mađarskoj, Bugarskoj pa i Rumunjskoj, nas je otpisao kao neprofitabilne, međutim, kako se u nas povezuju hrvatske, slovenske, srpske, bosanske pa i makedonske filmske kompanije, možda je ključ u regiji, a ne u pojedinoj zemlji. Ako sve to izostane, Netflix će imati ono što je i zamislio, šarenu lažu, ali bez stvarnih rezultata.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 22:42