KAKAV JE FILM 'UFURAJ SE I PUKNI'? U komediji glumačke obitelji Kerekeš osim zapleta i režije fali i pravih gegova

Komedija “Ufuraj se i pukni” svojevrsni je obiteljski projekt glumačke obitelji Kerekeš.

Riječ je o filmu koji kao redatelj potpisuje otac glumac Ljubomir Kerekeš, a kao scenarist njegov sin Jan. Komedija koja ovih dana igra u hrvatskim multipleksima nastala je prema istoimenoj kazališnoj predstavi koja je premijerno izvedena 2012. te - navodno - igrala 120 puta.

Glavne uloge

Filmska verzija predstave nastala je u režiji oca - glumca, kao no-budget izvan hrvatskog kinematografskog sistema i u gradu koji je izvan uvriježenih domaćih produkcijskih tokova: Varaždinu.

Otac Kerekeš u filmu glumi postarijeg samca Črčeka, nemarnog pijanca koji se udvara susjedi iz haustora Dragici (Mirela Brekalo). U istom kvartu stanuju i dva brata (Zoran Pribićević, Jan Kerekeš). Prvi od njih ambiciozno se priprema za prijemni na glumu. Drugi je potišten jer ga je ostavila cura i jer je pao prijemni za šumarstvo. Stoga ga brat nagovori da ode s njim na prijemni na ADU. Iz nekog razloga, koji nije sasvim razjašnjen, dvojica braće procijene da će im pijanac Črček biti dobar “mentor” pri pripremi prijemnog ispita.

“Ufuraj se i pukni” spada u onu vrstu projekata za koje bi čovjek jako poželio da nešto vrijede. Lijepo bi bilo da smo dočekali dobru domaću komediju nastalu u “no-budget” aranžmanu i u gradu koji inače nema filmsku produkciju. Bilo bi lijepo - no, nažalost, to se nije dogodilo jer je projekt obitelji Kerekeš doista loš.

Komičar kao redatelj

Problemi počinju već od scenarija. Zaplet filma - nažalost - tek je olako postavljena vješalica o kojoj vise samonosive scene. Postupanja likova lišena su ikakve smislene logike i narativne suvislosti, motivi su im klimavi, a rješenja koja scenarist koristi za rasvjetljavanje prošlosti i motiva ne bi prošla ni u školskoj kino-sekciji.

Scenarističkim problemima treba pridodati i one režijske. Kerekeš poput dobronamjernog amatera skečeve kadrira rudimentarno, nije u stanju kamerom naglasiti glumački humor, a najuočljivije režijsko sredstvo koje koristi jest upadljiva glazba kojom humorski podebljava scene - no, najviše one u kojima je on sam!

Sve bi to nekako i moglo proći da je film - smješniji. Nažalost, komediji familije Kerekeš osim zapleta i režije fali i pravih gegova. Ne sluti na dobro kad se pojavi domaća komedija iz koje čak ni za trailer ne mogu izvući tri dobre baze te koja kao svoj udarni štos publici nudi erotsko hofiranje neobrijanog starca susjedi s viklerima. Nažalost - Kerekeši u foršpanu nisu skrivali bolje gegove da ih ne potroše: tih boljih gegova u filmu nema.

Osobito je šteta što je ovako neduhovitu i turobnu komediju snimio netko tko kao glumac spada među najbolje hrvatske komičare te iz koga su bolji komediografski režiseri - poput Brešana i Snježane Tribuson - izvlačili pregršt humora. Kerekeš očito “zna pjevati” - ali to ga nipošto ne čini - kompozitorom.