Hvala vam, hvala - John Woo nam s radosnim osmijehom na licu zahvaljuje na čestitki u povodu Zlatnog lava za životno djelo koji su mu u petak navečer na pozornici Sala Grande uručili predsjednik žirija 67. Mostre, Quentin Tarantino, direktor festivala Marco Muller i Wooov hongkonški kolega i mentor, jednako slavni filmaš Tsui Hark. - To mi je već treća nagrada za životno djelo, ne znam što mi pokušavaju reći ! - nastavlja uz osmijeh slavni hongkonški redatelj. Woo se proslavio krajem 80-ih stekavši reputaciju maestra filmske akcije i udarivši temelje podžanru hongkonškog trilera i žestoke gangsterske drame te globalno popularizirao hongkonški akcijski film (“Bolje sutra”, “Ubojica”, “Metak u glavi”, “Hard Boiled”...).
Nakon priznanja očekivano je slijedio poziv Hollywooda, gdje je Woo dodatno učvrstio poziciju svjetski priznatog redatelja akcijskog žanra “(Hard Target”, “Face/Off”, “Mission: Impossible 2”). Hollywoodom smo i počeli ovaj ekskluzivni intervju za Jutarnji održan u subotu poslijepodne na terasi slavnog hotela Excelsior u elegantnom prostoru Lancia Caffeea s otvorenim pogledom na more i dugu pješčanu plažu Lida...
Zadnjih nekoliko godine ne radite u Hollywoodu nego ste se okrenuli kineskim filmovima. Što je razlog?
- Želja za promjenom i povratak korijenima, ali i umjetnička sloboda koju više uživam u Kini nego u Americi. U Kini se više cijeni redatelj i autor, imam slobodnije ruke, mogu biti kreativniji jer me nitko ne kontrolira i ne postavlja uvjete. U Hollywoodu ste uvijek pod povećalom, stalno vam netko govori što smijete, što ne smijete, što bi bilo dobro, a što loše. Morate se nalaziti čak i s marketinškim timom koji vam objašnjava što je za film dobro u Kini, što u Europi, a što u Americi!
Puna vam je kapa Hollywooda? Ne planirate više tamo snimati?
- A ne, ne! Radit ću i dalje u Hollywoodu, imam nekoliko projekata u pripremi, ali Hollywood doživljavam kao rad u inozemstvu kao i bilo gdje drugdje, a ne kao svoj konačni izbor. Želim raditi svugdje po svijetu, u Kini, Americi i drugdje. Volio bih raditi u Europi, možda čak i u istočnoj Europi.
Zašto je akcijski žanr toliko popularan u Hong Kongu? Trileri, borilački filmovi, gangsterski filmovi...
- Hong Kong je grad, lokacije za snimanje vrlo su ograničene, nemamo raskošne planine i doline, rijeke i pejzaže da možemo snimati povijesne spektakle i vizualno impresivne filmove. Hong Kong nema ni veliku povijest kao Kina, pa mi je jedino preostalo da radim akcijske filmove kakvi su ‘A Better Tomorrow’ ili ‘The Killer’. Takvi filmovi u Hong Kongu prije mene nisu postojali, ja sam izmislio takve likove, priče i akciju.
Gledate li ikada svoje filmove?
- Niti jedan svoj film nisam pogledao dvaput! Kad završim film, jednom ga pogledam i više mu se ne vraćam. Kad bih svoje filmove gledao više puta, samo bih uočavao sve više i više grešaka, lošu montažu, preduge prizore, loše korištenu glazbu... samo bih se živcirao!
Težite perfekciji?
- Da, takav sam po prirodi. Zadovoljan sam filmovima koje sam snimio, ali još nisam napravio savršen film bez pogrešaka i nedostataka.
Kakve filmove volite gledati privatno?
- Volim stare filmove, klasike, uživam ih gledati. Na primjer, ‘Osam i pol’, ‘Sedam samuraja’, ‘Lawrence od Arabije’ itd. Ne volim gledati novu holivudsku produkciju.
Koji su vas filmovi ili autori inspirirali da se počnete baviti režijom?
- Uz filmove koje sam spomenuo, volio sam gledati talijanske majstore, Fellinija i Antonionija recimo. Volio sam i talijanske špageti vesterne 70-ih, posebno filmove Sergia Leonea, špageti vesterni imali su veliki utjecaj na kung fu žanr: od likova i režije do fotografije i korištenja kamere. I mene su inspirirali.
A kad je o akcijskom žanru riječ?
- ‘Divlja horda’ i ‘Bonnie i Clyde’. Kad sam ih prvi put vidio, rekao sam sebi: ‘Ovakve filmove želim i ja raditi!’
Kuhate li i dalje? Znam da ste pasionirani ljubitelj hrane i kuhanja...
- O da, kad god imam vremena, obožavam kuhati! Kuhanje me veseli, ispunjava i relaksira.
Ima li sličnosti između umjetnosti kuhanja i umjetnosti režije?
- Pa da znate da ima. I jedna i druga profesija zahtijevaju mnogo strpljenja, kreativnosti, strasti, ljubavi i osjećaja za detalje: ničega ne smije biti ni previše, ni premalo nego točno onoliko koliko je potrebno da bi rezultat bio ‘ukusan’. Ja mogu kuhati osam sati bez prestanka, uživam u rezanju, pripremanju, kuhanju. A u supermarketu mogu provesti tri sata birajući sastojke i hranu i uživati u ponudi.
Koje vam je jelo najdraže? Što najviše volite kuhati?
- Hmmmm.... ribu na pari! To je vrlo popularno jelo u Hong Kongu, ukusno, zdravo i možete ga spremiti na mnogo načina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....